Piše: Senad AVDIĆ

Šta se dešava sa formiranjem novog Vijeća ministara Bosne i Hercegovine? Je li brzina koja je najavljena nakon imenovanja Borjane Krišto za predsjedavajuću, bila olako obećana, ili je samo nešto malo usporena. Ako se radi u ovom drugom, zna li se možda koja od budućih sastavnica državne Vlade predstavlja najslabiju kariku? Je li onaj spontani smijeh Milorada Dodika na prednovogodišnjoj konferenciji za štampu koji je održao sa Draganom Čovićem i Nerminom Nikšićem bio znak urođenog prostakluka, ili zvučna artikulacija šegačenja sa tugaljivom naivnošću predstavnika Osmorke, Nikšića.

RAZLAZ ILI PRIJATELJSKE RAZMIRICE?

Iz onoga što se može uočiti uvidom u medije i društvene mreže, najviše kontroverzi i nepoznanica vezuje se za tzv. „Osmorku“, grupu stranaka sa sjedištem u Sarajevu. One su odmah nakon održanih izbora najavile zajednički nastup u procesu forirmiranja vlasti gdje god „nađu zgodno mjesto“, odnosno gdje im to (zajednički) izborni rezultati dopuštaju. Osokolila ih jer u tome uvjerljiva pobjeda njihovog kandidata za člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića nad Bakirom Izetbegovićem. Načelno se ništa bitnoga u toj namjeri nije promijenilo, samo je prvobitni slatkorječivi entuzijam zamijenjen jednom vrstom opreznog optimizma.

Narativ kojim su operairali tokom nekoliko posljednjih nedjelja čelnici Osmorke, a zapravo Nermin Nikšić i Elmedin Konaković, koji je javnosti najavljivao novo lice Dragana Čovića i još svježijeg i kooperativnijeg Dodika, raspršio se nakon samo jedne sjednice Narodne Skupštine RS i Dodikovog bagatelisanja presuda Ustavnog Suda BiH u vezi sa vlasništvom nad državnom imovinom.

Preveliki je pritisak prvenstveno  bošnjačke javnosti na lidere Osmorke i očekivanja da reagiraju na najavljene poteze njihovog „novog“ koalicijskog partnera. Niko se nije oglašavao nekoliko dana, Dodik je tvrdio da nije iznevjerio principe koalicijskog dogovora, jer oko državne imovine, veli,  uopće nije ni razgovarao sa sarajevskim strankama.

Prvi su se oglasili Nermin Ogrešević i Semir Efendić,  lideri dviju stranaka članica Osmorke, Narodnog Evropskog Saveza i Stranke za BiH koje se tek na prvi pogled čine malim i neutjecajnim, ali kada se slika raširi vidjet će se njihov ozbiljan koalicijski potencijal. Oni su napisali, uz ostalo, da „osuđuju odluku većine u Narodnoj skupštini RS, a kojom dirigira Dodik da usvoji neustavni zakon o nepokretnoj imovini...a koju je Ustavni sud BiH u septembru prošle godine stavio van snage.“

Za Ogreševića i Efendića je, također, neprihvatljivo „da Dodik namjerava u Vijeće ministara BiH imenovati Denisa Šulića, Bošnjaka po Dodikovoj mjeri“ jer bi time, tvrde, Dodik „dobio nadmoć u Vijeću ministara BiH“.

Samo dana nakon javnog obraćanja dvojice lidera stranaka, u Zenici je održan sastanak predstavnika Osmorke, kojeg su sazvali Nermin Nikšić i Elmedin Konaković. U izjavama nakon sastanka poručeno je da je „politički pakt između osam stranaka u potpunosti stabilan“, ali da će se, kako je nagovijestio Nermin Nikšić, „sa SNSD-om i HDZ-om obaviti dodatne konsultacije“.

Da li su odnosi unutar Osmorke „u potpunosti stabilni“, idilični i nekofliktni, kako se to tvrdi? Izvori koje smo posljednjih dana konsultirali, bliski strankama koje planiraju preuzeti vlast, uvjeravaju nas da to i nije cijela istina i da postoje problermi koji ozbiljno opterećuju koalicijsko „bratstvo“.

Evo, koji su problemi, prema tvrdnjama naših sugovornika bliskih Osmorci, koje bi trebali riješiti prije nego što se krene u završni čin uspostave vlasti na državnom nivou, prije svega, ali i prilikom formiranja Vlade Federacije BiH, kao i Kantona Sarajevo. Sve ovo skupa je dio jednog istog paketa, vrlo osjetljivog i lomljivog, u kojem ako se sruši jedna kockica, vrlo lako može u ništavilo otići cijela konstrukcija.

Ovo su, dakle, ključne nesuglasice, kontroverze i nepoznaice.

1.EDIN FORTO U VIJEĆU MINISTARA BiH

Prema planu čiji su glavni arhitekti Elmedin Konaković i Nermin Nikšić, imenovanjem lidera Naše stranke u Vijeće ministara BiH, oni bi riješili nekoliko važnih (vlastitih) problema. Prvo, tako bi osigurali/kupili lojalnost dvoje zastupnika Naše stranke, Sabine Čudić i Predraga Kojovića, u Zastupničkom domu Parlamenta BiHi gotovo osigurali tijesnu, ali stabilnu parlamentarnu podršku budućem Vijeću ministara. Sa njima ta većina iznosi 22 glasa, što bi čak i ukoliko dva zastupnika NES-a glasaju protiv, o čemu se sve glasnije govori, bilo dovoljno za izbor nove državne Vlade.

Drugo, ništa manje bitno, pogotovo za Konakovića i NIP, ulaskom Forte u Vijeće ministara NiH, ostaje upražnjena njegova fotelja premijera Kantona Sarajevo, na koju su NIP-ovci kao najjača stranka u ovom Kantonu odavno bacili oko.

Edinu Forti je, navodno bez njegovom znanja, dvojac Nikšić-Konaković namijenio mjesto ministra civilnih poslova u Vijeću ministara BiH. Aktuelni premijer Kantona Sarajevo nije bio oduševljen tom ponudom, pa je, kako tvrde naši izvori, samoinicijativno tražio od Milorada Dodika da mu prepusti Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, na čijem je čelu trenutno Staša Košarac, koji se nada da će mu biti produžen mandat. Dodik je, tvrdi se,  bez mnogo zatezanja izašao u susret Forti, što ostatku lidera Osmorke nije nimalo bilo po volji. No, rekosmo, ozbiljnije zatezanje oko tog transfera, imajući u vidu dvije „Fortine ruke“ u državnom Parlamentu, ne bi bilo pametno, ni produktivno. Sabina Ćudić je, sjetimo se, glasajući nedavno protiv izbora Marinka Čavare za dopredsjendika Zastupničkog doma Parlamenta BiH, pokazala da neće biti bespogovorni izvršitelj dogovora koje postignu stranke Osmorke sa koalicijskim partnerima.

2. KAKO SE DESIO DENIS ŠULIĆ?

Milorad Dodik je proračunat političar-trgovac i nije tek tako bio velikodušno galantan prema Edinu Forti. Lider Naše stranke se nacionalno izjašnjava kao Bosanac, dakle Ostali, i njegovim ulaskom u Vijeće ministara BiH, stvorio bi se deficit bošnjačkih ministara. Pozivajući se na Zakon o Vijeću ministara BiH, Dodik  je kazao: „Ako oni iz Federacije BiH daju dva Bošnjaka i jednog ostalog, to znači da mogu ići i dva Srbina i dva Hrvata“. On je tvrdnje prema kojima će Šulićev glas u Vijeću ministara BiH prevladati nazvao „apsolutno netačnim“ i dodao da se radi o političkom obračunu u Federaciji BiH “koji ide za tim da destabilizoraju Osmorku i vrate na scenu SDA.“

Denis Šulić

Na sastanku Osmorke u Zenici tvrdilo se kako je izmjenama Zakona o Vijeću ministara BiH koje je svojevremeno nametnuo Visoki predstavnik Miroslav Lajčak onemogućeno preglasavanje i blokade, te da se sva sporna pitanja rješavaju na nivou kolegija Vijeća ministara, sačinjenog od predsjedavajućeg i dva njegova zamjenika. No, prema drugim tumačenjima, ukoliko do dogovora unutar kolegija ne dođe, tada se spor rješava prostom većinom (6-4, ili 7-3, recimo) vodeći računa da za prijedlog glasaju ministri iz sva tri naroda. Ulaskom Denisa Šulića u Vijeće ministara BiH  osigurao bi se i jedan bošnjački glas za svaki prijedlog kojeg bi prethodno usuglasili Dodikovi i Čovićevi ministri.

Među pojedinim poltičarima iz stranaka Osmorke ovim povodom čule su se špekulacije da su Elmedin Konaković i Nermin Nikšić, kao frontmeni te koalicije, prećutno podržali Dodikovu „operaciju Šulić“. Da to i nisu samo puke, neprovjerive spekulacije sugerira Nikšićev komentar kojeg je dao nakon sastanka u Zenici. „Denis Šulić nije kredibilan zato što se identificira kako se identificira, nego zbog biografije..“, kazao je predsjednik SDP-a. Dakle, on smatra da Šulić bez problema može zasjesti u ministarsku fotelju, ukoliko dokaže da mu je „biografija čista“, valjda pred zakonom. Koliko je poznato, Šulić nije dolazio ozbiljniji konflikt sa zakonom, Ili, ako jeste onda je to činio bezazlenije  i rjeđe od Zukana Heleza, kandidata za ministra odbrane kojeg je predložio Nikšićev SDP. Njegova biografija „obogaćena“ je pravomoćnim presudama za narušavanje javnog reda i mira i nasilničko ponašanje.

3. ZAŠTO SU BITNI OGREŠEVIĆ I EFENDIĆ?

Brzo reagiranje lider Osmorke nakon što su Nermin Ogrešević i Semir Efendič iznijeli ozbiljne zamjerke zbog popustljivosti prema Miloradu Dodiku, pokazuje da se njih dvojicu i njihove stranke ne može olako zaobići u budućim procesima konstituiranja vlasti. Ogrešević u Državnom parlamentu ima jednog poslanika, Jasmina Emrića, a na listi njegove stranke u Predstavničkim dom ušao je i Zlatko Miletić iz Stranke za nove generacije. Kako je već napisano, njihovi eventualni glasovi protiv izbora novog sastava Vijeća ministara BiH doveli bi parlametarnu većinu u vrlo neugodan položaj, da, recimo u slučaju da samo jedna član koalicije ne bude prisutan u sali, sve padne u vodu.

S druge strane, Stranka za BiH nema zastupnike na državnoj razini, ali su ostvarili izvrstan rezultat u Kantonu Sarajevo. Semir Efendić je u više navrata kazao da je on ozbiljna mušterija za premijersku funkciju.Međutim, nju su (ne)formalno već odavno za sebe zapikali u Narodu i pravdi i tu bi mogao nastati problem.

I Nermin Nikšić je sebe gotovo već vratio u fotelju predsjednika Vlade Federacije BiH-a koju je napustio prije osam godina nakon krajnje neuspješnog mandata. obilježenog aferama, kriminalom, hapšenjima, suđenjima. Ukoliko Stranka demokratske akcije bude imala svog potpredsjednika Federacije BiH, što se čini izvjesnim,  ništavna je mogućnost da Nikšić bude predložen za premijersku funkciju. Još su manji izgledi za to ukoliko poslanici Stranke za BiH i NES-a, slijedom nezadovljstva svojih lidera Efendića i Ogreševića, ne ostanu u Osmorki i ostave je tako bez većine u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

Kako rekosmo na početku, postizborna slagalica je toliko komplicirana, kompleksna i osjetljiva da potezi koji se povlače ukoliko nisu minuciozno odmjereni i sveobuhvatni, mogu u lančanoj reakciji urušiti cjelokupnu piramidu vlasti.

Možda nakon današnjeg susreta lidera Osmorke sa Miloradom Dodikom u Doboju neke od ovih nedoumica budu otklonjene. Ono što je unaprijed jasno jeste da se Dodiku nigdje ne žuri, on kontrolira aktuelni saziv Vijeća ministara BiH preko svog odanog predsjedavajućeg Zorana Tegeltije. Liderima Osmorke se, međutim, itekako žuri...