Naša današnja priča vodi vas u Ande, na nadmostku visinu od 2.400 metara. Naime, tamo se, na uskom sedlu između dvaju oštrih planinskih vrhova, nalazi tajanstveni Maccu Pichu. Sedamdesetak kilometara od peruanskog grada Cusca, nekadašnju svetu prijestolnicu Inka i njihovo posljednje uporište u borbi protiv Španaca 1911. otkrio je arheolog Hiram Bingham, a jedno od rijetkih u potpunosti sačuvanih pretkolumbovskih naselja od tada je neiscrpno vrelo dragocjenih spoznaja za znanstvenike. Jedno od pitanja oko kojih su se godinama lomila koplja je i zašto je kompleksna mreža od dvije stotine pojedinačnih struktura podignuta na vrlo nepristupačnom mjestu i kako je uspjela odoljeti “zubu vremena”?

“Machu Picchu nije slučajno podignut tamo gdje jest – namjerno je sagrađen u sjecištu tektonskih rasjeda”, tvrdi Rualdo Menegat, geolog s brazilskoga Federalnog sveučilišta.

“Bilo bi nemoguće izgraditi takvo što u visokim planinama da podloga nije bila slomljena”. Menegat i kolege su do tog uvida došli kombinacijom mjerenja na terenu i analize satelitskih snimki.

Podsjetimo, Peru je seizmički vrlo aktivna regija, a upravo gradnja na visokim topografskim razinama, strateški sigurnima protiv geoloških opasnosti, gradovima poput Maccu Picchua omogućila je trajnost.

Kamene zidine bez vapna izgrađene su na način da je između njih nemoguće provući čak i predmet debljine kreditne kartice. To je vjerovatno spasilo ovaj andski biser od uništenja u više navrata. Kad se dogode potresi, kamenje ovog grada “pleše” i pada na posebno dizajnirana mjesta. Po završetku potresa, vraća se na svoje mjesto, što je stoljećima čuvalo zgrade od urušavanja.

(SB)