Matej Periš nestao je u Beogradu u noći između 30. i 31. decembra.

Za mladićem se traga gotovo mjesec i po dana, a situacija se dodatno užarila prije dva dana kada se počela da se širi objava hrvatske manekenke koja tvrdi da je u Minhenu videla muškarca koji izgleda baš kao Periš. Kriminologu u penziji se javila i jedna žena, radnica u jednom hotelu koja tvrdi da je videla Mateja?

Zamolila je zabrinuto djevojka putem Instagrama sve koji znaju koliko je Matej tačno visok da joj napišu u poruci, a juče je za medije otkrila da u nedjelju stiže u Beograd kako bi što prije razgovarala s policijom. Jer svaka je informacija, tvrdi još uvijek anonimna manekenka, važna.

"Sve je moguće, u ovom trenutku zaista sve je moguće. Pa i da je Matej živ i otet", iskreno govori Branko Lazarević, zagrebački kriminolog i stručnjak za potrage u penziji, nakon što su u medije procurile nove informacije o nestanku mladog Splićanina.

Lazarević vjeruje u važnost dojava, ali iskustvo mu je pokazalo da u većini slučajeva ovakvi se potezi povlače radi malo medijske pažnje i publiciteta.

Navodno je viđen u makedonskom hotelu?

"Početkom januara javila mi se radnica jednog makedonskog hotela, uvjeravajući me da je vidjela Mateja. Ali, informacija se pokazala neistinitom. U 20 godina koliko sam radio u policiji uvijek sam reagovao na dojave, pa i one vidovnjaka. Iako se pokazalo da su više puta bile lažne nego istinite, sve se mora provjeriti. Svaki policajac mora apsolutno ozbiljno shvatiti dojavu i istražiti je, da se danas-sutra ne bi uspostavilo da je nestala osoba zaista bila na toj lokaciji, a službenici nisu pročešljali teren", objašnjava kriminolog u penziji.

Šta će s ovom informacijom hrvatska i srpska policija veliko je pitanje, dodaje Lazarević, ali ne negira da je u ovakvim slučajevima i moć autosugestije poprilično velika, s obzirom na medijsku pokrivenost istrage.

"Meni svaka teorija sada zvuči kao moguća, u ovom trenutku se treba doslovno loviti za svaku slamku. Ali teško vam je iz Zagreba govoriti o tome. Učestvovao sam u hiljadama istraga i potraga, gdje bi redovno nas deset sjedilo na kolegijumu i, kako bi se reklo, pametovalo. Ali kada se slučaj riješio, znalo se pokazati da niko od nas nije predvidio da će odgovor na mnoga pitanja ležati baš na tom mjestu. Čudni su putevi nestanka i svi smo se znali čuditi kako se toga ranije nismo sjetili", prisjeća se.

Međutim, nadu ne treba gubiti nikada, sve dok se ne istraži i onaj naoko najnevažniji detalj.

"Uspio sam pronaći čovjeka čak 64 godine nakon nestanka. Ponavljam, ništa ne možete odbacivati, a istraga treba trajati sve dok se konačno ne dođe do istine", zaključuje iskusni Lazarević.