AZEM VLASSI: "Inicijativa “Otvoreni Balkan” – priča bez sadržaja, Vučić i državna politika Srbije..."

"Motivi lidera triju zemalja za inicijativu „Otvoreni Balkan“ nešto su drugačiji od onoga što se vidi i što oni o tome kažu, ali nisu isti. Vučić bi htio da sebe, i Srbiju, prikaže kao lidera na Balkanu."

  • Regija

  • 23. Sep. 2021  

  • 0

Piše: Azem VLLASI

Lider Albanije Edi Rama, Srbije Aleksandar Vučić i Sjeverne Makedonije Zoran Zaev udijelili su sebi puno komplimenata zbog sporazuma o međusobnoj saradnji u nekoliko područja, a svoju inicijativu prvo su nazvali „Mini-Šengen“, pa je onda preimenovali u „Otvoreni Balkan“. Nijedan sporazum o saradnji među državama, ako nije na štetu neke treće zemlje, u principu nije sporan i može biti koristan za potpisnike. Međutim, ovaj sporazum, osim samohvale potpisnika, nije naišao na širi odjek, pa ni na interes ostale tri države regije. Crna Gora nema potrebe za tim, jer je sasvim blizu članstva u EU. BiH ne može jer, iako bi dva člana predsjedništva bila za to, Milorad Dodik bi u inat njima glasao protiv. Kosovo bi, u principu, moglo tu da se nađe, ali kao država, a Vučić bi se tome protivio. Edi Rama zbog toga nije insistirao, a ni pitao nadležne na Kosovu da li žele biti u tom društvu.    

Treba podsjetiti da je saradnji među zemljama regije Zapadnog Balkana, njih šest, već više od deset godina najveći podsticaj dala tzv. berlinska inicijativa, inicirana i podržana od Njemačke i lično od kancelarke Angele Merkel. Tu je i Sporazum CEFTA, a takođe i bilateralni sporazumi između država ove regije o trgovinskoj saradnji i režimu slobodnog graničnog režima za kretanje ljudi i roba.  

Sporazum „Otvoreni Balkan“, koji su u Skoplju nedavno potpisali Aleksandar Vučić, Edi Rama i Zoran Zaev, u osnovi sadrži tri segmenta: 1. Memorandum o razumijevanju i saradnji na olakšanju uvoza, izvoza i kretanja robe; 2. Memorandum o saradnji u vezi sa slobodnim pristupom tržištu rada; 3. Sporazum o saradnji u zaštiti od katastrofa na Zapadnom Balkanu. Sve su te teme sadržane i u „Berlinskoj inicijativi“. Rečeno je da će Sporazum početi da se primjenjuje od januara 2023. godine. Vučić je Inicijativu već nazvao istorijskom i još reče da poslije ovoga “od Beograda do Tirane više vas niko neće zaustaviti”. Vjerovatno je mislio ako se ide preko Makedonije, pošto se Srbija s Albanijom ne graniči, a najveći dio prometa između njih, koji je inače skroman, odvija se preko Kosova. A više od godinu dana Srbija nije otvorila nijedno poglavlje u pregovorima za članstvo u EU. Edi Rama reče da su neki ljudi kažnjeni da žive u prošlosti, a da se oni žele okrenuti budućnosti. Ne zna se na šta je i na koga mislio, kada svi znamo da je od svih u ovoj regiji Srbija najviše okrenuta prošlosti, mitovima i ambicijama da bude veća – kao „srpski svet“. Ali, izgleda, primjedba se odnosila na kosovsku stranu. Kao da Rama ne zna za probleme sa Srbijom, upravo zbog toga što se njena državna vlast nije otkačila od politike iz prošlosti, koja je dovela do teško narušenih odnosa.

Imajući u vidu gorepomenute sporazume i inicijative, kao i postojeću praksu u odnosima zemalja ove regije, inicijativa „Otvoreni Balkan“ više ima značenje političkog čina i volje lidera triju država negoli što nudi nešto što će suštinski unaprijediti postojeću praksu u odnosima ne samo te tri već svih šest zemalja regije. Ali pravi motivi potpisnika ne moraju biti isti. Zanimljivo je da potpisnici tog sporazuma nisu uputili jasne pozive trima ostalim državama regije − BiH, Crnoj Gori i Kosovu − da im se pridruže. Vučić nije, jer ne želi Kosovo kao nezavisnu državu. Zainteresovan je da Crnu Goru u perspektivi vidi kao dio „srpskog sveta“, pola BiH takođe, i već radi na tome. Zaev nema razloga da se Vučiću zamjeri zbog Kosova. Ali začuđujući je stav premijera Albanije Edi Rame, što još od prvog susreta u Novom Sadu, 2019. godine, nije predložio da se tu nađe Kosovo, ali i BiH i Crna Gora. Nije jasno zašto i kako njemu prija Vučićevo društvo bez ove tri države. Doduše, Kosovo ima rezerve prema toj inicijativi, jer ne želi nikakvu zamjenu, ni surogat koji odgađa put ka članstvu u EU, niti želi da bude kao neki patrljak, ako nije priznata kao država od strane Srbije. Ali taj stav Kosovo je tek nedavno iskazalo. Na početku Rama nije znao kako će reagovati kosovska strana ako joj se to ponudi. Vjerovatno nije htio naljutiti Vučića u vezi s Kosovom.                                                                                                                                          

Inicijativa „Otvoreni Balkan“ je zapravo nešto bez suštinskog sadržaja. Te tri tačke iz Sporazuma iz Skoplja više imaju prizvuk fraza. Naime, nema nikakve smetnje za dalje olakšanje slobodnog prometa robe, carinskih olakšica i drugih pogodnosti ni bez tog sporazuma. U vezi sa slobodnim pristupom tržištu rada u tri zemlje nije jasno koji bi se stvarni efekat postigao, ako se zna da iz njih mladi ljudi idu prema zapadnim zemljama, u potrazi za poslom i boljim životom, a ne prelaze iz jedne u drugu.

Motivi lidera triju zemalja za inicijativu „Otvoreni Balkan“ nešto su drugačiji od onoga što se vidi i što oni o tome kažu, ali nisu isti. Vučić bi htio da sebe, i Srbiju, prikaže kao lidera na Balkanu, koji ima ideje, dok su ove zemlje na čekanju za članstvo u EU, gdje se njemu zapravo i ne žuri; a već više od godinu dana Srbija nije otvorila nijedno novo poglavlje u pregovorima s EU. I u trgovinskoj razmjeni moglo bi biti koristi, jer Srbija u odnosu na dvije druge zemlje ima veći privredni potencijal i ima šta izvoziti. Zaevu odgovara svaki dobar sporazum, jer su Sjevernoj Makedoniji Albanija i Srbija dva važna susjeda. Albanija i S. Makedonija su s pravom ljute i nestrpljive što ih EU dugo ostavlja na čekanju kada je u pitanju početak pristupnih pregovora. Ali „Otvoreni Balkan“ ništa u tome neće pomoći, a čekanje se može odužiti.

Pošto se Vučić prema većim i jačim od sebe ponaša servilno i snishodljivo, kao što smo nedavno vidjeli i prilikom susreta s Angelom Merkel, a prema slabijima odurno i prepotentno, Rami i Zaevu ostaje da vide s kim to sklapaju sporazume kao što je „Otvoreni Balkan“. Vučić je kod Edija Rame već postigao nešto važno za sebe. Postigao je da se ovaj zamjeri kosovskim vlastima u vezi s ovom inicijativom. Imaju njih dvojica i jednu zajedničku karakternu crtu. Naime, obojica su alergični i izrazito netrpeljivi prema opoziciji u svojim zemljama i nikako ne podnose da im bilo ko protivurječi. Edi Rama, izgleda, kao da ne razumije u kakvu igru je ušao sa Vučićem. Ili to znaju samo njih dvojica. Neshvatljivo je kako Rama nikada sa Vučićem nije porazgovarao o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova. Tim pitanjem se bavi EU − čak je imenovala specijalnog predstavnika za posredovanje u dijalogu za normalizaciju odnosa Miroslava Lajčaka; a da se glas premijera Albanije nikada ne čuje o tome. Ostaje ipak da se nadamo da su mu važniji odnosi između Albanije i Kosova negoli „Otvoreni Balkan“ sa Vučićem. Naravno, kao predsjednik Vlade Albanije on ima pravo da potpisuje sporazume i dogovore s kim hoće, ali ne mora zbog toga da se svađa sa Kosovarima. Između Kosova i Albanije odvija se intenzivna saradnja u svim oblastima, mnogo obimnija i sadržajnija negoli što će donijeti „Otvoreni Balkan“ sa Srbijom. Mogao je da Vladu Kosova drži u toku sa cijelim procesom u vezi s tom inicijativom, da se konsultuje, pojasni stvari, čuje mišljenja i shvati razloge za rezerve koje Kosovo ima; ili barem da se konsultuje o tome kako će slobodna trgovinska razmjena sa Srbijom funkcionisati preko teritorije Kosova. Umjesto toga, on se ljuti što Vlada Kosova, a i opozicija, ima rezerve po tom pitanju. Ipak, odnosi između Albanije i Kosova neće zavisiti od toga ko je u kom mandatu na vlasti u ove dvije zemlje.                                                                      

U regionalnim inicijativama gdje nema svih šest zemalja teško da može biti od koristi za Albaniju i S. Makedoniju. Aleksandar Vučić već je postao prepoznatljiv po tome što jedno javno govori, a drugo misli i radi. Prema jačima od sebe je servilan, prema slabijima ciničan i opasan. On i državna politika Srbije u osnovi nastavljaju politiku od prije trideset godina, iz koje je izrastao. Nasrtaji na državni suverenitet Crne Gore, podrška onima koji u Bosni i Hercegovini intenzivno rade na razgradnji te države, konstantan neprijateljski i ignorišući stav prema Kosovu, kohabitacija i sadejstvo sa pravoslavnom crkvom za političke ciljeve, izmišljanje neprijatelja Srbije, nebulozna ideja o jedinstvu „srpskog sveta“, kao eufemizam za proširenu Srbiju na štetu susjeda, odvijaju se pod neposrednom koordinacijom Vučića. Saradnja sa Srbijom, kao i drugih država između sebe, potrebna je i korisna. Sa Srbijom bi bilo korisno ako bi se time moglo uticati na to da se ona promijeni i da svoj odnos prema svim susjedima upristoji. Sa nekim susjedima sarađivati, a protiv drugih raditi, nije dopušteno nikome, pa ni Srbiji. Zato susjedi treba da budu oprezni sa Srbijom i liderom koji oličava i sprovodi takvu politiku prema tri susjeda, a navodno želi srdačne odnose s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.                                           

Odnosi u ovoj regiji mogu biti dobri i korisni ako su sve države uključene u zajedničke inicijative, kako proizlazi iz „Berlinske inicijative“. Separatne inicijative, dok Srbija podrivački djeluje protiv njih tri, nisu zdrave. Zato Albaniji i Sjevernoj Makedoniji nije naodmet savjetovati oprez.

(Gradski.me)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...