PONEDJELJAK, 14. FEBRUAR

Prije dva dana bahati, obijesni vozač u centru Sarajeva svojim je bijesnim automobilom udario i teško povrijedio maloljetnog mladića na pješačkom prelazu u centru Sarajeva. Nesretni dječak je prebačen u bolnicu sa teškim ozljedama glave i sarajevski ljekari mu se danonoćno bore za život. Ovaj užasni, strašni događaj, donio je jednu, hajdemo je tako nazvati ako povod nije odveć nesretan, pozitivnu stvar - odgovorno, profesionalno držanje i odnos medija prema ovom događaju i drami nesretnog mladića i njegove obitelji. Sarajevo je mali grad, u njemu sve se zna, kako kaže jedna popularna pjesma, pa se tako vrlo brzo nakon nesreće u novinarskim i drugim krugovima proširila vijest da je nesretni dječak sin režisera Danisa Tanovića, dobitnika Oscara i desetina drugih velikih filmskih priznanja. Mediji, štampa, televizije, portali, društvene mreže, koje se u sličnim situacijama i povodima najčešće ne rukovode profesionalnom etikom i poštovanjem privatnosti unesrećenih i žrtava, ovoga puta su to učinili. Nisu trčali za senzacijama, nisu uznemiravali obitelj, nisu dosađivali ljekarima, odrekli su se uznemirujućih bizarnih detalja nesreće.

Sačekali su strpljivo svi mediji, bez izuzetka, da se o nesreći oglase roditelji Danis Tanović i supruga Meyley, da saopće najosnovnije i najvažnije informacije o zdravstvenom stanju svog djeteta i pozovu javnost da se mole za ozdravljenje njihovog sina Orhana. I u narednim danima mediji su o oporavku mladića objavljivali samo ono što su roditelji imali saopćiti.

Foto: SLOBODNA BOSNA / M. S.

Nisu česti niti uobičajeni primjeri ni kod nas ovdje, a ni drugdje, odgovornog, etičkog, samodiscipliniranog novinarstva, onog koji ne trči za senzacijama, skandalima, reality subkulturom, što ovaj slučaj čini još važnijim. Ne bi bilo dobro ako bi se ovaj tužni događaj i njegovo medijsko tretiranje pretvorio u izuzetak. Značilo bi to da su se novinari ponašali solidarno, suzdržano, profesionalno samo zato što se radi o nesreći koja je zadesila obitelj slavnog i uvaženog režisera, a ne tamo nekog anonimusa. Takav odnos, poštovanje svačije privatnosti, solidarnost u nesreći zaslužuje svaki bogovjetni čovjek i mediji u trci za profitom, klikovima, gledanošću, ne bi smjeli niti imaju pravo to zaboraviti.

Tragedije i nesreće imaju to svojstvo da nas čine boljim, ljudskijim, pa neka ovaj strašni događaj bude orijentir medijima i novinarima kako se treba ponašati u svim sličnim slučajevima i prema svačijoj djeci i roditeljima.       

UTORAK, 15. FEBRUAR

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić povodom današnjeg nacionalnog praznika Sretenja podijelio je čitav pregršt odlikovanja, ordena i priznanja, a izbor nagrađenih laureata je bio kontroverzan i, kako to obično i biva, podijelio je javnost. Najviše zamjerki bilo je na nagradu koju je u ime crkve koju predvodi primio vladika Pahomije koji je proteklih godina u više navrata bio optuživan za seksualno iskorištavanje maloljetnika. No, iz različitih razloga, nikada nije bio osuđen.

Manje sreće sa sudovima imao je drugi dobitnik Vučićevog ordena, holivudska filmska zvijezda Johnny Depp. On je prije dvije godine na spektakularnom suđenju izgubio proces protiv britanskog tabloida „The Sun“ kojeg je Depp tužio zbog napisa o njegovom porodičnom nasilju, kojeg je u tom listu protiv njega iznijela bivša supruga Amber Heard. Presuđeno je da je supruga govorila istinu i da je slavni glumac porodični nasilnik. Ta je presuda ozbiljno ugrozila karijeru glumačke zvijezde, koja se zadnjih godinu-dvije uz mnogo otpora vraća na filmske setove kao glumac, ali i kao producent. Sve češće boravi u Srbiji, za šta najveće zasluge ima Emir Kusturica, kojeg Depp zove svojim bratom. Poznati režiser posljednjih je godina Deppa „provodadžisao“ kod skoro svih predsjednika Srbije, a najviše kod Aleksandra Vučića, koji ga je na kraju i odlikovao. Johnny Depp koji je u velikoj mjeri sotoniziran i odbačen iz filmskog mainstrema, u Srbiji ima širom otvorena vrata za poslove i državna priznanja.

Screenshot

Nije poznato da li će susjedna Hrvatska na sličan način zahvaliti i odlikovati još jednu posrnulu holivudsku glumačku zvijezdu, Oskarovca Kevin Spaceya. Povod bi mogao biti njegov doprinos filmu o bivšem hrvatskom predsjedniku Franju Tuđmanu kojeg će u filmu hrvatskog reditelja Jakova Sedlara utjeloviti upravo Spacey. Filmom će biti obilježena stota godišnjica rođenja bivšeg hrvatskog predsjednika.

Kevin Spacey je u Americi osramoćen nakon što su procurila svjedočenja o njegovom seksualnom zlostavljanju više dječaka. Producenti su odmah prekinuli suradnju sa njim, a Oskarovac je morao platiti astronomsko obeštećenje pruducentima kultne serije „Kuća od karata“.

Uloga Franje Tuđmana u Hrvatskoj bila je prva koju je Kevin Spacey uopće dobio nakon duže pauze uzrokovane seksualnim skandalom. Možda će ga u dogledno vrijeme angažirati i u Srbiji, ukoliko se bude snimao film o zlodjelima i pedofiliji vladike Pahomija... Tu je Oscarovac potpuno na svom terenu i svom žanru.   

SRIJEDA, 16. FEBRUAR

Sigurnosna slika Kantona Sarajevo sve je mračnija i nepodnošljivija, što je bio povod lokalnoj organizaciji Stranke demokratske akcije da zatraži ostavke kantonalne vlade sa premijerom Edinom Fortom na čelu. Neposredni povod bilo je nekoliko mafijaških obračuna u Sarajevu koji su iza sebe ostavili ljudske žrtve. Uz te zločine, tu su i redovne, skoro rutinske pljačke, iznude, saobraćajne nesreće, često sa smrtnim posljedicama. Na konferenciji za medije kantonalni premijer Forto upitan da prokomentira ovu turobnu crnu hroniku glavnog grada, šeprtljavo je kazao da nije spreman dati odgovor i komentar, jer se nije pripremao za tako delikatno i zahtjevno pitanje. Ponio se poput lošeg učenika koji nastavnici predlaže: „Može li neko lakše pitanje za manju ocjenu?“

Takvo nesnalaženje, zamuckivanje, bagovanje na teškim pitanjima kantonalnog premijera zaslužuje i zahtjeva svaku vrstu kritike, i svi su dobrodošli kao kritičari Forte i njegove Vlade. Svi osim jednog - Kantonalnog odbora Stranke demokratske akcije! Ako ste kojim slučajem zaboravili, a oni upravo računaju na kratku pamet građana, sarajevsko pravosuđe se već mjesecima bavi nezakonitostima, krivičnim djelima koje su čelni ljudi vrha SDA koristili prilikom izbora rukovodstva ove stranke u sarajevskom Kantonu. Istraga se vodi temeljem općepoznatog audiosnimka od prije dvije godine čiji je glavni akter Asim Sarajlić, u to vrijeme potpredsjednik SDA, ili kako on sebe titulira na tom snimku - „prvi do Bakira“. Svojim sugovornicima u tajno snimanom razgovoru Sarajlić nudi čitavu lepezu usluga i nagrada ukoliko na stranačkim izborima za predsjednika Kantonalnog SDA budu glasali za penzionisanog generala Fikreta Prevljaka, a ne njegovog protivkandidata Semira Efendića, načelnika Općine Novi Grad. Sarajlić je sasvim otvoreno i reljefno objasnio kako u najvećoj bošnjačkoj stranci funkcionira trgovina utjecajem. Otkrio je na koji je način on uz pomoć, pored ostalih, i šefa obavještajne agencije Osmana Mehmedagića pomagao izboru podobnih kandidata na brojne javne funkcije, između ostalog gradonačelnika Sarajeva. Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu krajem prošle godine je podiglo optužnicu protiv Sarajlića i još dvije osobe koje se oglašavaju na po njih fatalnom audiosnimku. Terete se za krivično djelo davanja mita i drugih oblika koristi. Na Kantonalnom sudu već godinama se Sarajliću, te drugim čelnicima SDA, sudi za još jedno srodno krivično djelo, zapošljavanje ljudi u javnim preduzećima uz adekvatnu financijsku nadoknadu.

Da pojednostavim: politička organizacija za koju tužiteljstvo tvrdi da je formirana korištenjem mita, korupcije, ucjene, traži od Kantonalne vlade ostavku jer se neadekvatno obračunava sa kriminalom, korupcijom i drugim zločinima!?

Foto: SLOBODNA BOSNA / S.S.

Ali ne radi se samo o sarajevskom ogranku Stranke demokratske akcije - koju god razinu te stranke zahvatite, naići ćete na isto zmijsko leglo zločina, kriminala, pljačke, korupcije. Ove nedjelje je pred Sudom Bosne i Hercegovine počelo suđenje Selmi Cikotiću, ministru sigurnosti Bosne i Hercegovine, koji je već pune tri decenije jedan od najpostojanijih i najpouzdanijih kadrovskih kapitalaca te stranke. Sve je bio Cikotić što se može biti, ratni komandant i ambasador, ministar odbrane i ministar sigurnosti, univerzitetski profesor. Bio je i dugodišnji savjetnik lidera SDA Bakira Izetbegovića. Značajan dio svog navodno znanstvenog opusa posvetio je nekritičkom, karijerističko ljigavom stvaranju kulta ličnosti Alije izetbegovića, veličanjem njegovog lika i djela.  

Tužiteljstvo BiH Cikotića tereti da je prodajući zastarjelo oružje inozemnim trgovcima u vrijeme kada je bio ministar odbrane, oštetio budžet BiH za desetak miliona maraka. Odvijalo se to prije više od deset godina, u međuvremenu je Cikotić bezbrižno šetao sa funkcije na funkciju, sve bolju od bolje, odgovorniju od odgovornije.

Ne treba posebno podsjećati da se također na Sudu BiH već više od godinu dana sudi federalnom premijeru Fadilu Novaliću i još trima osobama zbog sumnjive nabavke respiratora iz Kine na samom početku pandemije koronavirusa. Ono što povezuje optužene, sve osim federalne dopremijerke Jelke Miličević, jeste njihova oslonjenost na Stranku demokratske akcije. Svi putevi ka vrhu zapovjednog lanca u ovom poslu vode prema Kliničkom centru u Sarajevu i njegovoj direktorici Sebiji Izetbegović. A ona je upravo šefica za kadrovska pitanja u potencijalno sudski proglašenoj zločinačkoj organizaciji zvanoj Kantonalni odbora SDA Sarajevo.

Američki diplomata Gabriel Escobar svjedočeći danas u američkom Kongresu izdvojio je korupciju kao jedan od najvećih problema u Bosni i Hercegovini, što je izazvalo oštre reakcije političara i medija iz Sarajeva koji s razlogom smatraju da je secesionizam Milorada Dodika, ipak, neuporedivo naueralgičniji i razorniji problem.

Da ipak ne treba potcijeniti korupciju i organizirani kriminal kao element koji blokira državu i njen put u normalizaciju, ilustrira i sljedeći primjer bliske suradnje zavađenih političkih tabora. Američka administracija je 6. januara ove godine predstavila novi paket sankcija Miloradu Dodiku u sklopu kojih je zahvaćena i njegova porodična medijska igračka Alternativna televizija. Sve donedavno stoprocentni vlasnik ove televizije bila je izuzetno moćna, gotovo monopolisitčka informatička firma „Prointer“, u kojoj je, po priznanju Milorada Dodika, angažiran i njegov sin. Ove nedjelje je američki tehnološki gigant „Microsoft“ raskinuo suradnju sa „Prointerom“.

Samo nekoliko dana prije tog raskida poslovnih veza, a mjesec dana nakon američkih sankcija „Alternativnoj televiziji“, 8. februara, jedan od posljednjih unosnih ugovora „Prointer“ potpisuje sa Kliničkim centrom u Sarajevu, odnosno njegovom moćnom direktoricom Sebijom Izetbegović. Ponovimo, supruga lidera SDA je siva eminencija i Kantonalnoig odbora SDA koji je tobože zabrinut zbog pogoršane sigurnosne situacije u Sarajevu!  

ČETVRTAK, 17. FEBRUAR

Ženska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se na Svjetsko prvenstvo koje će se jesenas održati u Australiji. I za ovaj sportski podvig ostvaren prošle nedjelje u Japanu, kao i za sve druge u posljednjih nekoliko godina najveće zasluge ima brilijantna Jonquel Jones, djevojka rođena na Bahamima. Jones, koju je selektor BiH Goran Lojo na nevjerovatan način otkrio i privolio da igra za njegove izabranice, vjerovatno je najbolja košarkašica na svijetu, dominantna u američkoj profesionalnoj, kao i u evropskoj košarci. Ne zna se šta više imponuje kod 28-godišnje Jones, njena košarkaška vještina, sportska kultura i otmjenost, skromnost i lojalnost selektoru i suigračicama. Sve je to stavlja u red najvećih sportaš(ic)a koje su ikada nastupali pod zastavom BiH. Jonesova je ljubimica sportske nacije, idol mladih košarkašicama i sportašicama. Izvan sporta je društveno odgovorna, sudjeluje u humanitarnim akcijama, pomaže onima koji bez pomoći ne bi preživjeli.

Da li će to sve tako ostati i nakon što je danas Jonquel Jones na svom Twitter nalogu sa armijom pratitelja podijelila osobnu, duboko intimnu frustraciju: nju, kako je napisala, okolina diskriminira po dva osnova, zbog boje kože i kao lezbijku. „Crnu lezbijku niko ne želi“, bolna je poruka velike košarkašice. Indikativno je i znakovito da ovu objavu košarkaške nacionalne heroine nije prenio niti jedan medij niti portal, čak ni oni specijalizirani sportski kanali koji ne propuštaju zabilježiti i mnogo manje značajne informacije vezane za karijeru i život reprezentativne košarkaške zvijezde. Nijedan glas podrške očito deprimiranoj košarkašici, nijedan avaz solidarnosti sa djevojkom koja nas je sve znala samo radovati i činiti ponosnim. Ili je takozvani „probosanski“, patriotski dio javnosti „iznenađen i uvrijeđen“ saznanjem da je naša košarkaška ikona, ponos naš, Jonquel Jones - lezbijka. Eto novog testa za konzervativne, licemjerne, ksenofobne, političke, vjerske, sportske autoritete, koji se diče svojim tolerantnim merhametlukom, eto im prilike da, ako su već zakazali na Paradama ponosa, to isprave. Eto prilike da sve svoje mizogine i ksenofobne, klerikalističke atavizme gurne u stranu i kažu: Jonquel Jones nije samo jedna od nas, ona je najbolja među nama. Stojimo uz nju, kao što ona svih ovih godina stoji ispred nas. Nije to patriotsko-identitetsko pitanje: to je stvar emenacipiranosti i bazične ljudske i civilizacijske zrelosti.     

PETAK, 18. FEBRUAR

Prije desetak godina, kada je tadašnji predsjednik Vlade Hrvatske Zoran Milanović posjetio Sarajevo, domaćin na večeri u jednom restoranu mu je bio Nermin Nikšić, u to vrijeme predsjednik Vlade Federacije BiH. Prethodno je došlo do krupnog nesporazuma između Milanovića i Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova BiH, i predsjednika SDP-a sa kojim je hrvatski SDP sve do tada imao prisne, familijarne odnose. Usmeno predanje govori da je momenat u kojem je Lagumdžija izbjegao Milanovića, šaljući mu Nikšića kao rezervno rješenje za večeru, povrijedilo raskošnu taštinu hrvatskog premijera i bitno utjecalo na promjenu njegove retorike i politike prema BiH.

Danas je Zoran Milanović u svom redovno dokoličarskom ritualu, tendencioznom bavljenju Bosnom i Hercegovinom, iznervirao  Nermina Nikšića koji mu je na društvenim mrežama uputio psovku: ODJEBI U SKOKOVIMA. Možda je Milanović imao valjan razlog kada se prije deset godina naljutio na Lagumdžiju koji mu je za kafanski hastal uputio takvog jednog neotesanog, vulgarnog huligana kakav je aktuelni lider SDP-a Nermin Nikšić. Naravno da hrvatski predsjednik svojom grubom i uvredljivom retorikom provocira polemiku, izaziva kritiku, ali odgovarati mu na način na koji je to uradio državni poslanik i lider SDP-a Niškić je skandalozan. On je u velikoj mjeri dao za pravo barem dijelu uvreda koje je na račun Bosanaca i Hercegovaca izrekao Milanović. Koristiti psovku, uličarsko-huligansku, zaista može samo onaj politički lider, odnosno javni radnik u bilo kojoj sferi koji je, da parafraziram Milanovićevu kulturasistipčku floskulu, koristio parfem, a nije prije toga uzeo sapun.

Jezik kojeg koristi Nikšić, ne samo u ovom slučaju, i ne samo Nikšić, jeste govor koji stiže sa najnižih prizemnih razina populizma. To je jezik stadionskih huligana i kafanskih prznica. To je govor siledžijske neprosvijećenosti. Istu takvu nasilnu prirodu, prelazeći sa riječi na djela, sinoć je u lokalnoj birtiji u Bugojnu demonstrirao najbliži Nikšićev suradnik, također državni zastupnik, Zukan Helez koji je ponovo pesnicama dijelio pravdu.

ZUKAN HELEZ, INCIDENT U KAFANI (Screenshot)

Kaže narodna mudrost da su u mrkloj noći sve krave crne, ali ovdašnja politička živina, vladajuća i opoziciona, crna je i nesretna, neprosvijećena, nekulturna, agresivno bezobrazna i u po bijela dana i po mrkloj noći, i mrtva trijezna i mrtva pijana. 

SUBOTA, 19. FEBRUAR

Andrej Plenković, predsjednik Vlade Hrvatske, jučer je na konferenciji za medije održanoj u Briselu dugo govorio o svemu i svačemu, a najviše o prilikama i političkoj krizi u Bosni i Hercegovini. Pohvalio se Plenković da izuzetno dobro poznaje političku scenu u susjednoj državi, govorio kako je nedavno posjetio Sarajevo i sastao se sa političkim i vjerskim autoritetima kako bi što bolje razumio šta se dešava. Naravno, nije propustio da istakne značaj Izbornog zakona BiH za normaliziranje političke scene, osobito iz ugla interesa Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini. Ukratko, demonstirao je hrvatski premijer da Bosnu, što bi se ovdje reklo, poznaje ko staru paru, da ovdašnje probleme ima u malom prstu. Moguće da je to zaista tako.

Danas, u subotu, od ranog jutra hrvatski mediji izvještavaju o policijsko-tužiteljskim akcijama u Zagrebu usmjerenim protiv niza ministra, što aktuelnih, što bivših u Plenkovićevoj Vladi. Uhapšen je ministar Darko Horvat, blizak Plenkovićev suradnik koji se posljednjih godina bavio svim i svačim, privredom, privatizacijom, obnovom i izgradnjom. Mediji javljaju da se steže krug i oko potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića te još nekoliko istaknutih dužnosnika.

Nekoliko sati nakon prvih vijesti o hapšenju članova njegovog kabineta Andrej Plenković se pojavio među novinarima na press konferenciji i kazao da im nema ništa novoga reći, jer se i on sam o akcijama policije i Državnog odvjetništva informirao iz medija. Zamjerio je Državnom odvjetništvu što je to tako i što ga nisu izvijestili da će hapsiti njegovog ministra. Plenković, također, nema pojma šta je konkretno zgriješio ministar Horvat i zbog čega ga hapse, niti zna kakav je krimen drugih ministara koje je lično birao u svoj kabinet. Samo pretpostavlja Plenković da se radi o nekoj sitnoj aferi o dodjeljivanju male količine novca, par miliona kuna za poticaje manjinskoj srpskoj zajednici. Ni u ranijim slučajevima kada su njegovi ministri padali poput čunjeva u kuglani, Plenković nije znao šta su zgriješili i zašto ih hapse i sude im.

Onom koji je gledao Plenkovića jučer dok je govorio i političkim prilikama u BiH i danas dok komentira hapšenje svojih ministara, prvo pada na um da se zapita kako to da premijer jedne zemlje neuporedivo bolje poznaje funkcioniranje vlasti u drugoj državi nego u svojoj sopstvenoj. Plenković zna tačno koliko je sjednica održalo Vijeće ministara BiH u posljednjih pola godine, poznaje nacionalni sastav svakog kantona u Federaciji BiH, svaki paragraf Izbornog zakona BiH, ali zato tri čiste nema čime mu se bave ministri, potpredsjednici Vlade, državni tajnici, direktori javnih preduzeća iz njegove nadležnosti!

Foto: HINA

Hrvatski premijer je posebno bio uvrijeđen zbog tajminga, zašto se akcije policije i odvjetništva odvijaju baš danas, na kraju nedjelje u kojoj su on i njegova vlada ostvarili velika i značajna postignuća. Njegov blizak suradnik europarlamentarac Tomislav Sokol prethodno je bio još konkretniji. Pitao je na jednoj televiziji zašto se hrvatski ministri hapse baš danas kada se u Mostaru, na Kongresu Hrvatskog narodnog sabora, kako je rekao, rješava sudbina Hrvata u Bosni i Hercegovini. Destabiliziranjem Plenkovićeve Vlade, kazao je europarlamentarac Sokoj koji je inače glasao protiv sankcija Miloradu Dodiku, skreće se pažnja sa problema Izbornog zakona BiH.

Hrvatski oporbeni političari i medijski analitičari komentirajući Plenkovićevu press konferenciju zgranuti su njegovim čuđenjem nad činjenicom da ga Državno odvjetništvo nije informiralo o istragama i hapšenju članova Vlade. „Ovo je nečuveno i neprihvatljivo da se predsjednik Vlade želi miješati u rad hrvatskog pravosuđa“, jedinstveno poručuju njegovi protivnici i kritičari. Bilo bi vrlo korektno i dosljedno kada bi hrvatska politička i medijska klasa na isti način osudila i miješanje premijera i predsjednika Hrvatske u pravosudne i ustavno-pravne procese u drugoj državi!

NEDJELJA, 20. FEBRUAR

Incidenti na granici Ukrajine i njenih okupiranih dijelova, koji od ratnih događaja iz 2014. i potpisivanja primirja, nikada nisu prestajali u posljednjih nekoliko dana postaju sve intenzivniji i prijete da prerastu u otvoren, težak i krvav rat. Nemoguće je zamisliti kakve bi razorne posljedice takav rat imao po Ukrajinu i njene stanovnike. Vojni eksperti procjenjuju da bi u njemu stradalo do 50 hiljada Ukrajinaca, te da bi milioni građana ove zemlje potražilo spas u susjednim državama. 

Šta je dovelo do ovako dramatičnih napetosti između Ukrajine i Rusije i kako se potencijalna ratna kataklizma može spriječiti, pisao je ovih dana u britanskom "The Guardianu“ Bernie Sanders, liberalno-demokratski političar, koji se u dva izborna ciklusa kandidirao unutar Demokratske stranke za predsjednika Amerike.

Sanders piše kako nema nikakve dileme oko toga ko je najodgovorniji za aktuelnu krizu - to je po njegovom mišljenju ruski predsjednik Vladimir Putin. On piše: „Pošto je već zauzeo dijelove Ukrajine 2014, ruski predsjednik Putin sada prijeti da okupira čitavu zemlju i uništi ukrajinsku demokraciju. Vjerujem da jednoglasno moramo podržati suverenitet Ukrajine i javno staviti do znanja da će međunarodna zajednica žestoko kazniti Putina i njegove suradnike ako ne promijene kurs“ (kraj citata).

Sanders, međutim, podsjeća da je još od raspada SSSR-a i stvaranja novih država u Moskvi vladala zabrinutost zbog njihovog mogućeg ulaska u NATO savez. Tadašnja američka administracija je tu zabrinutost Rusije smatrala legitimnom, a Sanders dodaje da je ona i danas, nakon 30 godina, također legitimna.

Bernie Sanders piše da bi Rusija pokazivala svoj interes za bezbjedonosne prilike u svom susjedstvu čak i kada Rusijom ne bi vladao korumpirani autoritarni lider kakav je Vladimir Putin. Isti interes za bezbjedonosno stanje u svom susjedstvu pokazuju i Sjedinjene Američke Države. „Da li zaista vjerujete da bi SAD mirno primile vijest da će, recimo, Meksiko sklopiti vojni savez sa protivnicima SAD-a“, pita Sanders u autorskom tekstu objavljenom ovih dana u „Guardianu“.

Nesuđeni američki predsjednik na kraju nudi i svoj prijedlog rješenja za aktuelnu krizu koji od Zapadnih zemalja zahtijeva da reafirmišu ukrajinsku nezavisnost i suverenitet. „Moramo jasno staviti do znanja da će se Putin i njegova banda oligarha suočiti sa ozbiljnim posljedicama ukuliko nastave ovim putem“.

Sanders na kraju upozorava: „Ne smijemo zaboraviti užase koje bi rat u tom regionu donio i moramo neumorno raditi na pronalaženju realističnog rješenja koje bi bilo prihvatljivo Ukrajini, Rusiji, SAD-u i evropskim saveznicima i tako spriječiti mogućnost izbijanja najvećeg rata u Evropi u posljednjih 75 godina“. 

(Emitirano na TV OBN u ponedjeljak, 21. februara)