Piše: Almir Bečarević

Kada mi upute pitanje kako gledam na poskupljenje energenata moram prvo da podsjetim da sam još prije gotovo dvije godine najavio šta će se dešavati na gasnom tržištu. Tada, niti je bilo rata u Ukrajini niti je išta govorilo da će se desiti ono što se sada dešava. Međutim, svako onaj koji je realno sagledavao određena dešavanja mogao je vidjeti da ruski gasni div Gazprom ne gradi samo tek tako nove gasovode koji zaobilaze Ukrajinu. Mogao je vidjeti da proizvođači nafte neće gledati kako se nafta prodaje ispod 60 USD i moglo se vidjeti da agresivna zelena politika Evrope mora donijeti nešto veće cijene električne energije.

Svi znakovi su govorili da ulazimo u jedno nestabilno vrijeme po pitanju cijene energenata i onda se desio, na sve rečeno, rat u Ukrajini.

Kada sam prije više od godinu dana prognozirao cijenu gasa u Sarajevu od preko 1,30 KM za kubik gasa mnogi su sa podozrenjem gledali na ove prognoze. Sada da vidimo šta nam se desilo od kada smo prešli na Turski tok:

Cijena prirodnog gasa povećana u zadnjih godinu i po dana za cca 110%.

Cijena centralnog grijanja povećana u Sarajevu za cca 43%.

Cijene ostalih energenata za isti period:

Cijena peleta povećana za gotovo 200%.

Cijena goriva povećana prosječno za 60%-70%.

Cijena el. energije povećana u industriji za 20%, a od nove godine će biti za dodatnih 20% što je ukupno 40%.

Cijene drveta i uglja povećane za prosječno 50%-100%.

Sve se ovo desilo za nešto više od godinu dana i maksimum povećanja cijena energenata bi se trebao desiti u prvoj polovini naredne godine. Neka niko ne misli da je ovo kraj poskupljenjima cijene energenata.

Šta su država ili entiteti poduzeli po ovom pitanju. NIŠTA!

Sada imamo npr. jeftiniji prirodni gas u Srbiji, Hrvatskoj, Mađarskoj... nego u BiH. Imamo cijene energenata kao u pojedinim bogatim zemljama zapada i samo se gleda i konstatuje rast cijena. Energetske politike su do te mjere promašene da imamo najveći broj otvorenih pravnih postupaka protiv BiH u Energetskoj zajednici u Beču. Jedina smo zemlja koja nema niti jedan program za ublažavanje mjera u energetskom sektoru izuzev manjih socijalnih davanja koja se mjere sa 100 KM.

Da li je moglo biti drugačije? Jeste!

Zašto nije? Zato što niko ne želi da sluša one koji daju pravovremene informacije šta će se dešavati u budućnosti i zato što je ljepše pričati o izmišljenim energetskim projektima, a ne uhvatiti se u koštac sa prognozama za budućnost koje kažu da nikad energija više neće biti jeftina, te iz tog razloga uticati na budućnost da ne postanemo zemlja uvoznik el. energije od zemlje izvoznika energije.