Što je duže potrebno da se novi koronavirus iskorijeni, to više vremena postoji za pojavu novih varijanti bolesti COVID-19. Uz to neki ljudi, a pogotovo oni s oslabljenim imunitetom, i dalje snose najveći rizik i teret od toga.

Tim znanstvenika iz Velike Britanije, predvođen liječnikom za zarazne bolesti Lukeom Blagdonom Snellom iz Guy's and St Thomas' NHS Foundation Trusta, istraživao je trajne infekcije COVID-19 kod imunokompromitiranih ljudi, pokušavajući shvatiti koje se mutacije pojavljuju i razvijaju li se nove varijante tokom vremena, uključujući čovjeka koji je bio zaražen više od 400 dana. Taj je čovjek napokon je bio negativan na COVID-19, nakon što je genetsko sekvenciranje otkrilo koji je soj virusa imao i kakav mu je tretman potreban.

Ranije u 2022. godini javnost je doznala i za osobu koju je liječio isti tim britanskih znanstvenika i koja je bila pozitivna na SARS-CoV-2 čak 505 dana prije nego što je umrla, što je najduža poznata infekcija COVID-19.

Najnovije istraživanje o slučaju opisuje 59-godišnjeg muškarca koji je prvi put obolio od COVID-19 u decembru 2020. godine. Genomsko sekvenciranje pokazalo je da nosi rani soj novog koronavirusa, koji je u to vrijeme bio raširen u Velikoj Britaniji. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Clinical Infectious Diseases.

Kad smo pogledali njegov virus, bilo je to nešto što je postojalo davno, puno prije Omicrona, puno prije Delte, pa čak i prije Alfe. Dakle, bila je to jedna od onih starijih, ranih varijanti s početka pandemije, rekao je Blagdon Snell za Washington Post.

Kronične infekcije novim koronavirusom razlikuju se od dugotrajnog COVID-a, gdje uznemirujuća mješavina simptoma traje dugo, nakon što se akutne infekcije povuku iz razloga koje znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti.

Tokom cijele pandemije genomsko sekvenciranje koristilo se kako bi se pratilo porijeklo izbijanja COVID-19, raspetljalo miješane loze virusa i otkrilo nove varijante. U novom istraživanju Snell i kolege opisuju korištenje rezultata genomskog sekvencioniranja, dostavljenih u roku od 24 sata, kako bi prilagodili tretmane za osobe s trajnim infekcijama COVID-19 i kako bi konačno oslobodili njihova tijela od virusa.

Istraživanje opisuje šest slučajeva, među kojima je i slučaj 59-godišnjaka. S oslabljenim imunološkim sistemom nakon transplantacije bubrega, tijelo tog pacijenta nije se moglo očistiti od virusa i uz samo blage i povremene simptome, nije imao pravo na tretmane, koji se koriste za prevenciju ili liječenje teških slučajeva COVID-19. Bio je pozitivan u februaru 2021. i ponovno u januaru 2022., svaki put s istom varijantom virusa: B.1.177.18. S vremenom se u virusu pojavila zbirka mutacija brzinom koja se očekuju kod SARS-CoV-2, tako da tu nije bilo ništa neobično, samo što naglašava sklonost virusa promjeni oblika.

Iako znanstvenici misle da su ovi slučajevi kronične infekcije rijetki, teško ih je liječiti budući da je stalna pojava novih varijanti učinila terapije neutralizirajućim antitijelima neučinkovitima.

Nakon što su znanstvenici doznali da 59-godišnjak ima kroničnu infekciju, primio je terapiju kombinacijom monoklonskih antitijela učinkovitu protiv ranih sojeva, koja ga je konačno riješila virusa, 411 dana nakon što mu je prvi put dijagnosticiran COVID-19.

Neki ljudi s oslabljenim imunološkim sistemom još uvijek su u opasnosti od teške bolesti i trajne infekcije. Još uvijek radimo na razumijevanju najboljeg načina da ih zaštitimo i liječimo, kaže Snell.

Barem tamo gdje su dostupni uređaji za genomsko sekvenciranje, ovo istraživanje pokazuje da virus ne može, i ne bi trebao, beskonačno izbjegavati naše promatranje, jer u konačnici - životi ovise o tome, piše Science Alert.