Forum za saradnju i istraživanja, grupa pro-bono stručnjaka iz oblasti prava, komunikacija, obrazovanja, ekonomije i sociologije, koja se primarno bavi monitoringom položaja povratničkih nevećinskih zajednica u Bosni i Hercegovini, objavila je kratki pregled trenutnog stanja i kršenja ljudskih prava Bošnjaka i Hrvata u entitetu RS-a.

Pregled upozorava da je stanje alarmantno u svim segmentima pristupa javnim službama, budžetu, ekonomskim i građanskim slobodama, obrazovanju, informisanju i općoj sigurnosti ove populacije.

“Bošnjaci i Hrvati čine manje od 3% zaposlenih u javnim institucijama, ustanovama i preduzećima u entitetu RS, a budžetska izdvajanja za projekte udruženja, vjerskih zajednica, humanitarnih društva i drugih oblika organizovanja koja okupljaju ove dvije zajednice iznosi ispod 1%”, navodi se u Pregledu.

“Važeći zakoni koji se odnose na vlasništvo i korištenje zemljišta u RS-u ugrožavaju imovinska prava nevećinskih zajednica kroz selektivnu primjenu, neadekvatnu informisanost i nedostatak komunikacije sa vlasnicima van zemlje. Sudska i pravna praksa u RS-u ugrožava prava preživjelih nasilja i torture, kao i porodica nestalih i ubijenih tokom rata. Obrazovni sistem RS-a je podređen nacionalnoj, jezičkoj i vjerskoj isključivosti većinske grupe. To se očituje u segregaciji, diskriminaciji i nedovoljnom finansiranju područnih škola u kojima većinu čine bošnjačka i hrvatska zajednica”, pojašnjavaju u Pregledu.

Pregled je upućen međunarodnim istraživačima, novinarima koji izvještavaju iz regiona, a posebno međunarodnim donosiocima odluka koje prate esklaciju političke krize u RS-u.

“Ekonomska održivost bošnjačkih zajednica u RS-u u velikoj mjeri zavisi od institucija iz Sarajeva koje podržavaju povratak izbjeglih i raseljenih lica, saradnje sa privrednim subjektima u Federaciji BiH, te inicijativa dijaspore koje su 100% izvozno orijentirane”, stoji u Pregledu.

U službama javnog informisanja potpuno su zanemarene perspektive bošnjačke i hrvatske zajednice. Broj novinara, komentatora, analitičara i gostiju iz ovih zajednica je minimalan. I dalje postoje politike koje veličaju osuđene ratne zločince, negiraju sudski utvrđene činjenice o genocidu i zločinima protiv čovječnosti i opstruiraju obilježavanje sjećanja na mjestima stradanja i godišnjicama ratnih zločina. U svojim govorima i izjavama, javni zvaničnici i dalje negiraju zločine počinjene tokom rata i iskustva žrtava.

“Kontinuirano je iseljavanje građana iz nevećinskih zajednica kako u inostranstvo tako i u Federaciju BiH. Posebno su mladi sve više primorani da traže obrazovanje i prilike za zapošljavanje u većim gradovima poput Sarajeva i Tuzle (FBiH)”, napominju iz FSI-ja.

Većina zločina iz mržnje se ili ne procesuira ili se procesuira kao prekršaj, bez evidentiranja motiva počinilaca.

“Ovo su samo neki od primjera trajne segregacije, dehumanizacije i institucionalne nepravde koju doživljavaju pripadnici nevećinskih grupa, posebno bošnjačko-muslimanske zajednice, u RS-u. U slučaju političkih neprilika ili bilo kakvog zapaljivog incidenta, fizičko nasilje nad bošnjačkim stanovništvom sa ovog područja može biti jedan od očekivanih ishoda. To bi rezultiralo trajnim raseljavanjem značajnog dijela bošnjačkog stanovništva iz RS-a, ugrožavanje života i njihove imovine, kao i trajno narušavanje temelja zajednice koji su izgrađeni na krhkim naporima obnove i povratka nakon rata i genocida. Vrijedi napomenuti da ne postoji institucionalni plan za zaštitu bošnjačkih civila koji žive u RS-u u slučaju masovnog ciljanog nasilja. Ne postoji koordiniran rad između bošnjačkih zajednica sa provjerenim podacima o broju ugroženih ljudi na području koji bi mogli obezbijediti njihovu evakuaciju, kao i zaštitu kako osoba tako i imovine”, stoji u zaključku Pregleda.

Iz Foruma za saradnju i istraživanja traže od međunarodnih aktera da reaguju te da sankcije i postupanje prema donosiocima odluka usmjere u pravcu zaustavljanja kršenja ljudskih prava i diskriminacije koju trpe Bošnjaci i Hrvati na području entiteta Republika Srpska.