"Političari u Bosni i Hercegovini i regiji idu istim onim putem koji je doveo do rata prije tri decenije i države članice Vijeća Evrope “ne bi trebale potcijeniti opasnosti ove situacije”, poručila je komesarka za ljudska prava Vijeća Europe, Dunja Mijatović.

U svom autorskom tekstu naslova “Deeskalirajte Bosnu i Hercegovinu – prije nego što bude kasno”, objavljenom na portalu EUobserver, Mijatović upozorava na sve jaču ratnohuškačku retoriku koja dolazi iz BiH, ali i iz susjednih zemalja, Srbije i Hrvatske, te dodaje da međunarodna zajenica pokušava da pronađe adekvatan odgovor na to.

Ozbiljna kršenja ljudskih prava

Ovakva situacija je opasna ne samo za regiju, nego i za Evropu, podcrtala je ona, te dodala da bi ponovno pojavljivanje takvog diskursa trebalo da izazove reakcije “i podsjeti nas na brutalnost i ozbiljna kršenja ljudskih prava koja ljudi indoktrinirani propagandom mržnje mogu nanijeti svojim bližnjima.”

Ova slika je, tvrdi Mijatović, poznata onima koji su proživjeli zločine jugoslovenskih ratova 1990-ih.

“Ja sam jedan od njih. Rođena u Sarajevu, svjedočila sam suptilnim načinima na koje su ljudi indoktrinirani nacionalističkim diskursom,” piše ona, te objašnjava da su ratovi iz 1990-ih bili su direktna posljedica javnog diskursa koji je uveo narativ ‘Mi protiv njih’ i doveo do dehumanizacije ‘drugih’ i marginalizacije glasova onih koji se protive ratu.

“Nažalost, čini se da nismo naučili iz prošlosti,” zaključila je.

“Političaru idu putem koji je doveo do rata”

Mijatović je upozorila da političari u regiji trenutno idu istim onim putem koji je doveo do rata prije tri decenije, “ali njihova neodgovorna retorika danas je postala još oštrija” te uključuje uvrede na račun etničke i vjerske pripadnosti “u eksplozivnoj atmosferi.”

“Riječi su važne,” podcrtala je, uz objašnjenje da su one “vezivno tkivo kolektivnog života” i da nedostatak razumijevanja do kojeg nivoa ljudi mogu biti potaknuti njima u određenim situacijama “može imati poguban učinak na događaje iz stvarnog života i dovesti do opasnih situacija.”

Navela je da danas ljudi u BiH ponovo žive u strahu od sukoba, te da države članice Vijeća Evrope “ne bi trebale potcijeniti opasnosti ove situacije.”

“Sada je vrijeme da pokažemo jedinstvo u cilju zaštite i promocije ljudskih prava, demokratije i vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Sada je vrijeme da se radi na deeskalaciji tenzija bolje korištenjem multilateralnih alata za dijalog, saradnju i koordinaciju koje pružaju međunarodne organizacije.”

Četiri hitna koraka

Mijatović je navela da je potrebno je hitno osigurati četiri ključna principa kako bi se odgovorilo na ovu situaciju.

“Prvo, ustav Bosne i Hercegovine i izborni zakon moraju biti lišeni diskriminatorne prirode i postati inkluzivni,” piše ona, te dodaje da je prije 12 godina Evropski sud za ljudska prava u presudi Sejdić i Finci utvrdio da su Ustav i izborni sistem zemlje zasnovani na etničkoj pripadnosti diskriminatorni.

“Provođenje te presude i ostalih (Zornić, Šlaku i Pilav) koje se bave ovim pitanjima zahtijeva eliminaciju svake diskriminacije u pogledu prava na slobodne izbore. Neophodno je promijeniti ustavni sistem koji je predugo kapitalizirao dugotrajne etničke podjele i diskriminatorni status quo.”

Drugi princip koji je navela je da govor mržnje, poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca “moraju prestati.”

“Umjesto ratnih huškanja i širenja propagande koja izaziva podjele, političari u BiH i regionu trebali bi raditi na poboljšanju međuetničkih odnosa i osiguravanju da svačija prava budu jednako zaštićena.”

Podcrtala je da civilno društvo i njihove aktivnosti ukazivanja na probleme u društvu “treba zaštititi, a ne potiskivati” i da treba nastaviti raditi na rješavanju ozbiljnih kršenja ljudskih prava u prošlosti, “uključujući potragu za nestalim osobama, traženje istine, odgovornosti i izgradnju obrazovnog sistema i nastavnog plana i programa koji podstiče razumijevanje i pomirenje.”

“Bosna i Hercegovina to ne može sama. Susjedne zemlje, kako pojedinačno, tako i kao dio međunarodnih organizacija, trebale bi podržati inicijative koje rade na ovim ciljevima i izbjegavati svako ponašanje koje bi moglo ugroziti njihovu realizaciju.”

Treću stvar koju je navela je hitna potreba za “poboljšanjem kvaliteta života i premošćavanjem nejednakosti, koje su se pogoršale tokom pandemije COVID-19.”

Pozvala je na više ulaganja u institucionalne i ekonomske reforme, uključujući u omogućavanje nezavisnog i efikasnog rada pravosudnih organa, kao i borbu protiv korupcije i njenih štetnih efekata na ljudska prava.

Posljedni princip koji je navela je rad medija, za koje je podcrtala da bi trebali preuzeti “pozitivnu ulogu etičkim izvještavanjem” i izbjeći da postanu “oruđe dobro orkestrirane ratne mašinerije, kao što se dešavalo u prošlosti.”

“Slobodna medija je stub demokratije”

“Slobodna medija je stub demokratije, da se osigura odgovornost, da se razotkriju kršenja ljudskih prava i da se spriječi podsticanje na mržnju i nasilje,” piše Mijatović.

Navela je da, kako vlade imaju obavezu da osiguraju sigurnost i nezavisnost novinara, tako i mediji moraju djelovati profesionalno, te služiti 2većem javnom dobru umjesto političkim interesima koji razdvajaju.”

“Tenzije koje rastu u Bosni i Hercegovini predstavljaju realnu prijetnju stabilnosti zemlje, regiona i kontinenta. Njihovo ublažavanje i osiguranje zaštite ljudskih prava moraju postati glavni prioritet,” zaključila je Mijatović.