Predsjednik Hrvatske stranke BiH Božo Skopljaković govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o potezu lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića u Bruxellesu, te otvoreno upitao „tko je kriv što je samo jedna hrvatska politička stranka bila u Bruxellesu“!?

Oštro ste kritizirali lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića nakon što je odbio izaći iz hotelske sobe u Bruxellesu i otići na sastanak koji je organizirao predsjednik Europskog vijeća Charles Michel. Je li vrijeme za odlazak s političke scene čovjeka čija suverena vladavina traje već 17 godina?

-Zakon za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala u FBiH donesen je još 2014. godine. Prema ovom zakonu, da se provodio, veliki broj materijalno preopterećenih političara bi davno završilo svoju vladavinu i bili bi tamo gdje im je im mjesto, sukladno zakonu. Na žalost vladajući su sve ove godine kočili i dalje grčevito sprječavaju primjenu ovog zakona, pod izlikom da nema novaca da se ovaj zakon stavi u pogon.

Foto: SLOBODNA BOSNA / Samir Saletović

Kako to da nema novaca za ovako dobru i profitabilnu investiciju! Ako je u pitanju novac  možemo se obratiti bankama te putem zajmova i kredita osigurati potrebna novčana sredstva da se ovaj zakon pokrene. Za FBiH bio bi to čisti dobitak, jer bi se za kratko vrijeme oduzimanjem imovine, kako predviđa navedeni zakon, dobila dovoljna količina novca za otplatu kredita i da debelo zaradimo a ujedno bi se riješili svih koji suvereno vladaju sve ove godine isključivo u svom ili stranačkom interesu a vole se zvati liderima svoga naroda.

Ako pokrenemo zakon za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala narod će imati koristi ali njihovi lideri ne!

Zanimljivo je kako je Čović u pokušaju opravdanja svoga poteza kazao kako je s druge strane bilo 9 srpskih i 6 bošnjačkih partija, dok bi on predstavljao samo jednu hrvatsku stranku. Je li Čović ovom rečenicom omalovažio HNS i 16 stranaka sa hrvatskim predznakom u ime kojih je i otišao u Bruxelles?

-Za Hrvate u Bosni i Hercegovini obeshrabrujuće je to što se u Bruxellesu nije moglo pojaviti više političkih stranaka sa hrvatskim predznakom, te se s razlogom postavlja pitanje tko je kriv. U  HNS-u ima trinaest političkih stranaka, zar se od trinaest stranaka nema povjerenja barem u jednoga koji je mogao poći u Bruxelles, očigledno je da nema a nasljednik gospodina Čovića, kojeg očajnički traži, nije među trinaestoricom.

Gospodin Čović sa HDZ-om kroz udrugu HNS sve ove godine guši hrvatsku političku scenu u BiH i sada je i sam shvatio da je zapravo ostao sam i usamljen u svojoj hotelskoj sobi. Svima kojima nije jasno što se dešava neka pročita odgovor na prethodno pitanje, u tom grmu leži zec.

Danima svjedočimo istupima hrvatskog predsjednika Milanovića koji ohrabruje Čovića i potiče sve njegove postupke, dok je, s druge strane, premijer Hrvatske Plenković lobirao za sastanak kod Michela pokušavajući Čovića ponovno uključiti u političke procese u BiH. Neki politički analitičari smatraju kako je Čović, skupa s Milanovićem, Vučićem i Dodikom „ruski igrač“ na Balkanu. Kakav je vaš stav?

-Gospodin Plenković je učinio sve te uložio svoj ugled i obraz kako bi organizirao sastanak u Bruxellesu a gospodin Čović, iako je stigao u Brisel,  odlučio je ostati u udobnosti hotelske sobe. Mislim da je izjava koja je usvojena u Bruxellesu izrazito dobra za Bosnu i Hercegovinu. Hrvati se spominju izričito, konstitutivni narodi se spominju izričito, izborima bi se trebalo pristupiti hitno, rekao je Plenković.

Foto: Arhiv

Što sada da Hrvati u Bosni i Hercegovini misle, je li izjava usvojena u Bruxellesu dobra ili loša. Je li trebalo da se ovakav sastanak uopće organizira ili da se na njega ide kada se unaprijed znalo da će sastanku nazočiti i gospodin Komšić. Da li je gospodin Čović ostao u hotelskoj sobi zbog njega ili zbog nekog drugog razloga, manje je bitno, ali da nije podupro napore gospodina Plenkovića i izjavu za koju se kaže da je dobra i povoljna za Hrvate u BiH je ništa drugo nego izdaja hrvatskih nacionalnih interesa.

Suradnja gore navedenih i njihovo međusobno tapšanje po ramenima i hvalospjevi po portalima i drugim medijima govori nam da među njima postoji neka tajna veza. Koliko je tajna vrijeme će pokazati ali teško da se ovakvi mogu zvati „ruskim igračima“ prije će biti ruskim pijunima. Politiku koju oni zagovaraju je prozirna politika kroz koju se jasno vide samo oni i njihovi suradnici, a narod, koji oni navodno zastupaju, može dobiti samo teško probavljive izjave i svađe kako bi zaboravili na velika poskupljenja goriva, hrane i drugih životnih potrepština.

(Razgovarao: M. ILIČIĆ)