FEĐA ŠTUKAN OTVORENO: “Svlačenje u gaćice bilo je obavezno na ASU, TO SE SMATRALO DIJELOM PROGRAMA, ali pipkanje sigurno nije"

"Znam da je svlačenje u gaćice bilo obavezno i kad sam ja upisao glumu, prije 27 godina, kada je bio potpuno drugačiji sastav profesora na ASU, i to se smatralo dijelom programa", kazao je Štukan.

  • Kultura

  • 21. Jan. 2021  21. Jan. 2021

  • 0

VAŠA KNJIGA "BLANK" UVRŠTENA JE MEĐU OBAVEZNU LITERATURU NA GOLDSMITH UNIVERSITY U LONDONU. KAKO JE UOPĆE DOŠLO DO TOGA?

- Muž prijateljice koja živi u Londonu je univerzitetski profesor, on je pročitao knjigu i dao je svojoj kolgici, koja je profesorica istorije na Goldsmith University, tako je knjiga postala istorijski udžbenik. Postoji mogućnost da bude obavezna literatura na još nekoliko odsjeka ali to još ne mogu da potvrdim. Nisam ni o ovome želio da pričam, mada sam za ovo znao već pet ili šest mjeseci. Jučer su mi rekli da mogu početi da se hvalim s tim. Ne znam da li su oni već postavili na svoju stranicu, ali znam da je program za narednu godinu sa "Blankom" kao obaveznom literaturom "prošao".

ŠTA JE, PO VAMA, PREPORUČILO OVU KNJIGU DA UĐE U OBAVEZNU LITERATURU?

- Mislim da su to ovaj ratni i postratni dio, jer govore o ratu ali i o traumama i posljedicama rata. Mislim da je njima zanimljivo, kao za primarni izvor istorijskih informacija, to što je rat opisan iz prvog lica nekog malog čovjeka koji je proživio sve to, kao i to što je rat opisan na način kako do sada nije, i što niko do sada na takav način nije obradio temu patriotizma i religije koji su bitni faktori rata i zločina.

KNJIGA POMIRENJA

KAŽU DA UMJETNIČKO DJELO PRIPADA UMJETNIKU SAMO DOK NASTAJE, A POSLIJE IMA SVOJ ŽIVOT. KAKAV JE ŽIVOT VAŠEG DJELA NAKON ŠTO VAM JE PRESTALO PRIPADATI?

- Ona ima super život. Ovdje je srušila sve rekorde u prodaji. Sada bi trebalo da printam peti ili šesti tiraž. Jedan od tih tiraža je na engleskom jeziku. Sad se spremam da izdam knjigu u Srbiji, što mi je jako važno, jer bi ta knjiga mogla da bude knjiga pomirenja između zaraćenih strana. Mislim da nijedna knjiga o ovom ratu nije imala takav pristup, ne zauzima stranu, a govori teške činjenice o svima nama. Mislim da je istinu lakše prihvatiti kad je sagledate i sa druge strane o kojoj nikad niste ni razmišljali. To vas može izmjestiti iz subjektivizma.

KAKAV JE BILA POVRATNA REAKCIJA ČITALACA, POGOTOVO LJUDI KOJI SU OVDJE PROŽIVJELI RAT?

- Do sada sam na Goodreadsu našao samo par negativnih komentara, ali ne književnih kritičara nego dijela publike koji su strogo desno orjentisani, pa im bilo kakva normalna priča ne odgovara.

ŠTA KAŽU LJUDI KOJE LIČNO POZNAJETE, A KOJI SU RAT PROVELI OVDJE I KOJI IMAJU ISKUSTVA SLIČNA VAŠIM? KAKAV JE UTISAK KNJIGA OSTAVILA NA NJIH?

- Knjiga izaziva slične emocije kao i film "Screem for me Sarajevo". To je ta neka urbana priča, tipično sarajevska ali razumiju je shvataju ljudi i vani, posebno sada, kada su desničarske stranke napredovale u čitavom svijetu. Mislim da je bitno i korisno za sve ljude u Evropi da razumiju kakvu opasnost i kakvo zlo nosi nacionalizam.

SIGURNO ĆU JOŠ PISATI

KOLIKO VAM JE, NAKON ŠTO STE NAPISALI POSLJEDNJU RIJEČ U KNJIZI, CIJELO TO ISKUSTVO PISANJA PREDSTAVLJALO OPTEREĆENJE, ILI RASTEREĆENJE OD VAŠEG ISKUSTVA, KOJEG STE OPISALI U KNJIZI?

- Ta knjiga je dugo nastajala, pa ne mogu da kažem da sam jedan dan samo zatvorio knjigu i da je to bio kraj. Kad pišete nešto, najteže od svega je prestati s pisanjem. Ne možete vi tačno znati kada je kraj tome. Vi to nikada ne možete završiti, staviti tačku, zatvoriti i reći ovo je gotovo. Zapravo, to se nikada ne bi ni desilo da nisam poslušao Muhameda Dželilovića, koji mi je rekao da knjigu obavezno proslijedim Edinu Pobriću, koji je na kraju bio i urednik i koji mi je rekao kada je kraj te knjige, jer ja to, realno, nisam mogao sam da zaključim. Ja bih ovo pisao još 20 godina, jer vi, relano, imate svo vrijeme ovog svijeta i na svakoj rečenici možete da radite po dvije godine. Bolje je da neko drugi pročita knjigu i kaže  “to je kraj.”

DA LI RAZMIŠLJATE O PISANJU NEKOG NOVOG KNJIŽEVNOG DJELA, KOJE NE MORA NUŽNO BITI NASTAVAK OVOG DJELA?

-Ja ću sigurno pisati. Već sad imam nekih ideja. Zapravo piskaram lagano tri stvari u isto vrijeme. Na kojoj ću se zadržati to je pitanje, šta će mi više pažnje uzeti i šta ću smatrati vrijednijim da završim. Nisam, u principu, bio nešto ažuran ni oko ove knjige. Trajalo je sve to devet godina i trajalo bi više da moj prijatelj Vedran Tuce nije to pročitao i zamolio me da objavim. Možda ne bih nikada ni objavio, jer sam bio nesiguran u svoje pisanje, u sve to što pišem. Meni je taj materijal dugo bio u glavi, jer ja sam odrastao s tim, živio sam s tim, pa meni to nije toliko ni zanimljivo.

Znam kad su mi Angelina Jolie i Brad Pitt rekli da pišem knjigu, nisam to smatrao vrijednim pisanja knjige, jer i Angelina ima "debelu" biografiju i može pisati o masi stvari o kojima sam i ja tu pisao. Međutim, njima je to moje ratno iskustvo vjerovatno bilo malo egzotičnije od njihovog, pa je zato došlo do tog prijedloga. Nastaviću da pišem sigurno, ako ništa u nekim starijim danima. Veseli me da ću imati nešto pametno da radim. Mislim da imam još puno stvari, čak i iz ovog perioda kojeg sam već obradio u "Blanku". Ta knjiga predstavlja trčanje kroz moj život. To je pet posto od stvari koje su mi se desile. Zapravo, pisao sam samo o stvarima koje su na bilo koji način mijenjale sudbinski tok. .

AGENTICA ME RUŽI

U principu, samo je pretrčano preko događaja, ali i preko likova koji se spominju. Svaki od likova koje sam spomenuo u knjizi zaslužuje čitavu knjigu za sebe, jer su to stvarno vrijedni karakteri i ljudi. Postoje neke stvari koje u knjizi nisam ni dohvatio, kao što je moje djetinjstvo, koje je isto bitno i zbog čega se moj život odmotao u tom pravcu u kojem jeste, njega nisam spomenuo nikako. Imam jedan period od pet godina, to je period mog alkoholizma, za kojeg su knjige Charlesa Bukowskog smijurija, taj period je namjerno izostavljen jer je materijal za posebnu knjigu. Imaću o čemu da pišem.To ću raditi zbog sebe jer je stvarno oslobađajuće, da ne kažem otrcanu frazu da je to neka vrsta terapije, ali jeste. Pisaću sigurno.

VI STE, PREVASHODNO, GLUMAC. ŠTA SE DEŠAVA NA TOM POLJU, POGOTOVO U VRIJEME PANDEMIJE, JER JE ZBOG TOGA SMANJENA PRODUKCIJA FILMOVA, KAO I POZORIŠNIH PREDSTAVA?

- Radim u Kamernom teatru već dugo. Tu smo uspjeli nekako da se izborimo s tim da ne stagniramo dok traje korona. Nekako smo ispoštovali epidemiološke mjere i nastavili da radimo, što je najbitnije. Naš prijatelj je umro od korone, Dragan Jovičić. To je stvarno teško palo svima u Teatru. Zajedno smo radili puno predstava. I Emir Hadžihafizbegović je "gurao" da se ne zaustavlja rad, bilo bi pretjerano da godinu dana ništa ne radimo. S druge strane, radim dosta i vani, kad ima posla, zapravo, kad mi se svidi neki posao. Dosta sam izbirljiv i zbog toga me moja agentica ruži stalno. Radio sam Prošle godine prilično puno. Snimio sam dvije serije i jedan film u Srbiji, dogovorio još dvije sezone serije i još jedan film i završio sam film u Maroku koji sam radio sa Terrenceom Malickom. Mislim da mi je prošla godina jedna od produktivnijih, uprkos koroni.

KAKO GLEDATE NA STANJE U DRUŠTVU UZROKOVANO KORONOM, POSEBNO NA TEORETIČARE ZAVJERE, KOJI TVRDE DA TO NIJE NIŠTA STRAŠNO, DA VIRUS NE POSTOJI? KAKO GLEDATE NA TO ŠTO BIH JOŠ UVIJEK NIJE USPJELA NABAVITI VAKCINE, IAKO SE LJUDI U EVROPI, PA I U REGIONU, UVELIKO VAKCINIŠU?

- To je jedna od stvari koje će biti i proći vrlo brzo i nećemo ih se ni sjećati. Što se tiče vakcina, ja sam čovjek iz avijacije, koji se oslanja isključivo na nauke. Osim što treba da znate da letite, treba da znate  i svašta nešto o fizici i raznim drugim naukama. Zbog toga mi nije strano da prihvatim mišljenje koje je bazirano na naučnom istraživanju. Sa površnim ljudima je problem, oni ne ulaze duboko niušta i donose zaključke na osnovu pretpostavki. U principu, svi teoretičari zavjere potiču od američkih evangelista. Prvo je krenulo sa "zemlja je ravna ploča". Njihova teza je da je, što se tiče oblika zemlje, Biblija u pravu. Onda je krenulo sve sa 5G mrežom, sa vakcinama, sa čipovima.

NE NEDOSTAJE MI IDEJA

Ti ljudi se uopšte ne pitaju da li je moguće staviti čip u vakcinu, jer tehnološki nemaju toliko znanja o tome, pa im je lako da prihvate svakave stvari. S druge strane, američki evangelisti su sljedbenici Donalda Trumpa. I tu se vidi koja je sličnost između onoga što religija može da nametne i teorija zavjere, jer religije, u jednu ruku, jesu teorija zavjere. Vidite da danas cijeli svijet zna da Trump laže kad otvori usta, a to jedino ne mogu da vide američki evangelisti. To su ljudi koji već vjeruju u sve teorije zavjere, i u ravnu ploču, i u priče o 5G mreži, i o čipovima u vakcinama, tako da je njima smijurija povjerovati u bilo šta što Trump kaže. Sve se to može prenijeti i na nas, na sve površne ljude, na sve religije i na sve teorije zavjere.

SVOJEVREMENO SU VAŠI PERFORMANSI I INSTALACIJE, OD KOJIH SU NEKE BILE I NA TEMU RELIGIJE, IZAZIVALI PAŽNJU, PA I SABLAZAN U JAVNOSTI. VEĆ NEKO VRIJEME TOGA NEMA. ZAŠTO, DA LI STE IZGUBILI IDEJE ILI SE RADI O NEČEM DRUGOM?

- Ideja imam pretjerano. Ja religiju ne smatram ničim dobrim. Ne vjerujem da je ona napravila ijednu dobru stvar, ikad, od svog postanka do danas. Ne kažem da to nije potrebno i da bi ljudi koji vjeruju trebali prestati vjerovati. Uopšte nemam dilemu oko toga. Svako ima pravo da radi ono što misli da treba da radi. Ja ne govorim ni o vjeri ni o Bogu, nego o organizovanoj religiji. Tada, kada sam radio te instalacije, koje su se ticale religije, imao sam u vidu da religije zabranjuju, recimo, kondom, zbog čega je SIDA raširena u svijetu. Oni su direktni učesnici u širenju AIDS-a u svijetu, time što zabranjuju vjernicima da koriste kondom, govoreći im kako je to nemoralno, iako me niko ne može ubijediti u to da je komad gume nemoralan, a da su moralne druge stvari, kao što je misa za ratne zločince. Napravili su misu za blajburške “žrtve". To je jedna organizacija koja ne zaslužuje apsolutno nikakvo poštovanje.

Moje su instalacije govorile i o tome, između redova, ali glavno je bilo ono što sam i rekao, a to je vodite ljubav a ne rat. Ja se jesam povukao u tom pogledu, jer sam osjetio strašno razočarenje u sve. Na kraju sam nekako ostao sam "na livadi". Ja sam na neki način ljude zabavljao tim stvarima i to je bilo to. Lajkove sam dobijao, ali oni mi nisu nikako pomagali. Ta njihova potpora se i završavala na lajku. Mislim iskreno da je "Blank" kao knjiga vrhunac svog tog aktivizma kojim sam se bavio. Nisam tih devet godina sjedio skrštenih ruku bez ideja, nego sam napisao "Blank" koji u svijetu trenutno radi puno više od onoga čime sam se ja bavio, pokušavajući te iste stvari govoriti kroz instalacije. "Blank" je uradio puno veću stvar sastavivši sve na jedno mjesto i uspio je nekako tu filozofsku tezu ispričati puno preciznije a da to bude puno raširenije, da se za to sazna na višem nivou.

KAKO VI GLEDATE NA PRIČU O ZLOSTAVLJANJU MALOLJETNICA U GLUMAČKOJ ŠKOLI U BEOGRADU, KOJU SU SVOJIM ISPOVIJESTIMA POKRENULE GLUMICE, KOJE SU JE POHAĐALE?

- Jedna od činjenica koju ja ne bih zanemario i u toj priči je ta što su ti časovi počinjali molitvama. Taj manipulator je vrlo religiozan čovjek. Ne kažem da je to najbitnija stvar ali je ja ne bih zanemario. Želim da kažem da se on služio već provjerenim metodama manipulacije, a to je izazivanje straha i izazivanje osjećaja krivice kod žrtve, zbog kojeg one kasnije nisu to mogle reći nikome. Ne kažem da ne postoje manipulatori koji se ne služe religijom, nego da religija, između ostalog, služi i za te stvari, za manipulaciju strahom zbog materijalne koristi ali i za ovakve manipulacije jer seksualno iskorištavanje djece u religijskim ustanovama je postala neka vrsta normalnosti. To govorim jer će opet ljudi iz religije najviše da morališu po ovom pitanju, a sve će biti okrenuto protiv glume, a upravo je religija bila oruđe manipulacije, ne gluma. Svako ko manipuliše ljudima strahom je psihopatska ličnost, bio on religiozan ili ne, to je moj "bottom line".

FAŠISTIČKO DRUŠTVO

DJEVOJKAMA KOJE SU JAVNO PROGOVORILE O ZLOSTAVLJANJU JE SIGURNO TREBALO HRABROSTI DA SE ODLUČE NA TAJ KORAK I KAŽU ŠTA SU PREŽIVJELE. MEĐUTIM NEMALI JE BROJ I ONIH KOJI SU U KOMENTARIMA OSUĐIVALI ŽRTVE ZA ZLOSTAVLJANJE KOJE SU PREŽIVJELE. KAKO NA TO GLEDATE?

- Ovdje su nacionalisti već dugo na vlasti i oni ohrabruju agresivno ponašanje, uznemiravanje i prijetnje. Mi živimo u jednom fašističkom društvu. Ja sa stopostotnom sigurnošću tvrdim da nijedan nacionalista ne može biti psihički zdrav čovjek, jer upravo to što njemu daje osjećaj da je bolji od drugog, daje mu nadmenost i osjećaj da je njegova grupa ljudi iznad druge. On sebi daje za pravo da komentariše, da prijeti, iznosi niske stavove o drugim ljudim, jer smatra da je iznad njih. Mislim da su nacionalisti sami po sebi psihički bolesnici. Nacionalizam je duševno oboljenje i vjerovatno bi ga tako trebalo i tretirati. Oni svakih par godina pokažu svoj intelekt na izborima. Tada pokažu da ne mogu da shvate da glasaju za ljude koji 30 godina uzimaju njihove pare. Oni ne mogu da shvate jednu takvu rudimentarnu činjenicu. Zašto bi takvi ljudi mogli da shvate bilo šta drugo?

PO DRUŠTVENIM MREŽAMA SE POČELO GOVORITI I O TOME DA SU SE ZLOSTAVLJANJA STUDENTICA NAVODNO DEŠAVALA I NA AKADEMIJI SCENSKIH UMJETNOSTI U SARAJEVU. DA LI VI IMATE TAKVIH SAZNANJA?

- Znam da je svlačenje u gaćice bilo obavezno i kad sam ja upisao glumu, prije 27 godina kada je bio potpuno drugačiji sastav profesora na ASU, i to se smatralo dijelom programa, ali pipkanje sigurno nije dio programa, žrtve su to do sad čuvale u sebi pa detalje saznajem na facebooku. To su hrabre žene i one će hrabro istupiti, ali mislim da puno žena neće i ne smije. Ovoga ima u svim profesijama, nemojte da se lažemo. Mizoginija, seksualno uznemiravanje i mobing, to se događa svuda oko nas, da ne bude da smo mi iz ovog posla najgori, mi se samo usuđujemo o tome javno govoriti.

MISLITE LI DA ĆE OVA PRIČA, KOJU JE POKRENULA JAVNIM PRIZNANJEM GLUMICA MILENA RADULOVIĆ, OHRABRITI ŽENE I U DRUGIM ZEMLJAMA, ALI I U DRUGIM BRANŠAMA, NE SAMO U GLUMI, P I NE SAMO U UMJETNOSTI, DA JAVNO POČNU GOVORITI O ZLOSTAVLJANJIMA KOJA SU TRPILE?

- Sumnjam da ovdje ima svijesti i intelektualnog kapaciteta da bi se moglo nešto promijeniti. Ovo je jedno primitivno društvo neodmaklo od stadija dok smo živjeli u krošnjama drveća, mislim da su tad ljudi bili čak inteligentniji i empatičniji. Ovdje je prosječni IQ jako nizak, a načitanost je na nevjerovatno niskom nivou. Otprilike jedan promil stanovništva čita knjige i to vam govori sve. Ne samo o našem odnosu prema ovom pitanju, nego o apsolutno svemu u BiH.

Oslobođenje

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...