Miks kultura, nacionalnosti i vjera čini Sarajevo muzičkim centrom bivše Jugoslavije, kazao je gostujući u emisiji „Knjiški ljudi“ muzičar Davor Ebner, nekadašnji frontmen i vokal kultne sarajevske grupe Regina.

„Sarajevo se u bivšoj Jugoslaviji nalazilo nekako u sredini, bilo je stjecište svih kultura i vjera. Kada se u umjetnosti spoje sve te stvari dobiješ jedan veoma interesantan miks. Referiraćemo se na muziku od pastirskog roka Bijelog dugmeta i prvog autorskog benda što su bili Indeksi dobiješ to nešto što je neprocjenjivo. Ima jedan podatak koji zvuči nevjerovatno, a to je da se u četiri sarajevske opštine prodalo preko deset miliona longplej ploča u bivšoj Jugoslaviji. Znači ‘jesmo mali al smo bani’, kazao je Ebner.

Prisjetio se početaka rada u grupi „Regina“ koja je obilježila muzičku scenu devedesetih.

„Ja sam tada pjevao u grupi ‘Konvoj’ koja i danas postoji. Onda su me ‘prevarili’ ušao sam u bend i dao mu ime ‘Regina’ po djevojci koja je bila moja prva ljubav. Znaš ono kada se prvi put u životu zaljubiš, ljubav toga intenziteta više se ne može ponoviti“, kazao je Ebner.

Unajmiti studio za snimanje prvog albuma u to vrijeme bilo je izuzetno skupo, prisjeća se muzičar.

„Bilo je potrebno jako puno novca, prodavalo se kućno zlato. U Bosni imaš običaj kada se rodi dijete da mu se kupi dukat. Ja sam imao taj dukat koji sam založio i naravno nikad da ga nisam povratio. Bilo nas je šestoro u toj ekipi i svi smo skupili novac da bi snimili album. Za drugi album nije bilo potrebe jer su diskografske kuće već vjerovale u nas i više nismo morali davati novac“, kaže Ebner.

Velika popularnost „Regine“ potrajala je dvije, tri godine a onda se desio rat koji je obilježio život njegovoj generaciji.

„To je ona generacija 72, 73 godište i koja je okusila čari prošlog sistema. Nama je prelaz između bezbrižnosti u taj nesretni rat jako teško pao prvenstveno jer smo u tom trenutku bili i vojni obveznici. Kad je rat izbio našao sam se u Njemačkoj kao izbjeglica. Kopao sam bašte, radio u staračkom domu preko tri godine. Sve me je to spasilo u jednu ruku, jer da sam nastavio onakvim životom i tempom bojim se da bih završio kao alkoholičar ili kao neko ko uživa opijate. Rat je došao kao neka vrsta otrežnjenja. Našao sam se sam u Njemačkoj gdje nisam imao nikoga i to je neko iskustvo koje moji vršnjaci u Zapadnoj Evropi nemaju i nadam se da nikad neće imati“, kaže Ebner.

Ponosan je na taj dio života jer je uspio da se nakon nevjerovatnog uspjeha „Regine“ i izuzetne popularnosti sa uspjehom izbori sa svim nedaćama koje je rat donio.

„Rat te udari po glavi. Jedan dan si zvijezda, a sljedećeg dana si u kancelariji za strance, izbjeglica u Bohumu. Tužna je to situacija, nas dvije stotine stoji tamo u nekom redu. To mi je teško palo. Ne zato što sam nešto posebno. Svi smo mi bili u istom kazanu. To kako se život preokrene u sekundi to me je jako pogodilo. Ipak sam stao na noge i shvatio da sam potpuno sam u nepozantoj zemlji i da se moram sam snalaziti. U takvim situacijama ti uvijek pomognu neznani ljudi. Onaj koga dobro znaš taj ti ne pomogne, onaj ko te ne zna taj ti pomogne. To je pravilo“, priča Ebner.