Glavni junak naše današnje priče je Husein-kapetan Gradaščević, poznatiji kao Zmaj od Bosne.

Naime, na današnji dan 1831. godine, Husein-kapetan Gradaščević pokrenuo je Veliki bosanski ustanak protiv reformi u Osmanskom carstvu, koje je provodio Sultan Mahmud II.

Te iste godine bosanska vojska, predvođena Gradaščevićem, osvaja Travnik, a zatim s više od 25.000 vojnika nanosi značajan poraz velikom veziru na Kosovu, a 12. septembra 1831. godine u Sarajevu i zvanično proglašava autonomiju Bosne.

U čuvenom razgovoru s turskim beglerbegom, kada mu je beglerbeg rekao: “Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine…Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će”, Husein-kapetan Gradaščević mu je odgovorio: “Ima Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bili su prije vas i, ako Bog da, bit će i poslije vas!”

Nova politika Visoke Porte značila je uspostavu drastičnih reformi koje su pogađale visoko plemstvo i dužnosnike u Bosni i Hercegovini. Svim bosanskim prvacima u Bosni i Hercegovini to nije bilo u prilog, ni agama, ni begovima, ni kapetanima. Kapetani, zabrinuti za svoje koristi, održali su 1830. sastanak u konacima Husein-kapetana Gradaščevića te 5. februara 1831. godine u Tuzli, u konaku kod tuzlanskog kapetana Mahmud-paše Tuzlića, djeda Bakir-bega Tuzlića. Oduprijeti se reformama pobunom bio je zaključak, a izabrani vođa otpora bio je Husein-kapetan Gradaščević. Urotnici su bili isprva uspješni, ali vođu su im uhvatili na prevaru.

Hercegovački veleposjednici, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, bili su za reforme koje je provodio sultan i imali su presudnu ulogu u suzbijanju ustanka u Bosni, zbog zasluga je Ali-paša Rizvanbegović dobio na upravu Hercegovački sandžak, koji je 1833. odvojen od Bosne i uzdignut na razinu pašaluka.

Ustanak je počeo 29. marta 1831., a završio je djelomičnim vojnim, ali ne i političkim uspjehom. Gradaščević je s bosanskom vojskom došao do Kosova i doline rijeke Vardara, odakle se vratio nakon što mu je sultan dao obećanje da će dati autonomiju Bosni i vratiti teritorije Bosne koje je dao Srbiji. Na kraju, sultanova obećanja nisu ispunjena.

Reforme koje su se odnosile na ajanske feude, konačno je surovo i učinkovito proveo Omer-paša Latas 1850. godine, kada je pobio sve ranije ajane. Samo u prvim borbama izginulo je oko 2.500 ustanika.

Poslije hapšenja te grupe, Omer-paša se niz Bosnu borio kod Vranduka. Glavni vođa bio je Tosun-beg Zaimović, koji se ondje ranio i došao kući. Ozdravivši, zaputio se ka Kladnju na Ibrahim-pašu, koji je iz Sarajeva došao preko Kladnja i zapalio cijeli Kladanj i pošao ka Tuzli. Zadržao ga je kod Doboja s Tuzlacima. Na Brlošcima blizu današnjih Stupara ušao je u boj s hadži-Tosun-begom. U žestokoj bici Tosun-beg blokirao ga je i dosta zadržao. U isto vrijeme, Latas je došao pred Donju Tuzlu, gdje se utaborio na brdu Kozlovcu i Kicelju. Topništvo je razmjestio na Kicelju i cijevi okrenuo ka Tuzli. Zaprijetio je razaranjem grada te je sutradan prisilio gradsku odbranu na predaju. U narodu je od opsade ostala pjesma "Donju Tuzlu opasala guja" (Omer-pašina armija).

Nakon zaposjedanja Tuzle, Latasu je u Donju Tuzlu stigla vijest da je Tosun-beg napao Latasovu vojsku oko Kladnja. Odmah je napustio Tuzlu i krenuo ka Kladnju odblokirati i spasiti Ibrahim-pašu.

Gospodar Podrinja i Posavine Mahmud-paša Tuzlić nije čekao pad nego se sklonio preko granice u Hrvatsku, u Vinkovce. U Hrvatskoj se zadržao nekoliko mjeseci. Latas ga je namamio lažnim obećanjem o amnestiji. Tuzlić je povjerovao i došao. Latas je prekršio danu riječ, zarobio Tuzlića, prisvojio ogromno Tuzlićevo blago i u ponižavajućoj koloni sproveo ga u Sarajevo. Tuzlića je poslije prognao na Rodos, gdje je završio i Šemsi-beg Tuzlić. Nakon Omer-pašinog pohoda, njegova je pobjednička vojska grabežljivaca nezasitno opljačkala nekretnine begova. Da bi držao narod u pokornosti i spriječio nove pobune, Latas je naredio oduzimanje oružja civilima, što je nedugo zatim izazvalo novu pobunu u Hercegovini 1851. godine.

Latas je surovo i učinkovito proveo reforme koje su se odnosile na ajanske feude do 1851. godine. Bosanskom begovatu slomljen je životni oslonac, uništena je bosanska autonomija, što je pogodovalo novim velikim previranjima, bunama i ustancima kršćanskih podanika 1875/1876.

Ishod je bila Velika istočna kriza, rusko-osmanski rat i Berlinski kongres, gdje je Austro-Ugarska dobila mandat da zaposjedne BiH. Godine 1878., Austro-Ugarska je zaposjela BiH, ali nije naišla na toliko snažan otpor koliki je mogao biti zbog iznurenosti protivnika zaposjedanja međusobnim višedecenijskim sukobima.

(SB)