Prosječne cijene smještaja na moru prosječna plaća građana Hrvatske ne može podnijeti. Već samim pregledom ili pretragom bilo koje od stranica koje nude privatni ili hotelski smještaj postaje jasno da se cijena jednosedmičnog boravka na moru za četveročlanu porodicu privatnom smještaju kreće od najmanje 4.000 kn i penje do basnoslovnih 20.000 kn. Većinom je riječ o smještaju bez hrane, pa na taj iznos treba dodati i hranu, u najmanju ruku, a onda i sve ono što si na odmoru želimo priuštiti - neke manje suvenire, posjete nekim mjestima, možda ležaljku na plaži ili panoramski let.

Sve je to za prosječna primanja u RH, koja prema posljednjim podacima iznose u medijalnom iznosu 6500 kn - što znači da polovica građana ima nižu plaću od navedene, a polovica višu - jednostavno previše. O tome, ali i o turističkoj sezoni općenito, u Dobro jutro, Hrvatska govorila je ekonomistica Marina Tkalec. 

Prema podacima Eurostata, više od polovine Hrvata (51,3%) u dobi od 16 godina nadalje, ne može si priuštiti jednotjedni godišnji odmor izvan mjesta u kojem žive.

- Mi smo u skupini europskih zemalja koje se nalaze na samom dnu ekonomskog rasta, mi smo među najsiromašnijim zemljama Europe. Slične pokazatelje imaju Bugarska i Rumunjska, ali smo u društvu i s Albanijom, Crnom Gorom i Srbijom. Sve one zemlje koje su malo ispod nas ili otprilike na našoj razini BDP-a po glavi stanovnika imaju vrlo slične pokazatelje, rekla je.

Objasnila je da ako se gledaju ispitanici koji su sudjelovali u Eurostatovom istraživanju po razinama dohotka, oni siromašniji koji imaju niže razine dohotka, njih čak 80% si ne može priuštiti jednotjedni odmor. Među onim s većom razinom dohotka, trećina si ne može priuštiti odmor.

- Dobro je da se taj udio smanjivao kroz godine jer smo ostvarivali velike stope rasta BDP-a i imali smo zamjetniji rast neto plaća, pa je taj pokazatelj kroz 2019., 2020., 2021. pao na otprilike 42%, dodala je.

Prosječna plaća je varljiv indikator, rekla je Tkalec objašnjavajući da on uzima u obzir vrlo visoke vrijednosti, a zapravo većina zarađuje dohotke koji su daleko ispod 1.000 € naše možda ciljane prosječne plaće.

- Kada uzmete prosjek, to pomakne sve malo prema gore, a zapravo 50% ljudi zarađuje puno, puno manje od toga, dodala je.

Na pitanje kome smo namijenili turizam s basnoslovno visokim cijenama noćenja, Tkalec kaže da prvenstveno računamo na turiste iz bogatijih zemalja, one koji imaju puno veću kupovnu moć od naše.

- Kada dođu, njima naše cijene nisu šok, oni to mogu platiti. Taj model ima smisla u aspektu zarade od turizma, on je dobar ugostiteljima, za državu, trebao bi biti dobar za radnika u turizmu jer bi se trebalo vratiti kroz plaću, ali mi vidimo da plaće jesu rasle, ali ne dovoljno, ne onoliko koliko su rasli neki drugi prihodi. Zato se često javljaju problemi s radnom snagom u turizmu, objasnila je.

Mi zapravo, dodaje, nemamo ponudu za te bogate turiste koji dolaze.

- Ovih najbogatijih nema puno, imaju mali udio u broju noćenja, ali oni troše natproporcionalno u odnosu na nekog prosječnog turista i mogu jako pridonijeti većoj zaradi od turizma. To se zna i treba graditi luksuznije hotele, imati više gurmanskih doživljaja i imati pristup koji nudi vrlo posebna iskustva za takve turiste, rekla je.

Što se tiče trajanja sezone, rekla je da smo rekorderi po kratkoći trajanja sezone.

- Mogli bi se pridružiti zemljama koje imaju sličnu strukturu turističke ponude. Tu treba nadići dizanje broja ležajeva i izgradnju apartmana. Ako apartman stoji prazan 9 mjeseci u godini, niste ništa napravili da sezonu produljite, rekla je.

Tkalec je objasnila da je tu ključno imati ponudu van sezone - osim same smještajne jedinice, turistima treba osigurati ponudu od studenog do svibnja. Uz to, van sezone su atraktivnija kraća putovanja i destinacija mora biti blizu, a u našem slučaju to omogućuje zračni prijevoz koji nama fali. Dodala je da kada će i naši najsiromašniji građani imati plaće da si mogu priuštiti ljetovanje, i oni će također pridonijeti vaneszonskom turizmu.

Na pitanje što država može učiniti za svoje građane kako bi jednosedmični odmor ipak bio dostupan svima, rekla je da kratkoročne mjere zapravo ne pokazuju prave rezultate.

- Zemlje koje su najuspješnije u tome, su Skandinavske zemlje, ondje si vrlo, vrlo mali broj kućanstava ne može priuštiti odmor, dodala je.

Država treba omogućiti ljudima, smatra, da mogu raditi i živjeti od svojih plaća.

- Trebala bi im omogućiti da se mogu osjećati da u ovoj državi mogu raditi, zarađivati i onda da mogu u njoj provoditi svoj godišnji odmor, zaključila je.

(HRT)