Procvat biznisa brze dostave cvjeta u cijelom svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Došlo je do lansiranja niza aplikacija i servisa za dostavu hrane, a trgovine su svoje poslovanje prilagodile novonastalim okolnostima.

Procjenjuje se da je riječ o milionskom biznisu, ali je pitanje koliko država ima benefita od toga. 

Zbog mnogobrojnih priča i sumnji da radnici u ovom biznisu nisu prijavljeni niti osigurani inspekcije imaju pune ruke posla.

Saznanja NAP-a da mnogi ne prijavljuju radnike ispostavit će se tačnim, jer su iz KUIP-a za ovu agenciju kazali da su provjerom službenih evidencija utvrdili da je Inspektorat rada, zaštite na radu i socijalne zaštite Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo u ovoj godini zaprimio sedam prijava koje se odnose na status radnika koji vrše dostavu za: Korpa.ba, Glovo, Donesi.com i Cegerdostava.com.

„Inspektori rada su u proveli inspekcijske kontrole samostalno i u timu sa tržišno-turističkim inspektorom, te je poslodavac Korpa doo prekršajno kažnjen zbog angažovanja radnika putem ugovora o privremenim i povremenim poslovima suprotno Zakonu o radu, a poslodavac Dostava Ceger doo zbog angažovanja radnika bez zaključenog ugovora o radu i prijave na osiguranje“, kazali su iz KUIP-a.

Inače, pretežno je riječ o poslovima koje obavljaju mladi ljudi koji se zadovoljavaju honorarom koji dobiju, dok vlasnici ovakvih servisa sve više zarađuju, pa je država očito riješila stati ukraj vlasnicima servisa. 

Nije samo BiH u problemima zbog ovakve situacije na tržištu. Evropska komisija je početkom ove godine pokrenula prvu fazu savjetovanja s europskim socijalnim partnerima o tome kako poboljšati radne uvjete osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi. 

Početak savjetovanja poklopio se s presudom iz Milana u kojoj su italijanski sudovi naredili velikim kompanijama za dostavu hrane da zaposle više od 60.000 radnika koji rade na dostavi te plate više od 700 miliona eura novčane kazne jer im nisu osiguravali odgovarajuće uvjete rada.

Slični sudski postupci vodili su se u Španiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji te je sve više presuda u kojima sudovi staju na stranu platformskih radnika, uglavnom vozača i dostavljača. Jer, prema saznanjima Patrije dio radnika među zaposlenima prijavljeno je na sat ili dva sata sedmično, a niko nema službenih podataka, mnogi koji povremeno ili stalno rade na taj način uglavnom su plaćeni na ruke, a obim posla i dužina radnog dana “u rukama” je algoritama koji ih navode s jedne lokacije na drugu. Zato će i BiH, i to hitno, po uzoru na zapadne zemlje morati riješiti ovaj problem.