Patria: U Bosni i Hercegovini mnogo su očekivali od nove američke administracije. Nakon pisma sekretara SAD Blinkena mnogi su doživjeli “hladan tuš”. Kako biste Vi ocijenili poruke iz pisma?

Weber: Pismo prije svega treba čitati kao ono što pregovarači i SAD-a i EU-a u pregovorima o tzv. reformama izbornog zakona, a odnedavno i ograničenih ustavnih reformi govore zadnjih par sedmica. 

U tom smislu čini mi se da je pismo više izraz toga da se nova Bidenova administracija, koja se još nije smjestila, a suočena je sa puno većim političkim problemima nego što je to mala Bosna i Herzegovina, još nije stigla ozbiljnije baviti se sa BiH, te zasad prepušta posao nižerangiranim činovnicima, što je samo po sebi dovoljno opasno, jer su pregovori koje pregovarači Zapada vode od prljavog Mostarskog deala, otpočetka na potpuno pogrešnom, a potencijalno opasnom kolosijeku.

Patria: Blinken traži da neophodne društveno - političke promjene u BiH vode lideri, je li to moguće ako znamo da u posljednjoj deceniji ti lideri nisu učinili niti jedan ozbiljniji korak da BiH krene dalje?

Weber: Ne traži on ništa, sem da legitimiše birokratski pristup washingtonskih i briselskih pregovarača, a koji ne može donijeti nikakve suštinske, tj. pozitivne promjene. 

Vidjeli smo to u više od posljednje dvije decenije u raznim pregovorima SAD - EU, od Butmira nadalje te u Mostarskom sporazumu, a najdramatičnije u pregovorima zvaničnika EU i SAD (Trumpove administracije) o razmjeni teritorija u pregovorima Kosovo - Srbija prošle četiri godine, bez pravog zapadnog vodstva, a koje se izražava u jasnom, transparentnom pregovaračkom okviru baziran na jasnim principima i crvenim linijama (koje određuju principi i vrijednosti liberalne demokratije te lekcije naučene u balkanskim ratovima 1990-ih) nema suštinskih pregovora o istinskim reformama. 

Nego se zapadni pregovarači htjeli - ne htjeli, upuštaju u pregovaračku dinamiku koja jedino može završiti ili neuspjehom pregovora, ili nekakvim prljavim dogovorom, prljavim kompromisom sa interesima etno - političkih lidera, a koji su fundamentalno protivni demokratskim vrijednostima vanjske politike Bidenove administracije te vrijednostima Evropske unije.

Patria: Istovremeno, dok se traži da BiH reformiše određene zakone, rješava se korupcije i jača ekonomiju, ruski utjecaj, politički i ekonomski, sve je jači u BiH. Dakle, Amerika je otkrila karte i najavila da će procese prepustiti domaćoj politici, može li to ugroziti i američke i bosanskohercegovačke interese?

Weber: Sve što udovoljava makar djelimično interesima domaćih aktera u BiH, što vodi ka dodatnoj etničkoj podjeli, podrivanju demokratije i vladavine prava i destabilizaciji zemlje, u službi  je tradicionalnih interesa Putinove Rusije da putem destabilizacije BiH otežava život Zapadu u BiH, te poveća svoj globalni uticaj. 

Nisam siguran da su sekretar Blinken i vodstvo Bidenove administracije već svjesni tog konteksta trenutačnih dešavanja u i oko BiH, te uloge američkih zvaničnika u tome.

Patria: S druge strane, Evropska unija je očito sve odlučnija u dopuštanju Hrvatskoj da se miješa u unutrašnja pitanja u BiH. EU, a i sami ste to isticali, pomaže izmjene izbornog zakona po principima koje zastupa Čović. Kolika je realna opasnost da američka pasivnost ostavi BiH u procjepu između EU i Rusije, sa svim unutrašnjim problemima?

Weber: Osnovni problem je obostrana pasivnost i EU i SAD što se tiče BiH, zbog čega pokušaj pregovaranja njihovih zvaničnika na terenu u BiH sa političkim liderima bez postojanja političkih preduslova za pregovore, neminovno vodi u pravcu prljavih, netransparentnih i nedemokratskih dogovora sa etno-političkim, anti-demokratskim i anti-evropskim agendama. 

Geopolitička šteta je tu samo popratni problem, glavni problem je što takvi lažni kompromisi mogu voditi u dalju, opasnu destabilizaciju BiH, regiona, a samim time i političkih i sigurnosnih interesa Evrope. 

Zvanični Zagreb, te hrvatska politika prema BiH u cjelini, u svojoj osnovi je anti-demokratsko i anti-evropsko djelovanje unutar EU-a o BiH kao zastupnik, ne interesa bh. Hrvata, nego produžene ruke HDZ BiH i Dragana Čovića, od pristupanja Uniji sama sebe stavila u ulogu remetilačkog faktora i disidenta. 

Činjenica je da u zadnje vrijeme Zagreb unutar EU nastupa sve agresivnije te da je sa svojim non-paper dokumentom po prvi put uspjela da okupi najvažnije liberalne snage unutar Unije, te prevari još par država članica koje ne spadaju u tu grupu, izraz je pasivnosti EU, a ne većinske podrške unutar Unije.

Patria: Vijeće za politiku demokratizacije objavilo je prijedlog HDZ-a za izmjene Izbornog zakona, koji po ocjeni mnogih vodi uvodu u podjelu BiH, prvo na izborne jedinice a potom i na entitete. Kolika je po Vašem mišljenju opasnost od konačnog raspada bh. društva i države i može li reforma izbornog zakona biti uvod u to?

Weber: Kao prvo, sudeći po trenutačnom okviru i pristupu pregovorima ne radi se o namjeri ikakvih ozbiljnijih "reformi" izbornog zakona, zbog čega smo se mi u DPC-u odlučili zadnjih par sedmica da javno upozoravamo na opasan kolosijek pregovora te na to da javnosti u BiH i na Zapadu stavljamo na uvid prvobitni prijedlog HDZ BiH. 

Sam prijedlog HDZ-a u prvom modelu stvaranja dvije etničke izborne jedinice u FBiH bi vodio do de fakto formalizacije i trećeg entiteta, a drugi, glasanje po etničkoj pripadnosti izraženo u popisu iz 2013,. bi formalizirao status HDZ kao "konstitutivne stranke", odnosno vječnu dominaciju HDZ BiH nad hrvatskim biračkim tijelom u BiH, odnosno u Federaciji, jer Hrvati u RS-u za HDZ ostaju nepostojeći faktor. 

Čak i ako je ovaj prijedlog samo početna pregovaračka pozicija HDZ BiH te da ga je SDA stvarno glatko odbila - sama činjenica da ga je HDZ stavila na sto u prvoj rundi pregovora sa SDA-om dokaz je da pregovarači EU-a i SAD-a su ulazili u pregovarački proces bez tvrdih uslova, odnosno tvrdih principa i crvenih linija. A kud to vodi, čak i ako na kraju stoji sporazum koji sadrži puno manje od startne pozicije HDZ BiH, vidjeli smo u slučaju Mostara. To dakle ne mora neminovno biti izravno stvaranje trećeg entiteta, ali bi svakako značilo dalju institucionalizaciju etničke podjele države i političkog sistema. 

To svakako nije u skladu sa zvaničnom politikom Bidenove administracije. To bi bilo protivno radnom zadatku ambasadora Sattlera, jer osnovni princip ustavnih reformi u BiH kako je sadržan u Mišljenju Evropske komisije za BiH je smanjenje etničkog odlučivanja u institucijama BiH. 

A mora se podsjetiti da osnovni princip na kome su bazirane razne presude, od Ustavnog suda o Mostaru preko presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci pa nadalje, upravo taj isti iz Mišljenja - da se u pronalaženju pravog balansa u BiH između zaštite kolektivnih prava konstitutivnih naroda i građana mora smanjiti uloga etničkog odlučivanja.