Glavni junak naše današnje priče je Husein-kapetan Gradaščević, poznatiji kao Zmaj od Bosne.

Naime,17. augusta 1834. godine, Husein-kapetan Gradaščević preminuo je u 31. godini u Istanbulu.

Tri godine ranije, bosanska vojska, predvođena Gradaščevićem, osvaja Travnik, a zatim s više od 25.000 vojnika nanosi značajan poraz velikom veziru na Kosovu, a 12. septembra 1831. godine u Sarajevu i zvanično proglašava autonomiju Bosne.

U čuvenom razgovoru s turskim beglerbegom, kada mu je beglerbeg rekao: “Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine…Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će”, Husein-kapetan Gradaščević mu je odgovorio: “Ima Bosne, beglerbeže, i Bošnjaka u njoj. Bili su prije vas i, ako Bog da, bit će i poslije vas!”

Nova politika Visoke Porte značila je uspostavu drastičnih reformi koje su pogađale visoko plemstvo i dužnosnike u Bosni i Hercegovini. Svim bosanskim prvacima u Bosni i Hercegovini to nije bilo u prilog, ni agama, ni begovima, ni kapetanima. Kapetani, zabrinuti za svoje koristi, održali su 1830. sastanak u konacima Husein-kapetana Gradaščevića te 5. februara 1831. godine u Tuzli, u konaku kod tuzlanskog kapetana Mahmud-paše Tuzlića, djeda Bakir-bega Tuzlića. Oduprijeti se reformama pobunom bio je zaključak, a izabrani vođa otpora bio je Husein-kapetan Gradaščević. Urotnici su bili isprva uspješni, ali vođu su im uhvatili na prevaru.

Hercegovački veleposjednici, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, bili su za reforme koje je provodio sultan i imali su presudnu ulogu u suzbijanju ustanka u Bosni, a zbog zasluga je Ali-paša Rizvanbegović dobio na upravu Hercegovački sandžak, koji je 1833. odvojen od Bosne i uzdignut na razinu pašaluka.

Ustanak je počeo 29. marta 1831., a završio je djelomičnim vojnim, ali ne i političkim uspjehom. Gradaščević je s bosanskom vojskom došao do Kosova i doline rijeke Vardara, odakle se vratio, nakon što mu je sultan dao obećanje da će dati autonomiju Bosni i vratiti teritorije Bosne koje je dao Srbiji. Na kraju, sultanova obećanja nisu ispunjena.

Reforme koje su se odnosile na ajanske feude, konačno je surovo i učinkovito proveo Omer-paša Latas 1850. godine, kada je pobio sve ranije ajane. Samo u prvim borbama izginulo je oko 2.500 ustanika.

Gradašćević je završio u egzilu, nakon što je prevaren i izdan, te je morao prihvatiti surove sultanove uvjete, među kojima je i ona da se više nikada ne smije vratiti u Bosnu.

(SB)