Nedavno preminuli novosadski kantautor Đorđe Balašević dobit će svoj muzej koji će se nalaziti pored Dunava u Univerzitetskom parku u Novom Sadu. Izgled budućeg zdanja osmislio je arhitekta Vasa J. Perović, a Aleksa Balašević se za Kurir prisjetio razgovora sa svojim ocem, kad je bio tinejdžer.

"Kad sam bio s njim na montaži našeg filma u Londonu 2010. godine, vodio me je u "Madam Tiso", muzej voštanih figura. Bili su tu svi, od Hitlera, Arafata do Bijonse i Đoletovog druga Ronalda. Tada sam mu rekao: "Zašto tebe nema ovdje?", on je odgovorio "Ako me stave, moraju da metnu i knjigu od 100 stranica kako bi objasnili Englezima ko je ovaj nebitni djed sa Salajke." Nasmijao sam se i kako su godine prolazile, shvatio da on ne zaslužuje da bude u tuđem muzeju, već zaslužuje da ima svoj, da ima svoj memorijalni centar kao Dizni. Diznilend i Balašlend. Danas je prezentovan njegov memorijalni centar, muzej i kompleks s puno toga, za neke nove klince. Volim da kažem, hram ljubavi. Zahvaljujem sjajnom arhitekti, kolegama iz fondacije "Balašević", zahvaljujem Novom Sadu i prijatelju, gradonačelniku Milošu Vučeviću, gradu koji u teškim vremenima dokazuje da je grad ljubavi i porodice", kaže Aleksa Balašević.

Ronaldo i Đorđe Balašević bilu su ambasadori dobre volje UN, a fotografija je nastala 2000. godine.

Muzej će biti otvoren narednih godina i neće biti klasična zgrada, već više platforma koja će se stalno mijenjati, izgledat će kao otvorena kutija poklona, a posebno je zanimljivo 11 konteplativnih i tematskih soba koje će nositi imena Balaševićevih pjesama i u kojima će posjetioci čak moći da prespavaju, jer će muzej raditi 24 časa.

Đorđe Balašević, legendarni kantautor koji je iza sebe ostavio mnoštvo velikih hitova. Malo je poznato da je jednu od pjesama posvetio svom velikom prijatelju Slobodanu Pavkoviću, bivšem fudbaleru.

Čuveni Bobe Pavković je bio talentovani muzičar i Balaševićev drugar iz djetinjstva, ali je ipak život posvetio sportu i bio prvotimac Vojvodine i Partizana. Đorđu Balaševiću je bilo drago zbog prijatelja iz djetinjstva, pa je baš tako i rekao u pjesmi "Drago mi je zbog mog starog" koju mu je posvetio.

Pavković i Balašević su nastupali u čuvenoj grupi "Rani Mraz" koju je fudbaler napustio zbog sportske karijere.

Od sedme godine je Slobodan Bobe Pavković svirao harmoniku, a od 13. i gitaru, da bi prvu platu u FK Vojvodina upravo potrošio na taj instrument.

Četiri godine kasnije je prešao u Partizan i nastupao pet sezona, potom je igrao za Galeniku, današnji Zemun, dok se oprobao i u inostranstvu - u Švedskoj.

I Đorđe Balašević je veoma volio fudbal i želio da se bavi tim sportom, ali je prema njegovom priznanju falilo talenta.

"Kad pružim dobar meč, on vodi glavnu riječ i pita: "Da l’ je selektor slijep?". Drago mi je zbog mog starog, on sada ima moć da pred svima podigne glas. U ime sporta ja sam glavi rekao zbogom, pa sam slavu stekao nogom. Takva smo sorta, brdo love kvari nas lako i onda đonom startuje svako. I nema "Driblaj!" i nema "Dodaj!" već samo ima "Dobro se prodaj", napisao je Balašević u pjesmi "Drago mi je zbog mog starog" i opisao mentalitet koji je uočljiv i u današnjem fudbalu.