"Tog 9. aprila bio sam u stanu kada su zločinci ušli u zgradu i zalupali na vrata kancelarije u kojoj je bio Kjašif.

Čuju se psovke, lupanja, udaranja. Čuje se Kjašifov glas "nemojte imam djecu". Odjednom rafal, piše Politički.ba.

Vidim izlaze iz zgrade. U strahu, mi se učinilo da vode i Kjašifa sa sobom jer ih je kad, su napuštali zgradu bilo više nego kad su dolazili.

Sutra dan sam saznao da je Kjašif ubijen u kancelariji, najprije udaran pisaćom mašinom u glavu, a onda su pucali u njega.

Kasnije je komunalna služba njegovo tijelo odvezla u nepoznatom pravcu", ispričao je svojevremeno jedan od Zvorničana koji se skoro dva mjeseca boravio u svom stanu koji se nalazio u zgradi u kojoj je bilo dopisništvo Oslobođenja.

Godinama se tragalo za posmrtim ostacima rahmetli Kjašifa Smajilovića. Pronađeno je u jednoj od nekoliko masovnih grobnica na na mezarju Kazanbašča u Zvorniku.

"Jedan od zvorničkih Srba, koji je dobro poznavao Kjašifa, dok smo tragali za njegovim tijelom mi je rekao: "Ako Kjašifovo tijelo nije zakopano na Kazanbašči, onda je sigurno bačeno u Krečanu u Malom Zvorniku".

Strahovali smo i od pomisli da i on kao i mnogi, tada ubijeni zvornički Bošnjaci, nije završio u Krečani.

Ispostavilo se, ipak, da je bio zakopan na Kazanbašči.

Tijelo je identificirano 16. juna 2016. godine, a ukopan je u Aleji velikana na sarajevskom groblju Vlakovo 1. oktobra 2016. godine" ispričao je za Politicki.ba brat Kjašifa Smajilovića, Sakib Smajilović.

Sakib je potvrdio ranija saznanja da su zločinci, kad su upali u Kjašifovu kancelariju, udarali ga pisaćom mašinom u glavu.

Naime, identifikacija je potvrdila potpuno smrskanu desnu stranu Kjašifove lobanje, kao i prebijene prste obje ruke.

Šta je u vrijeme Kjašifovog ubistva radio njegov kolega iz kancelarije, šef prodaje Oslobođenja u Zvorniku, izvjesni Žika, ostaje pitanje na koje nikad niko nije dao odgovor.

Čak ni u vrijeme višegodišnjeg traganja za bilo kakvom informacijom o mjestu skrivanja Kjašifovih posmrtnih ostataka, Žika se nikad nije pojavio niti pred jednim članom njegove porodice.

O sudbini svog brata, prve novinarske žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu, Sakib Smajilović, također novinar, napisao je knjigu koja je prevedena i na italijanski jezik.

Inače, svaki pokuša jednog broja kolega novinara da se u Bosni i Hercegovini ustanovi novinarska nagrada "Kjašif Smajilović" ostao je samo na pokušaju.