Pred nama je još jedan "History fest", jedinstven događaj u regionu koji se već pet godina priređuje u Sarajevu u slavu historijske nauke – učiteljice života. Ponovo ćemo u Sarajevu imati priliku vidjeti i čuti neke od najistaknutijih regionalnih istraživača naše prošlosti, ali ne samo istraživača - već i aktivnih sudionika i aktera burnih historijskih događanja. Festival je plod rada i entuzijazma nekoliko energičnih ljudi od pera, a ponajviše zasluga pripada Husniji Kamberoviću, profesoru Filozofskog fakulteta u Sarajevu i jednom od najistaknutijih bosanskohercegovačkih historičara novije generacije.

Sa profesorom Kamberovićem razgovarali smo o dosadašnjem radu na History Festu i očekivanjima od ovogodišnjeg. Dotakli smo se i same historijske nauke - njenog razvoja u BiH i regionu, uloge u društvu i savremenih izazova koji stoje pred naučnicima.

Iza nas je pet festivala historije. Kada ste pokretali festival, šta su bile Vaše osnovne intencije i šta biste izdvojili kao najznačajniji rezultat dosadašnjeg rada?

Prvi History Fest smo organizirali 2017. pod motom "Otvorimo povijest" s ciljem da historiju kao nauku približimo široj publici, te da granice naše saradnje pomjerimo sa granica bivše Jugoslavije na granice moderne Evrope. Mislim da smo proteklih godina u tome postigli puno. Naš festival je postao jedna od najznačajnijih manifestacije u regionu na kojem se okupljaju brojnih historičari sa prostora bivše Jugoslavije, ali i iz Evrope i svijeta, ali i mjesto okupljanje svjedoka povijesti, kreatora važnih historijskih odluka, brojnih umjetnika koji stvaraju i oslikavaju povijest. Tako smo, naprimjer, prije nekoliko godina ugostili Milana Kučana, Stipu Mesića i Raifa Dizdarevića koji su govorili o Jugoslaviji početkom 1990-ih godina. S nama je već nekoliko puta Lordan Zafranović, režiser svjetskog glasa koji svojim dokumentarnim filmovima nikoga ne ostavlja ravnodušnim. S nama su bili neki od najznačajnijih evropskih historičara iz Njemačke, Francuske, Mađarske, Rusije, SAD, Turske, Grčke i drugih zemalja. Uz to, radimo na umrežavanju doktoranata iz postjugoslavenskih zemalja koji svake godine na našem festivalu kroz doktorske radionice pišu svoje eseje i naučno sazrijevaju. Čini mi se da je naš najvažniji rezultat to umrežavanje historičara iz regiona i svijeta, uz napomenu da polako idemo ka tome da naš festival ne bude samo mjesto susreta istomišljenika nego doslovno mjesto dijaloga i sučeljavanja različitih stavova.

Je li History Fest plod rada entuzijasta ili ima (zadovoljavajuću) podršku sistema, što je nesumnjivo zaslužio?

Svjesni smo mi kako funkcionira naš sistem, pa se na njega i ne oslanjamo previše, a svaka podrška, makar bila i mala, vrlo često samo simbolična, dobro dođe. Naš festival traje skoro čitavu sedmicu, ponekad smo iz inozemstva imali i preko 150 učesnika. To govori o potencijalu koji ovaj festival ima. Ali, puno važnija je slika koju učesnici festivala nose sa sobom. Oni dalje promoviraju naš grad i našu državu. Naprimjer, za mene je bilo jako važno kada smo 2018. u bašti Zemaljskog muzeja organzirali otvorenje i potom održali jedan važan naučni panel. Otvorenje festivala je bilo u predvečerje i kako se noć polako spuštala mi smo nastavljali sa našim dijalozima, da bismo se kasnije ugodno družili u bašti muzeja. Tada mi je jedna profesorka iz Njemačke kazala kako je to "čarobna noć" i da shvata koliko su BiH i Sarajevo vrijedni u ovom svijetu. To su za nas ohrabrenja. Mi se moramo nametnuti kao važan festival. Imamo podršku nekih međunarodnih fondacija za pokrivanje najneophodnijih troškova i nadam se da ćemo uspjeti uvjeriti i naše strukture vlasti da smo mi nešto vrijedno i ovom gradu i ovoj zemlji. Do tada – mi ćemo i dalje kao pravi entuzijasti razvijati ovaj festival. On je naš, postao je brend i zauzeo važno mjesto u agendama gotovo svih historičara koji se bave historijom jugoistočne Evrope. Mi vjerujemo u ovo što radimo i zato i možemo ići dalje.

Od 7. do 12. juna održat će se novi, šesti po redu, History Fest. Šta je u fokusu ovogodišnjeg festivala i koja imena iz regionalne i evropske historiografije možemo očekivati u Sarajevu?

Ove godine u fokusu naših razgovora će biti pitanja migracija i civilnih žrtava u ratovima tokom 20. stoljeća. Razgovarat ćemo o stradanju civila na Kozari 1942, ubijanjima u Jasenovcu tokom Drugog svjetskog rata, stanju u istočnoj Bosni i u Sandžaku 1942/1943 godine, o Bosni i Hercegovini 1992., stradanju civila i migracijama, o Bosancima u Berlinu i tako dalje. Na programu su i brojna predavanja, o žrtvama velikih boginja (variola vera) u Jugoslaviji 1972. godine i o ideološkim pripremama i raznim interpretacijama nasilja, a tu su i promocije knjiga (o stradanju Roma u Drugom svjetskom ratu, o Bosni i Hercegovini koncem osmanske vladavine,  niz knjiga o raspadu Jugoslavije).

Na festivalu će se okupiti vrlo uticajni historičari iz Evrope, poput Dubravke Stojanović, Sonje Biserko, Radine Vučetić i drugih iz Srbije, Hrvoja Klasića i Damira Agičića iz Hrvatske, Hannesa Granditsa iz Njemačke, Cristiana Axboe Nielsena iz Danske, Xaviera Bougarela iz Francuske, Šerbe Rastodera iz Crne Gore, Bože Repea iz Slovenije, historičari iz Makedonije, Bosne i Hercegovine, Švicarske i tako dalje. Mislim da će zanimljiv biti i razgovor sa Lordanom Zafranovićem, čiji film Testament ćemo prikazati na festivalu. Tu je i nekoliko izložbi (o partizanskim bolnicama  tokom Drugog svjetskog rata, o granici između Jugoslavije i Italije uspostavljenoj nakon Prvog svjetskog rata, o idejnim rješenjima za spomenik ubijenim Sarajlijama na mjestu Kazani i slično).

History Fest 2018. godine (Foto: Arhiva)

Da li će ovogodišnji festivalski događaji biti organizovani i u drugim gradovima BiH pored Sarajeva?

Nažalost, ove godine smo prisiljeni ostati samo u Sarajevu, uglavnom zbog ograničenih finansijskih sredstava, ali i zbog drugih organizacionih poteškoća. Kako se polagano pandemija virusa smiruje, nadam se da ćemo naredne godine ponovo izaći iz Sarajeva. Već imamo ideje i razgovoramo sa ljudima izvan Sarajeva kako bismo ovaj festival širili. Mi smo to širenje festivala pokrenuli 2019., kada smo osim u Sarajevu imali određene manifestacije u Banjoj Luci, Mostaru i Konjicu. Vjerovatno ćemo 2023. ponovo biti u nekim od tih, kao i u još nekim drugim gradovima, što je strategija širenja "History Festa".

Možemo li danas govoriti o društvenoj ulozi historiografije!? Ko je danas "publika" historiografije. Da li je to uski naučni krug i studenti ili možemo govoriti o široj društvenoj zainteresovanosti i recepciji?

Mi smo svjedoci velikog interesa za prošlost, pa se poviješću bave i historičari i oni koji to nisu. Profesionalna historiografija to mora imati u vidu, jer su ponekad pisanja historičara amatera puno uticajnija, a nekada i kvalitetnija, od pisanja profesionalnih historičara. Mi to ne možemo ignorirati i treba naći načina da se to prevlada. Mislim da su prošla vremena kada su se historičari mogli samo zatvarati u svoje kabinete i tamo pisati velike knjige, koje su često znale biti vrlo dosadne. Mi želimo to promijeniti. Zato mislimo da historičari moraju izaći u javnost, oni moraju objašnjavati ne samo prošlost nego i nuditi određene odgovore s kojima se savremeni svijet suočava. se Tako će jačati društvena uloga historiografije.

Mnogi su skloni ocijeniti historiografiju kao politički i ideološki instruiranu nauku. Da li ste zadovoljni sadašnjom historiografskom produkcijom u BiH i regionu i načinom na koji ona daje odgovore na pitanja iz prošlosti?

Historiografija je oduvijek bila pod nekim političkim uticajima. Sjetimo se samo kraja 1980-ih i početka 1990-ih kada je historiografija pripremala krvave ratove na našim prostorima. Tada je historiografja služila ratu. Mi bismo sada trebali tražiti načine kako da historiografija, iz različitih perspektiva i uz nove pristupe, što bolje objasni prošlost, a ne da služi određenim političkim interesima. Kod nas u Bosni i Hercegovini historijska nauka ima prostora da se širi, iako i ovdje postoje historiografski centri koji su pod velikim uticajem politike i čiji su rezultati samo „tapija“ na već uspostavljene političke odnose. Naravno, i historičari su ljudi, ne mogu uvijek biti apsolutno objektivni, ali historijska nauka bi trebala barem njegovati osnovna pravila historijskih istraživanja. Time će čuvati svoj dignitet, kredibilnost i na tome jačati uticaj u društvu.

Kada je u pitanju historiografska scena, mislim da je stanje u regionu gore nego u Bosni i Hercegovini, i da su susjedne historiografije, premda puno veće i brojnije, ipak pod snažnijim političkim uticajima nego mi u Bosni i Hercegovini. Ili preciznije - u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, jer i kod nas postoje velike razlike između sarajevskog, banjalučkog, mostarskog ili tuzlanskog historiografskog kruga.

Husnija Kamberović na History Festu 2018. godine (Foto: Arhiva)

Također, često ćemo čuti stav kako je u svim granama naučni doprinos prije rata bio dosta značajniji. Prema Vašem uvidu, da li je to slučaj sa historiografijom?

Svako doba nosi nove izazove. Danas živimo u vremenu kada se mnogi rezultati predratne historiografije  odbacuju i proglašavaju ideološkim konstruktima, što je samo djelimično tačno, kao što je tačno da i danas imamo ideološke konstrukte u historiografiji, samo što je promijenjena osnova tih konstrukcija. Ali, i prije smo imali, kao što i danas imamo, i ozbiljna naučna istraživanja. To negiraju samo oni koji su ideološki zatucani i oni koji ne vole puno čitati. A među pojedincima koji su se ubacili u historiografsku zajednicu ima puno takvih koji ne vole čitati. Oni su zalutali.

(Razgovarao: S. BEGOVIĆ)