Ruski vojnik po imenu Andrej je 8. novembra oko 15:10 odlučio ignorirati naredbe nadređenih i nazvati svoju majku mobitelom. "Niko nas ničim ne hrani, mama. Da budem iskren, naša opskrba je sranje. Vodu crpimo iz lokvi, zatim je procijedimo i pijemo." Poziv je uputio s bojišnice iz okolice Limana, grada u istočnoj Ukrajini koji su Rusi zauzeli u maju, a Ukrajinci oslobodili u oktobru. 

Rekao je majci da su ruske snage dva dana prije tog poziva "konačno" počele ispaljivati fosforne bombe na ukrajinske položaje. Međutim, tvrdi da se obećanja o municiji koja bi mogla preokrenuti tok rata nisu obistinila. "Gdje su projektili kojima se Putin hvalio? Tačno ispred nas je visoka zgrada. Naši vojnici je ne mogu pogoditi. Treba nam jedna krstareća raketa Kalibar i to je to", govori Andrej. 

"Pojačanja nema, komunikacije nema"

Uvjeravao je svoju majku, koja živi u Kostromi, gradu 500 kilometara sjeveroistočno od Moskve, da će biti dobro. "Uvijek se molim mama. Svako jutro", kazao je Andrej. Sadržaj razgovora vojnika i majke, koji je trajao pet minuta i 26 sekundi, presrela je ukrajinska vojska i proslijedila ga Guardianu. 

Objavljen je i razgovor vođen 6. novembra između kolega vojnika Andreja, koji je poginuo služeći u 35. motoriziranoj brigadi, i njegovog oca. "Pojačanja nema, komunikacije nema", odgovorio je taj vojnik na pitanja ožalošćenog oca o trenutnom stanju vojnika koji su preživjeli dosadašnje sukobe. "Rekli su da nam nije dopušteno povlačenje. U protivnom bismo mogli biti ubijeni", govori vojnik ocu. 

Na početku rata su i amateri presretali razgovore

U trećem presretnutom razgovoru od 26. oktobra vojnik u regiji Donjeck govori svojoj supruzi kako je zajedno s trojicom kolega izbjegao krvoproliće i da razmišlja o predaji. "U vreći sam za spavanje, sav mokar, kašljem, generalno sjeban. Dopustili su da nas sve pokolju", rekao je vojnik svojoj supruzi.

To su zapravo samo tri od hiljada razgovora vojnika u rovovima ili na položajima koje su ukrajinski stručnjaci prisluškivali i proučavali u potrazi za korisnim obavještajnim podacima.

Nedostatak sigurnosti oko ruskih komunikacija na početku rata je bio takav da su razgovore o strategiji između vojnih zapovjednika presretali čak i amateri, zahvaljujući činjenici da je vojska koristila otvorene radio frekvencije.

Ipak, kibernetički stručnjak Dmitri Alperovič tvrdi da se to događa sve rjeđe. Mnogi medijski članci koji govore o kršenju ljudskih prava u Buči, gradu sjeverno od Kijeva u kojem su ubijani civili, temeljili su se na informacijama dobivenim iz presretnutih poziva. 

"Još uvijek imate mnogo vojnika koji nose mobitele na prvu liniju bojišnice jer žele razgovarati sa svojim obiteljima, a njihovi pozivi se presreću putem ukrajinskog telekomunikacijskog operatera ili putem zraka. To ne predstavlja preveliku poteškoću za ukrajinske sigurnosne službe", tvrdi Alperovič.

"Skrivali smo iPhone"

Bivši dužnosnik u Kremlju, koji je želio ostati anoniman, tvrdi da je ogroman broj poziva koji upućuju vojnici jasan pokazatelj slabosti ruske vojske. "Sigurnost je uvijek bila u neredu, kako među vojnicima tako i među višim dužnosnicima. Na primjer, 2013. godine pokušali su natjerati cjelokupno osoblje u ministarstvu odbrane da zamijeni svoje iPhone s Yoto telefonima ruske proizvodnje", naglašava dužnosnik.

"Ali svi su nastavili koristiti iPhone kao drugi mobitel jer je bio puno bolji. Držali bismo iPhone u pretincu za rukavice u autu kad se vratimo s posla. Na kraju je ministarstvo odustalo i prestalo voditi brigu. Ako sam vrh ne shvaća sigurnost vrlo ozbiljno, kako možete očekivati bilo kakvu disciplinu u regularnoj vojsci?" pita se.