Veliki udio namještaja od drva koji se prodaje u robnim kućama širom Europe povezan je s prisilnim radom političkih zatvorenika u Bjelorusiji, ilegalnim uništavanjem najstarije prašume u Europi te direktno pomaže finansiranju režima bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka.

Riječ je o zaključcima istrage koju je provela britanska neprofitna organizacija Earthsight i otkrila da je bjeloruski kazneno-popravni sistem istovremeno i najveća drvna industrija u državi, koja se koristi prisilnim radom u svojim kaznenim kolonijama kako bi ne samo sjekla šume, nego i proizvodila drvnu građu za zapadne proizvođače namještaja, ali i vlastiti namještaj koji bi potom preko posrednika završavao u europskim državama.

Osim države Bjelorusije, na takvoj je trgovini diktator Lukašenko zarađivao i osobno svojim Direktoratom za upravljanje predsjedničkim vlasništvom, pod koji je upisano čak osam posto ukupne površine bjeloruskih šuma, uključujući sve zaštićene parkove prirode.

Taj je direktorat do prošle godine bio pod direktnom upravom Lukašenkove desne ruke, takozvane sive eminencije Viktora Šejmana, koji je već desetljećima pod sankcijama EU zbog sumnje da je upleten u nestanak brojnih opozicijskih figura u Bjelorusiji. Iz parkova pod kontrolom Direktorata godišnje se siječe više od milion kubnih metara drva, čime se nepovratno uništava Bjelovješka šuma - posljednji ostatak europske prašume koja je nekad dominirala cijelom europskom nizinom.

Kaznene ćelije

Sječu drva, obradu i proizvodnju namještaja većinom obavljaju zatvorenici bjeloruskog kaznenog sistema, njih oko 8000, a bjeloruske udruge za ljudska prava podastrle su brojne dokaze o prisilnom radu pod prijetnjom mučenjem i kažnjavanjem. Njihove su tvrdnje potkrijepljene i brojnim svjedočanstvima bjeloruskih disidenata koji su proveli vrijeme u kaznenim kolonijama prije nego što su pušteni i pobjegli u zapadnu Europu.

Aleksandar Lukašenko (Foto: Alexander NEMENOV/AFP)

Na papiru je rad zatvorenika dobrovoljan i plaća se, no u praksi se odbijanje rada kažnjava batinama i maltretiranjem te slanjem u "kaznene ćelije". Posebnoj su torturi izloženi politički zatvorenici koji moraju nositi posebne žute okovratnike i koje se udara i kažnjava i za najsitnije propuste, poput raskopčanog gumba na zatvorskoj odjeći. Radni uvjeti su nehumani - zatvorenike se tjera na rad u negrijanim halama i za najoštrije zime, a u radu se koriste zastarjelim strojevima bez zaštite, što katkad završava ozbiljnim ozljedama ili čak sakaćenjem.

Takvi uslovi vladaju i u jednoj od najozloglašenijih kaznenih kolonija, takozvanoj Kaznenoj koloniji br. 2 u Bobrujsku, gdje su bjeloruske vlasti držale bivšeg predsjedničkog kandidata Andreja Sanikova, kao i aktivista i ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade Alesa Bialiackog. Osim Kaznene kolonije br. 5, pokraj Ivacevičija, dvije su pilane u koje se dopremaju drva koje su posjekli i obradili zatvorenici, od kojih mnogi i rade u pilanama. Dokumenti koje je dobavio Earthsight otkrivaju da te dvije pilane, među ostalim, izravno ili neizravno opskrbljuju velike europske prodavače namještaja.

Drugi najveći izvor drva

Ništa od toga, pokazala je istraga Earthsighta, nije bio problem Vijeću za nadzor šuma (FSC), međunarodnoj neprofitnoj organizaciji koja kompanijama i poslovnim subjektima širom svijeta izdaje certifikate o odgovornom i etičkom upravljanju šumama.

Svi nacionalni parkovi pod upravom Lukašenkova direktorata uredno su dobivali FSC certifikate od 2014. Certifikat je dobio i Nacionalni park Belovežskaja Pušča, iz kojeg su zatvorenici Kaznene kolonije br. 5 sjekli drva i dostavljali ih državnoj drvnoj kompaniji Ivacevičdrev, koja je opskrbljivala čak i IKEA-u.

Europska unija, koja je odbila priznati rezultate predsjedničkih izbora 2020. i pritom je uvela sankcije protiv Bjelorusije i Lukašenkova režima, nije zabranila izvoz drva iz te države iako je već bilo poznato da se bjeloruska drvna industrija koristi prisilnim radom. Bjelorusija je u tom trenutku već bila drugi najveći izvor drva i drvne građe za cijelu europsku industriju namještaja.

Ruska invazija Ukrajine, koja je dijelom pokrenuta i s teritorija Bjelorusije uz punu podršku Lukašenkova režima, nagnala je EU da proširi sankcije i zabrani izvoz drvne građe iz Bjelorusije, no uz zanimljiv izuzetak - i dalje je dopušten izvoz namještaja. Earthsight sumnja da iza te odluke stoji činjenica da su najveći izvoznici namještaja u Bjelorusiji redom podružnice europskih kompanija.