Edward P. Joseph je bio zamjenik šefa Misije OSCE-a na Kosovu a šest godina radio je i u Bosni i Hercegovini, od toga tri u ratu, kada je između ostalog u sklopu NATO-a bio u zaštićenoj enklavi Žepa u ljeto 1995. sa zadatkom da evakuiše žene, djecu i ranjene, pri čemu je direktno morao pregovarati sa Ratkom Mladićem i Zdravkom Tolimirom. Bio je svjedok na dva suđenja pred međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

Bogatu karijeru nakon Balkana nastavio je u Iraku, Afganistanu, Haitiju i Pakistanu. Autor je brojnih naučnih radova, ali i članaka za svjetske medije kao što su New York Times i Foreign Policy.

-Ja imam dosta iskustva u BiH, radio sam tu šest godina, od toga tri godine tokom rata i bio sam svugdje, bio sam u Mostaru u septembru 1993, prije nego što je Stari most srušen, nakon rata sam bio šef OSCE-a u Mostaru zatim u Brčkom. Tako da mi je jako poznata situacija u zemlji, i odnosi Bošnjaka i Hrvata kao i Bošnjaka i Srba. Znam Liska ulicu u Mostaru gdje je groblje bošnjačkih i hrvatskih žrtava sa početka rata, koje su ubili Srbi. Dakle, odnosi Bošnjaka i Hrvata su zasebni, to nije isti odnos kao što imaju Bošnjaci i Srbi. Hrvatska može postići sve svoje strateške ciljeve bez fizičkog uključivanja Hercegovine, šta god ljudi u Hercegovini željeli. Pod američkim vodstvom, Hrvati i Bošnjaci su bili saveznici, i njihov vojni savez je imao ključnu ulogu u završavanju rata što je dovelo do Dejtonskog sporazuma. Takav savez nikada nije bio moguć između Srba i Bošnjaka i poslije rata nikada nismo vidjeli da su se Srbi i Bošnjaci u nekoj stvari ujedinili protiv Hrvata. Stvarni problem u BiH je Republika Srpska, ne Srbi, to nikada ne bih rekao, nego stvaranje RS-a, legitimizacija ovog entiteta Dejtonskim sporazumom, jer to ne funkcioniše i stvara sve uvjete za Banja Luku da odbija saradnju, a to se ne odnosi samo na Dodika, koliko god je on problematičan. Taj problem RS-a će biti riješen kada Srbija prihvati zapadni poredak. Kada Srbija kaže igra je gotova, ne možemo imati Kosovo, to je kraj igre i za RS.

Na pitanje bi li bilo potrebe za Dejtonom 2 ili nekim drugim promjenama uređenja zemlje, Joseph odgovara:

-Ne, to je pristup koji ne zahtijeva Dejton 2, neki Marshallov plan ili čak da SAD preuzme vodstvo, ništa se od ovoga ne mora desiti. Čak ne treba postojati pritisak na Srbiju, ne trebaju sankcije, ne morate priznati Kosovo, ali Kosovo sada ide u međunarodne organizacije i gradi odnose. To sve mijenja u BiH. To je gotova igra za Beograd, to je kraj Miloševićeve strategije, Vulinovog ‘srpskog sveta’, Velike Srbije, Velike Albanije… Riješeno je i pitanje Hrvatske prema Bosni. Nema više Herceg-Bosne jednom kada RS prihvati da je u BiH. To je kraj igre i za Bošnjake, jer neće biti dominacije i demografske zloupotrebe, jer će to biti vizija svih naroda, i to će biti BiH, članica EU i NATO-a, i vremenom će se razvijati građanski identitet. Sve će se to desiti prirodno, ali moramo probiti ove etnonacionalne podjele a problem primarno leži u Srbiji. To je bolji pristup nego reći Beogradu da je “ekonomski i politički lider u regiji”.

Na pitanje kako komentira kritike, prvenstveno Bošnjaka, o miješanju Hrvatske u unutrašnje poslove BiH, Joseph kaže:

-Mislim da je greška praviti analogiju između Hrvatske i Srbije, to su različitie pozicije, iako ne znači da ono što radi Hrvatska nije problematično. Postoje problemi između Hrvata i Bošnjaka, prije svega oko izbora predstavnika hrvatskog naroda i to je legitimno pitanje i briga. To nije u duhu Dejtonskog sporazuma ili bilo kojeg mirovnog sporazuma koji imaju princip reciprociteta. Bošnjaci mogu utjecati na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali Hrvati to ne mogu što se tiče izbora bošnjačkog člana. To je problem. U isto vrijeme to nije razlog da Zagreb dočeka Dodika i Čovića na visokom nivou, da pravi zasebne infrastrukturne dogovore sa Dodikom koje zaobilaze Sarajevo. To je pogrešno. Ali pogrešno je i demografsko nadjačavanje Bošnjaka.

Integralni razgovor Edwarda P. Josepha za Al Jazeeru možete pročitati OVDJE.