Piše: Oleksandr LEVČENKO 

Do kraja nije jasno na šta je mislio predsjednik SAD Džo Bajden kad je rekao da je blagovremeno obavijestio ukrajinskog predsjednika o budućoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, ali da on nije reagovao.

Da krenemo od početka.

Početak ruske vojne invazije na Ukrajinu pokazao je da je Ukrajina, sa ograničenim količinama naoružanja, uspjela da odbije snažnu vojsku Rusije.

Dvije sedmice prije rata većina ukrajinskih vojnika napustila je kasarne pod navodnim izgovorom izvođenja vojnih vježbi i na puno mjesta umjesto ukrajinskog naoružanja bile su stavljene makete. Tako su Rusi u prvim danima bombardovali prazne kasarne. U prvih deset dana rata ruska vojska je imala ogromne gubitke zbog dezinformacija o dislociranju ukrajinskih vojnika.

Drugo, Ukrajina je promjenom Zakona o teritorijalnoj odbrani, naoružala sto hiljada civila i uglavnom su to bili vojni veterani, koji su se ranije borili u Donbasu.

Ruski okupatori nisu očekivali takvu vojnu odbranu ukrajinskih oružanih snaga u prvim danima. Takođe, za Ukrajinu je bilo neočekivano da Bjelorusija tako ponizno pusti rusku vojsku te da im dozvoli da napadne preko njene teritorije.

Od sjevernog predgrađa Kijeva do najbliže tačke bjeloruske granice samo je sto dvadeset kilometara. Baš sa ove strane je krenula jedna velika ruska vojna grupacija sa oznakama V-Vandali. Zato je ruska vojska već u prvim danima rata bila okolo glavnog grada Ukrajine. Ali nije znao ruski Generalštab da se u sjeverno predgrađe Kijeva doselilo puno ukrajinskih veterana, koji ratovali u Donbasu i dobili od države zemljišne parcele za izgradnju svojih kuća.

Dosta njih bilo je baš u Irpenju i Buči - na sjevernom pravcu ulaska u Kijev, gdje i zapela ruska vojska. Ovi veterani već tokom prvih dana hrabro su se pridružili ukrajinskoj vojsci, šta je dozvolilo da se izbjegne blitzkrieg na najopasnijem napadu na Kijev.

Ukrajinska vlada plasirala je Amerikancima informacije o relativno brzom i širokom vojnom napadu. Tako je uspjela da izbjegne paniku i odlazak ljudi iz zemlje još par mjeseci prije rata. Već od tada bi se najavio pad industrijske proizvodnje i širenje političke depresije.

S druge strane, Moskva je uporno tražila casus belli – povod za početak rata, a ukrajinska strana je pokazivala da se ne priprema za rat, jer je ruska propaganda to željela iskoristiti kao dokaz da se Ukrajina sprema za vojni napad na okupirani dio Donbasa. Kremlj je, tokom prvog dana rata, ipak koristio ovaj argument za pravdanje svoje vojne invazije, ali im svijet nije vjerovao. Od prvih sati ruske vojne invazije na Ukrajinu svi su odmah prepoznali ko je agresor, a ko je žrtva napada.

Ostaje samo na savjesti Vašingtona pitanje zašto, u takvim okolnostima, predsjednik SAD, pored svojih obavještajnih podataka, nije krenuo u diplomatsku ofanzivu za izbjegavanje krvavog scenarija. Možda je u Briselu trebalo drugačije dočekati poslanika Moskve - zamjenika ministra vanjskih poslova Rjabkova, koji je doputovao sa predlozima Kremlja o strateškom naoružanju i bezbjednosnoj situaciji u Evropi. Njega su SAD i saveznici glatko odbili iako su znali da će to biti argument ruske propagande - kako je Rusija htjela dogovor sa Zapadom, ali su je odbili te da je zato morala krenuti u ratni pohod protiv Brisela, a u stvari protiv Ukrajine.

Američki obavještajci su prve naznake velikog vojnog napada na Ukrajinu uočili još sredinom prošlog ljeta. Brzi i neorganizovani izlazak američke vojske iz Avganistana uočio slabašnosti američke vojne strategije, te samit Krimske platforme u Kijevu pokazao je odlučnost Ukrajine da, zajedno sa evropskim partnerima, stavi pitanje povratka Rusije na okupirano poluostrvo na međunarodni dnevni red. Izgleda da je to još više uvjerilo Rusiju u neophodnost bržeg rata.

Trećeg novembra prošle godine direktor CIA Berns bio je u Moskvi i poslije razgovora sa svojima ruskim kolegama jasno je bilo da je ruski napad na Ukrajinu neminovan.

O tome je obavijestio politički vrh države u Vašingtonu, a poslije toga svoje najbliže saveznike u Evropi i Ukrajini.

Prvi datum ruskog napada predviđao je početak/sredinu januara 2022,  kasnije početak i sredinu februara. Još 21. novembra prošle godine šef vojno-obavještajne agencije Ukrajine javno je izjavio da očekuje vojni napad Ruske Federacije krajem januara-početkom februara sljedeće godine.

Izgleda da su Rusi pomjerili termin napada zbog stava Kine da Zimske olimpijske igre, gdje su oni domaćin, moraju proći bez rata.

U međuvremenu, francuski obavještajci informisali su predsjednika Makrona da rata neće biti, a CIA je signalizirala Bajdenu da rat će potrajati tri-četiri dana.

Moskva je u aprilu službeno objavila da će početka maja čitav Donbas biti pod kontrolom ruske vojske, a to se nije desilo.

Ostalo je nejasno na šta je ciljao američki predsjednik kad je dao izjavu da je predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski znao da se rat sprema.

(Antena M)