U Washingtonu je održana rasprava o izvještaju koji su nedavno objavili Wilson centar i Institut za vanjsku politiku Škole za napredne međunarodne studije Univerziteta Johns Hopkins. 

Izvještaj analizira ključne probleme, prevashodno u kontekstu odnosa Srbija-Kosovo, te razmatra potencijalne nove pristupe Sjedinjenih Država (SAD) i Evropske unije (EU).

Edward Joseph, viši saradnik Instituta za vanjsku politiku, u uvodnom izlaganju je uporedio događaje u Ukrajini i na Balkanu, navodeći da je ključna razlika u tome što stratešku prednost u Ukrajini ima Rusija, a na Balkanu SAD, EU i NATO. Ipak, rekao je Joseph, postavlja se pitanje zašto stvari na Balkanu ne idu na bolje, pa naprimjer međunarodni zvaničnici upozoravaju na opasnost od novih sukoba u Bosni i Hercegovini (BiH). Dodao je da je Zapad u proteklih 30 godina napravio greške u pristupu i politikama prema Balkanu.

Prema njegovim riječima, Srbija ima ključnu ulogu jer utiče na druge zemlje, a razlog njene prednosti u odnosu na Zapad jeste pitanje Kosova. Četiri članice NATO-a i EU (Španija, Slovačka, Rumunija i Grčka), te Kipar (EU, ali ne i NATO), odbijaju da priznaju Kosovo i često kao razlog navode da to neće učiniti dok se i Srbija ne odluči na isti potez.

Izvještaj, čiji je Joseph jedan od autora, kao potencijalno rješenje navodi promjenu pristupa, gdje Zapad više ne bi nagrađivao Srbiju, te bi za nju važili isti standardi kao i za druge zemlje regiona, uključujući mogućnost sankcija zbog korupcije. Dogovor o Kosovu bilo bi napravljen na principima koji ne bi bili ponižavajući za Srbiju, a Srbi na Kosovu bi bili zaštićeni. Priznavanje i uključenje Kosova u NATO bi bio postepen proces i zahtijevao bi mnogo konkretniji angažman SAD-a i evropskih zemalja.

„Bolje je djelovati iz pozicije snage nego iz pozicije slabosti. A trenutno djelujemo iz pozicije slabosti“, rekao je Joseph.

On je dodao da bi promjena pristupa obuzdala i druge etnonacionalističke agende, poput ideja o velikoj Albaniji ili odvajanju Herceg-Bosne u BiH, te da ne bi riješila sve regionalne probleme ali bi stvorila preduslov da se dio njih riješi, uz pozitivan uticaj na BiH i Crnu Goru.

Joseph je dodao da kriza u BiH odgovara Vučiću jer ga to čini potrebnim za njeno rješavanje, što opet umanjuje ulogu Zapada. Naveo je i da ne vidi puno interesovanja u Beogradu da BiH postane funkcionalna zemlja.

Jedna od teza izvještaja je da bi rješavanje odnosa između Kosova i Srbije doprinijelo rješavanju krize u BiH.