Josip Briški (27) bio je pripadnik 10. Hrvatskog kontingenta koji se nalazio u NATO misiji podrške miru Resolute Support u Afganistanu, a poginuo je u talibanskom napadu 2019. godine, piše Dnevno.hr.

Nalazio se u napadnutom vozilu Hrvatske vojske na putu prema Kabulu. Odgovornost za napad preuzeli su talibani, ali naredbu je dao, kako navodi 24sata, jedan od najopasnijih terorista na svijetu.

Ime mu je Siradžudin Hakani, sin zloglasnog Džalaludina Hakanija, koji je od 2001. u ratu protiv Sjedinjenih Američkih Država i NATO snaga. Njegov sin godinama se obučavao uz oca, zajedno s cijelom širom muškom stranom porodice Hakani.

Tajnovit, lukav i opasan

O njemu se zna jako malo. Rođen je između 1973. i 1980., nije poznato gdje, a ime mu u slobodnom prijevodu znači svjetlost. Za njime traga američki FBI, a za njega se nudi i nagrada od pet miliona dolara onome ko bi ih mogao dovesti do njega.

Smatra ga se vrlo opasnim i lukavim. Njegovo ime postalo je poznato svijetu 14. januara 2008., kada je preuzeo odgovornost za napad na hotel Serena u Kabulu, pri čemu je poginulo šest osoba. Pokušao je iste godine izvesti i atentat na tadašnjeg predsjednika Afganistana Hamida Karzaija, ali bezuspješno.

Krajem decembra 2008. naredio je napad na osnovnu školu u Kabulu te ubio nekoliko djece, afganistanskog vojnika i zaštitara.

Neko vrijeme su obavještajne službe govorile da su Hakanijevi ljudi odvojeni od talibana i da ih se ne može trpati u isti koš. Pakistan je čak tvrdio da je ta grupa umjerena. Međutim to je bilo daleko od istine jer su upravo Hakanijevi ljudi uveli bombaše samoubice u ratni arsenal afganistanskih i pakistanskih ekstremista.

Najavio nastavak krvavog rata

U jednom od rijetkih razgovora za, u maniri pravog talibana, Al Jazeeru, Siradžudin je najavio nastavak krvavog rata.

“Hvala Bogu, mudžahedini (borci na Božjem putu, op.a.) sve su napredniji i sad mi upravljamo ratom. Garantujem vam da će u budućnosti naše ratovanje biti još bolje. Na početku ovog rata koordinacija između naših boraca bila je nikakva, ali sad izvode toliko napada da ih ni mi sami ne možemo pobrojiti. Ni to nije dovoljno, a budućnost će pokazati o čemu tačno govorim”, ispričao je Siradžudin, lagano se smiješeći iza tkanine kojom je prekrivao lice.