Glavna junakinja naše današnje priče je Barbara Celjska, u narodu poznata i kao Crna kraljica, carica Svetog Rimskog Carstva, hrvatsko-ugarska i češka kraljica.

Bila je kći Hermana II. Celjskoga. Njezina obitelj pomogla je kralju Sigismundu Luksemburškom da se stabilizira na prijestolju, a to je savezništvo zapečaćeno Barbarinom udajom za njega 1405. u Krapini.

On je imao 38, a Barbara Celjska tek 13 godina. Odrasla u grofovskoj obitelji nasilnoga pedigrea čiji su članovi bili među najvećim razvratnicima svog vremena, kasnije je i sama postala poznata po slobodnom ponašanju. Nije joj bilo strano imati brojne ljubavnike, a legenda kaže kako je muškarce, kad bi ih se zasitila, bacala s najviših kula svojih utvrda. Imala je dugu crnu kosu i stalno je hodala odjevena u crno, s crnim rukavicama na rukama na kojima je najčešće stajao pripitomljeni crni gavran. Zvala ga je Tugomir. Povezivali su je i s crnom magijom, a neki su je smatrali vampiricom.

Poslužila je kao inspiracija Josephu Sheridanu Le Fanu za njegov roman “Carmilla”, jedno od najranijih djela vampirske tematike.

Optuživali su je da je vještica, a postoje svjedočanstva da se bavila alkemijom. Njezini su pokusi ostali zabilježeni u zapisima češkog alkemičara Johanna von Laaza, koji ju je posjetio u dvorcu iznad Samobora u čijem je podrumu imala laboratorij. Alkemijom se počela baviti, pretpostavljaju povjesničari, zato što je bila zatočena u preranom braku s mužem kojega gotovo nije viđala jer je bio zauzet borbama za širenje kraljevstva.

No, iako mu nije bila odana po pitanju ljubavnog života, supruga je podupirala u političkim ciljevima. Čak ga je, u ulozi regenta, za izbivanja zamjenjivala u vladanju. Zbog preslobodnog ponašanja na dvoru za njegove odsutnosti, pak, 1419. protjerao ju je na godinu dana iz zemlje, zajedno s njihovom jedinom kćeri Elizabetom. Primio ju je natrag na nagovor poljskog kralja Vladislava II. i kancelara Georga von Hohenlohea. Udovica je postala u 46. godini te time i najbogatija kraljica u kasnom srednjem vijeku.

Umrla je pokošena kugom 11. jula 1451. godine.

(SB)