O genocidu, stradanjima, prijetnjama, ali i o pomirenju, na Hayatu je govorila je osnivačica Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, regionalna koordinatorica REKOM mreže pomirenja.

Crna Gora je usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a na pitanje koliko je poražavajuće da BiH, zemlja u kojoj je počinjen genocid, nema zakon o zabrani njegovog negiranja, Kandić smatra da je to posljedica političke situacije u Bosni i Hercegovini.

"Na jednoj strani je Federacija, a na drugoj strani je entitet RS, koji vrlo otvoreno govori da ne priznaje presudu Međunarodnog krivičnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju,  ne priznaje ni presudu Međunarodnog suda pravde, tako da nema mogućnosti da se pomirenje započinje a temelj pomirenja treba da budu činjenice koje su utvrđene međunarodnim presudama, ali isto tako suda BiH i drugim sudovima na prostoru bivše Jugoslavije. To nepriznavanje gencoida i nedonošenje zakona je posljedica vrlo ozbiljnog poremećaja u odnosima između dijela BiH, međunarodne zajednice, a to je nepoštovanje međunarodnih presuda", kazala je Kandić, te dodala da je Crna Gora i 2009. godine donijela jednu vrlo pristojnu deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici.

Ovim potezom je sada Crna Gora, osudom, ne samo genocida, nego priznavanja genocida, potvrdom onoga što je utvrđeno presudama, pozivanjem na 11. juli kao Dan sjećanja, onda za pozivanje da se zabranjuje umanjenje, negiranje negocida, Crna gora je napravila jedan veliki korak. Taj korak ne može da umanji čak ni „Twit“ premijera Crne Gore koji je poslije usvajanja Rezolucije napisao nešto što je potreslo mnoge ljude koji su to pročitali, da je ta Rezoucija bila nepotrebna, da ona dijeli narod. To je zaista bilo nepotrebo, napravljen je jedan veliki korak.

Nakon usvojene rezolucije stigle su oštre reakcije iz Srbije. Predsjednik Aleksandar Vučić je rekao da se Crna Gora miješa u nešto što se nje ne tiče.

"Srebrenica ima veze sa svakim od nas i obaveza je svake države na prostoru bivše Jugoslavije, pokažu empatiju, solidarnost, priznavanje međunarodnih presuda i da dan 11. juli proglase Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. To je velika greška koju je napravio predsjednik Srbije, nekoliko puta ponavljajući da Crna Gora nema veze sa Srebrenicom, a onda je na to sve dodato da ta Rezolucija je pečat, žig na srpskom narodu, na srpskim interesima, što samo pokazuje jedan novi pristup Srbije, koji otkriva da Srbija odustaje od poštovanja međunarodnih presuda. Oni koji danas vode institucije u Srbiji zaboravljaju da je i Skupština Srbije prije 10 godina usvojila jednu deklaraciju u kojoj se ne pominje termin genocid, ali se kaže zločini koji su počinjeni onako kako se u presudi Međunarodnog suda pravde nazivaju, zločini se nazivaju genocidom i to je bilo u parlamentu 2010. godine. Ono što je danas, sve institucije, od predsjednika, preko vlade, ministara, skupštine, sve je postalo glas Srpske napredne stranke koji su odjednom iznad zakona, iznad međunarodnih obaveza, iznad obaveza kojih se Srbija obavezala da će da poštuje. Sada „Naprednjaci“, članovi Srpske napredne stranke ne priznaju genocid. Svi šute i to je ono što zabrinjava i mora se reagovati na ovakve izjave predsjednika Srbije i na to kako se sada institucijama manipuliše, te kako se stvara jedna nova klima. Čak je ekstremnija, teže nacionalističkija nego uoči 1991. godine. Imamo danas, da jedan ministar kaže, i to onaj ministar koji se vojevao za Srbiju kao jednu zemlju za sve Srbe, on je sebi dozvolio, i dozvolio pred cijelim svijetom da kaže da je predsjednik Srbije – predsjednik svih Srba.

To ne samo da nije dobra politika, to je pravdanje, podrška svemu onome što je učinjeno u vrijeme Slobodana Miloševića, a iskreno svi ti koji govore, nisu nimalo bili daleko od Slobodana Miloševića i te politike. Vraća nam se staro vrijeme, stari glas, vraća nam se mnogo snažnijim glasom, tako da to mnogo više zabrinjava i plaši jer je neizvjesno šta može da se dogodi poslije ovakvih riječi. Dakle, nepriznavanje međunarodnih presuda, nema nikakve nade, nema nikakovog puta Evropskoj uniji.

Već dva dana se uporno ponavlja ta poruka „ne priznajemo genocid“, „genocid se nije dogodio“, da niko iz Evropske komisije i Evropskog parlamenta ne reaguje, zato što nema pristupa članstvu Evropske unije onima koji ne poštuju međunarodne presude, oni koji ne poštuju pravne odluke koje je donio Međunarodni krivični Tribunal za bivšu Jugoslaviju. Treba da se postavi pitanje – šta se događa i ne samo sa Srbijom, nego šta se događa i u BiH, ako tamo pored podrške Evropske komisije i dalje ima političara kao što je Dodik koji otvoreno i to vrlo snažno negira. Dakle nema budućnosti ako se ne uvažavaju presude Međunarodnog krivičnog Tribunal za bivšu Jugoslaviju",  kazala je, između ostalog, Nataša Kandić.