Dan nakon proglašenja konačnih rezultata predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, nekadašnja ministarka vanjskih poslova Hrvatske i profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vesna Pusić upozorila je da pobjeda Jakova Milatovića može imati dramatične posljedice po crnogorsku državnost.

- Mislim da nastupaju teški dani za Crnu Goru. Ovo je rezultat koji je po volji i Rusije i Vučićevog režima u Srbiji; rezultat koji ozbiljno dovodi u pitanje i samostalnost i suverenost Crne Gore, svakako i njen evropski put - kazala je Vesna Pusić, dodajući da će, kao ,,zemlja potpuno vezana za Srbiju“, a u kontekstu geopolitičkih interesa Rusije, Crna Gora biti ,,jedina točka na Jadranskom moru koja nije stabilna“.

Nešto manje od mjesec kasnije, Vesna Pusić za Pobjedu objašnjava zašto bi budućnost Crne Gore mogla biti tako mračna.

- Političke stranke i osoba koja je pobijedila na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori nisu odlučne da brane neovisnost i suverenost države. Također, pitanje je jesu li zainteresirane nastaviti evropsku orijentaciju zemlje i njenu pripadnost zapadnom savezništvu - kaže Vesna Pusić za Pobjedu.

Konstatuje da je, nažalost, ova politička orijentacija bila vidljiva već po prvim izjavama i potezima novoizabranog predsjednika.

- Crna Gora je prošla kroz komplicirane procedure i situacije da bi se danas dovela u poziciju obrane svog suvereniteta i svoje neovisnosti. Ne zaboravite, pritom, da je odnos vlasti i opozicije uvijek bio problematičan – ističe Pusić.

U kojem smislu problematičan?

-Mislim da između bivše vlasti i nekadašnje opozicije nikada nije bilo sučeljavanja političkih stavova spram, na primjer, različitih aspekata socijalne politike, poreskog modela ili tema uobičajnih u politici, već je to uvijek bio sukob između onih koji zagovaraju i brane neovisnost i samostalnost Crne Gore i onih koji su u konkretnom slučaju u funkciji politike Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića. Dodatno je još opasnije to što nekadašnja opozicija a sadašnja vlast slijedi politiku i interese ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Što je sve uznemirujuće u potezima i porukama novoizabranog predsjednika?

-Prvo, ne razumijem izjavu da je Srbija za Crnu Goru ,,mnogo više od susjeda“. Što to točno znači? Nitko od nas za onoga drugoga nije ,,mnogo više od susjeda“. Naprosto, mi smo susjedi, izuzev ako nemate drugu ideju.

Drugo, novoizabrani predsjednik zagovara ,,Otvoreni Balkan“, što direktno podriva crnogorsku suverenost i njen deklarirani put u EU.

Koji su sve faktori, po Vašem sudu, uticali na to da danas ponovo budu poljuljani opstanak i državna samostalnost Crne Gore?

-Tri su faktora na to utjecala: Rusija, Srbija i podijeljenost javnosti i političkih elita u Crnoj Gori. O toj podijeljenosti postoji dugačka povijest, što je općepoznata stvar. Međutim, nisam očekivala da će antidržavna opozicija, a trenutačna vlast, biti tako snažna; istodobno, još manje sam očekivala da će u političkom miljeu Crne Gore biti tako malo otpora destrukciji države.

Mene, dakle, nije šokirala ruska politika prema Crnoj Gori; ona mi je jasna. Rusija nema mnogo saveznika, a Crnu Goru s pravom vidi kao najslabiju točku u NATO sigurnosnom okruženju Jadranskog mora. Kada je riječ o Crnoj Gori, jasna mi je i politika Srbije.

Što Vam je jasno u politici Srbije?

-Zar iz SPC nisu poručivali da je odnos Srbije prema Crnoj Gori na mikroplanu sličan odnosu Rusije prema Ukrajini? Jesu, naravno. Sa druge strane, koliko god službeni Beograd to demantirao, Kosovo je suštinski samostalno; sa više ili manje muke uskoro će se postaviti na noge i opstati kao samostalna država.

Što će biti sa Bosnom i Hercegovinom i koliko snažno će EU i SAD pritisnuti i onemogućiti secesionističke ideje i planove Milorada Dodika - a sva je prilika da hoće - to ćemo još vidjeti. Ostaje Crna Gora. Što Srbija planira sa Crnom Gorom?

Rekli ste da bi, po najgorem scenariju, Crna Gora mogla biti tretirana kao kompenzacija Srbiji za izgubljeno Kosovo. Koliko je taj scenario realan, odnosno da li je moguća realizacija plana o kojoj je pisao Januš Bugajski, a odnosi se na podjelu Balkana na sfere uticaja između tri najveće države - Srbije, Hrvatske i Albanije?

-U taj su scenarij upakirane države različitih kategorija, koje ne funkcioniraju u istom prostoru i sa istim tipom problema. Što tu ima Hrvatska za profitirati?! Hrvatska se premalo bavi temom regije, izuzev konstantnog ineresa koji pokazuje za stabilnost Balkana. Ideja da bi se sada tu nešto dijelilo… Ne vidim što bi se točno dijelilo. Ipak, ako je već otvorena tema tripartitne podjele Balkana na sfere utjecaja, onda se to bez sumnje najbrže i najefikasnije realizira kroz inicijativu ,,Otvoreni Balkan“.

Niste saglasni sa ocjenom nekih političkih krugova u BiH koji tvrde da je posljednja intervencija visokog predstavnika dovela do toga da se dio BiH preda na upravljanje Hrvatskoj?

-Ne, nisam suglasna sa tim ocjenama. Hrvatskoj, naime, ne pada na pamet da upravlja bilo kojim dijelom BiH. Drugo, hrvatski premijer Andrej Plenković se dosta dugo suočavao sa opasnošću da će se naći u situaciji u kojoj se Aleksandar Vučić nalazi sa Miloradom Dodikom. Drugim riječima, postojala je bojazan da ga Dragan Čović ucjenjuje u Hrvatskoj, tj. da mu diktira što znači biti ,,pravi Hrvat“ iz Bosne i Hercegovine, u kojoj imate veliki broj glasača iz HDZ-a s pravom glasa i u Hrvatskoj.

Plenković je u tom smislu imao priličnih poteškoća i iz tih razloga je ono što je napravio visoki predstavnik u BiH proglasio završenim poslom. Taj čin je, dakle, u Hrvatskoj predstavljen kao završetak stalnih ucjena Dragana Čovića.

Zašto Zapad podržava rusku agenturu u Crnoj Gori?

-Zapad to tako ne vidi. Sa njihove pozicije, nije riječ o podršci strankama koje šuruju sa ruskom stranom, nego o podmlađivanju političke scene Crne Gore, o smirivanju duhova u odnosima Crne Gore i Srbije, koji su, uzgred, percipirani kao veoma destabilizirajući i opasni. Zapad, dakle, ne vidi da su u regiji de facto stali na stranu onih političkih faktora koji su dokazano proruski orijentirani. Naprotiv, vjeruju da mogu prevladati u tim odnosima i tako dobiti ono do čega im je trenutačno najviše stalo: Srbiju na svojoj strani.

U Crnoj Gori su ambasadori Kvinte tražili od DPS-a da podrži manjinsku vladu, garantujući da će Dritan Abazović ovu zemlju po ubrzanoj proceduri uvesti u EU. Ako su zaista povjerovali u to da Abazović odluke donosi autonomno i bez uticaja Beograda i Moskve, sa kakvim to diplomatama i ambasadorima region ima posla?

-To je Zapad koji slabije poznaje našu regiju od nas samih i koji želi relativno brzo postići rezultat. Predsjednik Bajden ima još godinu mandata u Bijeloj kući i u tom vremenu želi izaći na čistac u povodu više problema. Dritan Abazović se očito dobro prezentirao zapadnim diplomatama, koji su mu dugo vjerovali. ,,Mlada snaga“, ,,demokracija“, ,,novi vjetrovi u crnogorskoj politici“ i slično. Kada vam to neko stalno ponavlja, a vi ste se do skoro bavili drugim dijelom svijeta, onda to zna zvučati dosta uvjerljivo.

Posebno ako na jednoj strani imate stranku i jednog čovjeka koji su dugo na vlasti, a na drugoj neke mlade ljude pune entuzijazma i želje da mijenjaju stvari. Ako se to prihvati i ako ne znate dubinski o čemu je riječ, ko je ko i sa čijim bratom, sestrom, partnerkom netko radi - ako, dakle, ne znate sve što mi znamo iznutra - onda se te teze lako mogu prodati u svim glavnim gradovima Zapada.

Jesu li sada stvari jasnije? Da li je zaista potrebno da država Crna Gora nestane da bi se Zapad konačno probudio?

-Nadam se da nije. Međutim, to u ovom momentu, više od bilo koga, ovisi o crnogorskoj opoziciji. Nema drugoga ko bi iz ovog kaosa mogao izvući Crnu Goru. Za početak, mora se stvoriti svijest da se za vlastitu zemlju mora izboriti.

Ako se istinske proevropske i procrnogorske snage uspiju barem na kratko ujediniti, stati zajedno, ponuditi rješenje i neku novu društvenu mobilizaciju, onda će na svoju stranu uspjeti dobiti i međunarodnu zajednicu. Ima se malo vremena. Već sam rekla da američki izbori igraju veliku ulogu, ne znamo što će se tamo dogoditi... Dakle, neophodno je jedinstvo.

Mora se pokazati da opozicionim strukturama ne nedostaje politička samosvijest, niti sigurnost, uvjerenost da su u pravu. Kao ni hrabrost da to pokažu. Ima mladih ljudi, ne treba više maltretirati Mila Đukanovića, koji je već dovoljno napravio. Mora se ponuditi istinska procrnogorska, proevropska alternativa i sa tom listom ići prema međunarodnim saveznicima. Zauzimanje javnog prostora obaveza je opozicije. To nije tako teško, bez obzira na stanje u medijima.