Piše: MATTHEW FIELD

Ove sedmice završavam svoj mandat ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini.  Bila je izuzetna privilegija predstavljati moju zemlju ovdje.  I bilo je to iskustvo sa najviše izazova i frustracija u mom profesionalnom životu, ali i ono koje me je najviše ispunilo i bilo zaista vrijedno.  Kad ste diplomata, ne možete nikada povući jasnu crtu između poslovnog i privatnog života.

Moja supruga Martina i ja smo odlučili doći u Sarajevo jer smo bili uzbuđeni zbog mogućnosti da ćemo živjeti ovdje i u nadi da ćemo dati skroman doprinos Bosni i Hercegovini.  Ovo je bio dom za našu porodicu, i predivan dom za naša dva sina.  Biće nam teško otići.

Moje četiri godine na poziciji ambasadora su proletile.  Nije uvijek sve išlo po planu – dobar dio dvije godine je izgubljen zbog globalne pandemije, koju zasigurno nismo mogli predvidjeti.  U svemu što smo uradili, u svemu što nam se desilo, bio sam ponosan što sam dio tima Britanske ambasade, u kome je većina državljana BiH, jednako posvećenih postizanju pozitivne promjene.

U ovoj zemlji, često je lakše se fokusirati na negativno i na razlike.  U mom iskustvu, jedina značajna razlika postoji između onih koji žele da oni, kao i oni oko njih, budu uspješni, i male elite na utvrđenim pozicijama kojea preferiraju podjele kako bi disfunkcionalnost opstala.  Egzodus velikog broja najkvalifikovanijih i najtalentovanijih mladih ljudi je za mene još uvijek kriza broj jedan od svih sa kojima se BiH danas suočava.  Ali, ako se iskreno i suosjećajno sagledaju razlozi njihovog odlaska, možemo raditi na tim pitanjima i pomoći im da dobiju priliku da ostanu.  Ovo je postao sveobuhvatni cilj koji povezuje brojna različita područja rada Ujedinjenog Kraljevstva ovdje.

Ova promjena fokusa je jedan od razloga zašto sam odlučio da oformim malu grupu savjetnika za pitanja mladih, sa članovima iz cijele BiH, da mi pomognu da bolje razumijem njihova stanovišta.  Mislio sam, ako dobijemo deset, bićemo sretni.  Primili smo 300 sjajnih aplikacija, punih ideja i energije.  Nakon dvije grupe savjetnika, koje su mi velikodušno dale svoje vrijeme za mjesečne sastanke, mogu im samo još jednom zahvaliti na primjeru koji daju.  Oni su mi pokazali da su mladi možda frustrirani, ali da nisu apatični, i da bi našli rješenja za probleme sa kojima se zemlja suočava, trebamo slušati upravo njih.

U zadnje vrijeme su me često pitali o najvažnijim ili najupečatljivijim trenucima moga mandata.  Teško je izabrati: održavanje prvih izbora u Mostaru u jednoj generaciji, dočekivanje sjajnih bh. stipendista i kadeta sa obrazovnih institucija u Ujedinjenom Kraljevstvu, pružanje podrške sigurnim kućama za preživjele od nasilja u porodici u vremenu kada su se borile sa povećanim potrebama, otvaranje velike investicije iz Ujedinjenog Kraljevstva, govor ministrice vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva pred pripadnicima Oružanih snaga BiH, podrška poduzetnicama da pospješe svoje poslovanje tokom pandemije ili učešće u prvoj Povorci ponosa.  Ono što ću najviše pamtiti su nevjerovatni ljudi koje sam sreo gdje god sam putovao, od Cazina do Trebinja, od Livna do Brčkog.

Na nedavno održanoj proslavi Kraljičinog rođendana, na kojoj smo obilježili Platinasti jubilej, na jednom mjestu smo okupili veliki broj onih koje smo vidjeli kako naporno rade da poboljšaju zemlju, u svojim zajednicama i kompanijama. To je bila prilika da mi njima zahvalimo za sve što su uradili za ovu zemlju i da podvučemo kontinuiranu predanost Ujedinjenog Kraljevstva uspjehu ove zemlje.

Moja poruka njima, i ostalima diljem zemlje, je ova: Bosna i Hercegovina ima prijatelje, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, na koje se možete osloniti.  Promjena britanskog ambasadora ovdje neće to promijeniti.  A od mene lično, hvala vam na vašem gostoprimstvu, darežljivosti i insipraciji.