Marijana Šećibović, političarka, dekanesa na privatnom fakultetu u Konjicu, stručnjak s iskustvom u oblastima komunikacije, odnosa s javnošću, javnih nastupa, obrazovanja i žurnalizma, nekadašnja saradnica pokojnog premijera Srbije Zorana Đinđića, žena koju u Srbiji nazivaju državnim neprijateljem i izdajnikom, a iz Bosne i Hercegovine tjeraju jer ne govori ono što drugi žele čuti o aktuelnoj političkoj situaciji govorila je za „Slobodnu Bosnu“.

ŽELJA I ŽUDNJA ZA VLAŠĆU

S stanovišta komunikologije kako komentarišete političku situaciju u BiH, znaju li bh. političari razgovarati?

- Nažalost, mi ne znamo kako izgledaju razgovori bh. političara iza kulisa, kao što ne znamo da li i šta dogovore, javnost ostaje da naslućuje koliko su informacije koje mediji plasiraju vjerodostojne. U medijima oni ne izgledaju baš najbolje, oratorski su dosta slabi,  nemaju harizmu, dosta su hladni, u svojim govorima ne pokazuju emocije. Ne znaju da se u emocijama ogleda sva snaga govorništva. Dosta koriste fraze – „vidjet ćemo“, „razmotrit ćemo“, „moramo voditi računa“, razmeću se praznim riječima koje ništa ne znače. Koriste fraze jer su one zgodna forma za izbjegavanje odgovornosti, kako bi se u narodu reklo „žednog ću te prevesti preko vode“. Profesor Radovan Životić, fraziranje vidi kao sredstvo manipulacije u kome je najviše političke mistifikacije. Upravo to čine, jednostavno predstavljaju kao složeno da bi oni dobili na važnosti i značaju,  a i stvar o kojoj govore. Riječi se na našoj političkoj sceni zloupotrebljavaju, koriste ih za širenje straha i panike i izazivaju smutnju u javnosti. Naši političari su podcijenili svoj narod. U svojoj želji da vladaju, otuđili su se od njega. Želja i žudnja za vlašću i vladanjem je mnoga jača od empatije prema svom okruženju. Toliko su se uživjeli u uloge vladara, goniča svojih stada da su potpuno zaboravili da su oni zapravo javne ličnosti čija riječ obavezuje. Trebalo bi da lijepim manirima, zanimljivim i jasnim govorom pridobiju javnost, a da pri tome sebe predstave kao kulturnog čovjeka, demokratu koji uvažava tuđa mišljenja. A kod nas je sve to sada suprotno. Manira gotovo i da nema, govori niti su jasni, niti su zanimljivi, daleko su od demokrate i samo su njihova mišljenja relevantna i ispravna. Ne znaju oni da tolerantnost prema neistomišljenicima ne umanjuje njihovu moć već suprotno, samo jaki i snažni mogu činiti ustupke, sve ostalo su slabići i kukavice. Svojom pojavom treba da plijene, da zadive i općine masu, a kod nas je sve samo ne tako. Oblače se bez stila, odjela su im dosadna, način vezivanje kravate staromodan, kao da ne znaju da funkcija koju obnašaju zahtjeva stilistu. Glas treba da prati stas.

Duboko vjerujem da je ovo što sada živimo početak kraja ovakvih političara i ovako destruktivnih politika. Naučili smo kao javnost da se fingiraju afere i pokreću određene službe kada treba nešto mnogo veliko da se prikrije pa i zaboravi. A pri tome javnost treba da zna, da su pomenute službe uvezane u regionu i crpe informacije jedne od drugih, kada je njihov interes u pitanju. Dok smo mi sve ove godine koristili za učenje i napredovanje, naši političari su za to vrijeme nazadovali.

Proteklih dana vodili su se aktivni pregovori i sa međunarodnim zvaničnicima. Šta mislite da li su dovoljno pritisnuli bh. političare?

-Pritisak međunarodne zajednice vidim kroz pritisak na naše političare da sami riješe problem u svojoj kući. Dosta smo bili razmažena djeca koja kada ne dobiju čokoladu traže pomoć od jačeg, u našem slučaju taj jači se uvijek tražio u Evropi. Međunarodni zvaničnici dobro upućeni u zbivanja u regionu, a svjesni koliko Bosna i Hercegovina stagnira u ekonomskom i društvenom razvoju, pritiskaju na sprovođenje reformi kako bi se kao zemlja uhvatili za vagon koji ide ka Evropi. Svako iskakanje iz šina je gubljenje vremena i novaca, a za to veliki igrači niti imaju vremena, niti žele. Moramo postati svjesni da je vrijeme velikih politika i velikih igrača, a da smo mi tako mali i kao takvi malo kome važni. Važno je da ne remetimo igru jer onda slijede penali, a penali će izbaciti novog Sanadera.

Vjerujete li da će biti sankcija za političare koje prave haos u državi?

-Vjerujem da u ovom trenutku uvođenje sankcija nije dobar mehanizam zbog reakcije, zbog odgovara koji bi uslijedio od njihovih birača. Potez uvođenja sankcija bi ojačao poziciju neodgovornih političara, podigao njihov rejting u javnosti pa bi se tako međunarodna zajednica o jadu zabavila psihologijom bh. mase. Ima međunarodna zajednica i druge mehanizme za dovođenje u red. Na primer, uvođenje poštenih (digitalizovanih) izbora.

Ko bi na kraju mogao da izvući deblji kraj Dodik, Čović, Izetbegović...?

- Vidjet ćemo šta će nam donijeti izbori sljedeće godine, oni su ključni za Bosnu i Hercegovinu. Ako se ova prilika ne iskoristi i ne promijenimo ovakve političare i njihove retrogradne politike, onda je Bosna i Hercegovina zauvijek izgubljena zemlja. Iz zemlje će otići još deset puta po 81.000 osoba. Sada smo po broju stanovnika cijele BiH kao i grad Beograd, a ako se nastavi odlazak ljudi biti ćemo kao jedan prosječno manji grad u Srbiji. A do jeseni, do izbora, biće još protesta, nezadovoljni građani će izlaziti na ulice i tražiti svoja prava.

Vučić nema vremena za Milorada Dodika (Foto: Instagram)

Koliko je opasna politika koju vodi Aleksandar Vučić i koliko ona utiče prvenstveno na situaciju u Bosni i Hercegovini? Pomaže li njegova politika Miloradu Dodiku?

-Politika koju vodi Aleksandar Vučić je vrlo kompleksna. Sa jedne strane su neupitne reforme, Srbija gradi puteve, nabavlja vakcine a sa druge strane je pitanje Kosova i vanjska politika u kojoj Vučić traži svoje saveznike. Treba znati da je u Srbiji društvo duboko podijeljeno, ozbiljno ga nagriza korupcija i kriminal. Ima Aleksandar Vučić puno svojih unutrašnjih problema, idu mu izbori na proljeće, već sada su ozbiljni protesti građana širom Srbije tako nema ni mjesta ni vremena za Milorada Dodika.

VRIJEME JE ZA MODERNU I DEMOKRATSKU DRŽAVU

-Koliko je bitno za pomirenje i suživot u regionu procesuiranje zločina nad civilima u ratovima ’90-tih?

-Jako je važno procesuirati sve zločine nad civilima u ratovima 90-tih. I treba da prekinemo sa narativom o suživotu. Nakon 27 godina treba govoriti o zajedničkom životu svih naroda i narodnosti koji žive u Bosni i Hercegovini. Vrijeme je za modernu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu.

-Zagovarate politiku koja nije politika konfrontiranja, nego politika iznošenja dobrih rješenja i dobrih ideja. Jedan od takvih političara bio je i pokojni Zoran Đinđić u čijoj ste Vladi radili. Gledajući na sadašnju situaciju koliko imamo takvih političara u regionu?

-Ima takvih političara u regionu samo nisu na političkoj sceni. U Srbiji još uvijek živi ostavština Zorana Đinđića. Tu su: Žarko Korać, Milan St. Protić, Čedomir Jovanović, Nenad Čanak…ali svi oni zajedno ne bi mogli da pređu cenzus na izborima u Srbiji. Pitate se zbog čega? Srbija ne voli da joj se stavi prst u oko. U Srbiji je pobijedio DOS, sastavljen od 17 partija okupljenih oko ideje rušenja Slobodana Miloševića i njegove politike. Srbi vole mitove zato je Koštunica predvodio DOS i postao Predsjednik Srbije, a Zoran Đinđić, premijer. Moram da spomenem rahmetli Muamera Zukorlića koji od kada je izašao na političku scenu Srbije sve vrijeme je vodio vrlo pomirljivu politiku prema regionu, a posebno prema Bosni i Hercegovini.

I u Hrvatskoj ima takvih političara okupljenih oko MOŽEMO i SDP-a. Pokret MOŽEMO je pokazao da je moguće napraviti promjene u društvima koja imaju duboko ukorijenjene politike.

-Zbog svog javnog iznošenja stavova i mišljenja doživjeli ste i neprijatnosti. U Srbiji Vas nazivaju državnim neprijateljem i izdajnikom, iz Bosne i Hercegovine tjeraju jer ne pričate šta drugi žele čuti. Kako se branite?

-U svom tekstu koji sam napisala apropo „izdajnika i državnog neprijatelja“ rekla sam da sam sretna što sam neprijatelj takvim Srbima. To što me tjeraju iz Bosne i Hercegovine, to ne ide baš tako lako. Sve što radim, radim srcem i sa puno ljubavi. Znate, teško je na ljubav odgovoriti mržnjom. Zaljubila sam se u ovu zemlju, zaljubila sam se u njene dobre ljude i ne moraju drugi da me vole, a  i ne treba da me vole, samo neka poštuju ono što radim, a radim dobre stvari.

-Kako je biti žena u politici, na bosanskohercegovačkoj sceni?

-Biti žena u politici na bosanskohercegovačkoj sceni je veliki izazov. U društvu kakvo je naše lakše je ženi osvojiti najviši vrh Prenja nego biti prihvaćena na političkoj sceni. Potrebno je i da žena podrži ženu, da joj da vjetar u leđa. Potrebno je mnogo odricanja, jak želudac, fizička kondicija i velika ljubav prema zemlji i ljudima koji tu žive. Ali…ako je zatvorena Srbija „progutala“ premijerku koja se deklarisala kao gay osoba, što  je Evropa nametnula, vjerujem da će i patrijarhalna Bosna i Hercegovina morati da proguta ženu premijerku u FBiH ili ženu u Predsjedništvu BiH.

-Da li se slažete sa politikom koju vodi Aleksandar Vučić, naročit kada je u pitanju BiH?

-Politika Aleksandra Vučića mi nije bliska. Dolazim iz Socijaldemokratske Unije koja rabi neke sasvim druge vrijednosti, potpuno suprotne politici Aleksandra Vučića. Ali ima nešto što sam naučila od pokojnog premijera Đinđića, „kada treba da progutaš žabu, prvo progutaj onu najveću, najkrastaviju“, to je politika. U politici treba da pregovarate i sa crnim đavolom ako je to važno za politiku koju zastupate. Dugo sam bila pod utiskom situacije kada je Željko Komšić prekinuo intervju sa novinarom Tanjuga nakon što mu je ovaj rekao da ne priznaje genocid u Srebrenici. To jedan ozbiljan političar ne smije sebi dozvoliti.  Rahmetli Muamer Zukorlić bi sjedio satima dok ga ne bi ubijedio da misli ono što on misli. Vratimo se na početak intervjua, jaki i snažni ostaju u ringu, a slabići i kukavice se povlače.

BUDI SE SRBIJA

Kako komentarišete najnovija dešavanja u Srbiji, bude li se građani i da li se nadzire kraj Vučićeve vladavine Srbijom?

- Budi se Srbija, ali da li će uspjeti da pobjedi Vučića, to Vam ne mogu reći. Ključno je pitanje  ko će biti nasuprot Vučića, ko će biti kandidat opozicije? Drugi krug je najizgledniji ali opet pod uslovom jakog kandidata. Nekako mi se čini da će Vučić vladati dok igračima velikih politika to bude trebalo. Odličnu knjigu je napisao Ulrich Beck „moć protiv moći u doba globalizacije“ Na pitanje kako država može sebe da preoblikuje u kosmopolitsku, Beckov odgovor je da se simbioza civilnog društva i države naziva kozmopolitskom državom.

Vrijeme je u Bosni i Hercegovini za nove politike i nove ljude koji nisu opterećeni prošlošću već su okrenuti budućnosti.

Razgovarala: E. KOKOR