Piše: DARKO OMERAGIĆ

Nakon što je blokirao rad državnih institucija, pa zaprijetio povlačenjem Republike Srpske iz državnih institucija uspostavljenih Dejtonskim sporazumom i proglašenjem nezavisnosti tog bh. entiteta Milorad Dodik se sastao s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem koji mu je prenio „nekoliko važnih poruka iz EU i svijeta“.

Kakve god da mu je poruke prenio Vučić, Dodik se nakratko primirio, pa poručio kako „nije spreman da za Republiku Srpsku žrtvuje mir“. To što se Dodik primirio ne znači da je opasnost od njegovih konkretnih poteza prestala. Zasad je nastradala državna Agencija za lijekove jer je u Narodnoj skupštini RS osnovana entitetska koja će, kako je planirano, početi s radom za nekoliko mjeseci. Nakon nekoliko „ludih i nezaboravnih dana“ u Dodikovoj režiji na red su stigli sastanci bh. političara koji sebe vole zvati liderima – Dragan Čović je u Beogradu razgovarao s Vučićem, Dodik je najavio da ide kod Zorana Milanovića, a Bakir Izetbegović će kod Vučića uz rečenicu „kruna mi neće s glave pasti i da odem u Beograd“.

I sve ove poruke, održani i najavljeni sastanci protiču sa bezbroj komentara u kojima se ili daje podrška razgovorima ili ih se kritikuje i to ne zbog vremena i mjesta sastanka nego zbog nivoa na kojem se održavaju. Treba li u Beograd ići predsjednik SDA Bakir Izetbegović ili je tamo mjesto svim članovima Predsjedništva BiH, pitali smo Izetbegovićevog kolegu iz Doma naroda Parlamenta BiH delegata iz reda hrvatskog naroda Zlatka Miletića.

„NEKA MU POJASNI DŽAFEROVIĆ“

„Slažem se onima koji kažu da Izetbegović ne bi trebao ići u Beograd. S Vučićem svakako treba razgovarati ovom ili nekom drugom prilikom, ali mislim da Izetbegović ne smije sebi dozvoliti da pregovara jer su nedavno dva člana Predsjedništva BiH od kojih je jedan iz njegove političke partije upravo zbog političkih problema do kojih je došlo na relaciji BiH-Srbija odbili da idu na Samit nesvrstanih i bolje je da mu to pojasni član Predsjedništva BiH iz njegove političke partije nego mi. Jer ukoliko Izetbegović ode u Beograd derogiraće instituciju Predsjedništva BiH i direktno ta dva člana Predsjedništva BiH. Mislim da samozvani lideri naroda nisu predstavnici niti ih je ko ovlastio razgovaraju i pregovaraju u ime bilo kojeg naroda iz BiH, pa tako ni Izetbegović u ime bošnjačkog naroda“, kaže Miletić.

Naš sagovornik ističe da su pojedini političari u FBiH licemjerni, pa i glupi jer ne razumiju šta se dešava jer su nedavno otišli u totalnu krajnost kada su hvalili Vučića zbog puštanja na slobodu Edina Vranja.

„Vrlo je važno da se Vučiću ne ide na noge i krajnje je vrijeme da on dođe u Sarajevo i posjeti institucije ove zemlje i da se ovdje razgovara o brojnim otvorenim pitanjima. A ako će se već razgovarati s Vučićem onda je prava tema i prvo i osnovno pitanje potpisivanje sporazuma o granici između BiH i Srbije. Tek kada se ovaj sporazum potpiše sva ostala pitanja mogu doći na dnevni red i smatram da bi tada Republika Srbija mogla biti pravi garant svega onog što je potpisano u Dejtonu. Iako i Srbija sebe voli nazivati garantom Dejtonskog sporazuma, ona je samo potpisnica tog sporazuma, a ne garant. Neka pročitaju anekse 1 i 2 Ustava BiH pa će im mnoge stvari biti jasne i vidjet će ko je garant“, ističe Miletić.

Tri najveće nacionalističke partije u BiH – SNSD (a ranije SDS), HDZ BiH i SDA vrlo uspješno se održavaju na vlasti u posljednjih nekoliko mjeseci plašeći građane novim sukobima. Miletić kaže da su te tri partije najodgovornije za stanje u BiH.

ČOVIĆ RADI ISTO, SAMO KASNI ZA DODIKOM

„I SDA je griješila. Da ne podsjećam vaše čitatelje kakvih je sve problema bilo u FBiH i da se oni mogu okarakterisati dobrim dijelom i kao neku vrstu islamskog ekstremizma. Bilo je različitih ponašanja od nekih pojedinaca iz SDA. To je s druge strane prouzrokovalo strah kod Hrvata u FBiH. Na sličan način to radi i HDZ, samo drugim metodama i sredstvima. Tako HDZ ne podržava secesiju direktno, ali radi indirektno na način da žele napraviti svoju administrativnu jedinicu. Suština je samo u tome da HDZ kasni za Dodikom i SNSD-om, a inače da ne kasne ovdje bi bilo svašta. Sve to ne oslobađa odgovornosti ni druge političke partije u BiH, pa i one građanske koje su najmanje dva puta bili na vlasti i imali priliku da ovu zemlju povedu u pravom smjeru, ali je ovdje očigledan problem nedostatak kvalitetnih lidera i ljude kojima bi podjednako vjerovali i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i koji bi i građanima i narodima donijeli bolju budućnost. Mislim da se i to vrijeme bliži kraju i da će nas okolnosti natjerati da se svi zajedno preispitamo i možda da dođemo do pojedinaca koji će ovu zemlju povesti u pozitivnom pravcu“, smatra Miletić.

Jedna od prekretnica o kojoj se već dugo priča bi moglo biti otkrivanje velikog kriminala ili takozvane visoke korupcije nakon koje bi se iza rešetaka mogle naći i krupne političke ribe, da ne kažemo, neki od onih koji su se kroz godine vladavine samoprozvali liderima naroda. Miletić je dobro upoznat s ovom temom, pa i sa procjenama stranih obavještajnih službi koje nam otkrivaju da Milorad Dodik i njemu bliski ljudi imaju pod svojom kontrolom u BiH ogroman broj privatnih firmi. Miletić je spomenuo i cifru od 300-400 miliona KM koliko u svemu i svačemu posjeduju Dodik, njegova porodica, prijatelji i ljudi koji su mu bliski.

„Je li vama normalno da Dodikov sin u posljednjih mjesec dana dobije 30 miliona KM tendera ili da sa istom tom firmom dobije 158 miliona KM tendera. Pa, gdje su druga djeca iz Republike Srpske. I po tome nema razlike između Dodika i ovih iz FBiH, samo su drukčiji načini djelovanja. Dodik ima mnogo imovine i van BiH. No, i u FBiH jedan od lidera ima dosta imovine, a za drugog nisam siguran jer se oni koriste raznim metodama“, rekao nam je Zlatko Miletić.