Predsjednik Platforme za progres Mirsad Hadžikadić nakon današnjeg sastanka pet partija kazao je da je razgovarano o građanskom konceptu saradnje i formiranju subjekta koji će na izborima dobiti povjerenje građana.

"Kakav će taj koncept biti tek treba da se vidi", kazao je Hadžikadić i dodao da je danas napravljena buduća dinamika razgovora. "Bitno je da građani dobiju opciju koja će na izborima 2022. biti pobjednička", rekao je Hadžikadić.

Poručio je da će saradnja ovih stranaka biti formalizovana u toku ove godine s obzirom na to da su pod pritiskom izbora 2022. godine.

Takve poruke, ali i namjere Demokratske fronte, Platforme za progres, Pokreta socijalne pravde i demokratije i Građanskog saveza, očito su zasmetale predsjedniku posrnulog SBB-a, Fahrudinu Radončiću, koji se u programu N1 televizije obrušio na Komšićev i Hadžikadićev politički projekat, nazvavši pomenute djecom.

Radončić je prvo kazao da mu se jako dopada ideja da 'trojka' razgovara s opozicijom iz RS.

Potom se lider SBB-a od kojeg i "trojka" pokušava da biježi kao đavo od križa obrušio na građansko - patriotski projekat Komšića i Hadžikadića.

"Što se tiče ujedinjavanja ovih malih stranaka, mene podsjeća to na djecu koja uđu u šumu, strah ih je, uhvate se za ručice i onda pjevaju borbene pjesme. Nema tu ozbiljnog izbornog kapaciteta", poručio je Radončić.

Ovakvim istupom Radončić je samo potvrdio pisanje "Slobodne Bosne", koja je još prošle sedmice predvidjela da najveće napade na projekat Komšić – Hadžikadić, treba očekivati od Radončića, jer je Radončiću jedini spas opstanak blokovske podjele između SDA i Trojke, pri čemu bi se SBB nekako utrpao u Trojku.

U takvoj postavci probosanske političke scene jedino sami ostaju Fahrudin Radončić i njegov SBB, možda upravo zato što je krajnje upitno da li iko želi ikakvu saradnju sa strankom i "liderčićem" koji je sve samo nije probosanski, i koji uvijek na ključnim pitanjima stoji uz Dragana Čovića i Milorada Dodika, a što je današnjim gostovanjem u programu N1 i potvrdio direktnim atakom na visokog predstavnika Valentina Inzka.

Radončić očajnički pokušava da se "prišlepa" Trojki, kako njegova politička usamljenost i politička okuženost ne bi svima postala vidjljiva. Hoće li u tome uspjeti, ostaje da se vidi. Međutim, sasvim je jasno da prevrtljivcu poput Radončića niko ne vjeruje. Ni sam Konaković nije tek tako još prošle godine, slučajno kazao, da se Radončiću ne može vjerovati bez pečata. Stoga nije ni čudo da kod Radončića vlada potpuna panika. Svi se s nekim udružuju, samo Radončić još uvijek vjeruje da se poput nekog migranta još uvijek negdje može prošvercovati.

(SB)