Piše: Goran REDŽEPOVIĆ (Telegram)

Rusija stvara “elitnu” zrakoplovnu skupinu Shtorm za djelovanje iznad Ukrajine. Prema navodima britanskih obavještajaca, ova zrakoplovna skupina vjerojatno će se sastojati od jedne mješovite eskadrile taktičkih bombardera Suhoj Su-24 i Su-34 kao i jedne eskadrile jurišnih helikoptera za izvođenje kopnenih napada.

Izvješća ruskih medija sugeriraju da rusko Ministarstvo obrane ima za cilj privući visoko kvalificirane i motivirane pilote, prvenstveno za lovce-bombardere, nudeći velike poticaje na plaće. Za ovu namjenu u aktivnu službu pozivaju se i umirovljeni piloti.

Nude se veliki bonusi i primamljivi kratkoročni ugovori. Očigledno je da su eskadrile redovitih zračnih snaga Vojske Ruske Federacije ozbiljno podbacile u svojoj temeljnoj funkciji provođenja zračnih napada na ukrajinske položaje, prvenstveno u pozadini ukrajinskih snaga.

Ukrajinci su oborili desetke aviona

A da posao pilota tijekom “specijalne vojne operacije” nije bezopasan pokazuju i gubici. Od ukupno 82 aviona, Ukrajinci su uspjeli oboriti 11 Su-24 i 21 Su-34. Iako se ovi zrakoplovi često kategoriziraju kao jurišnici, oni su ustvari taktički bombarderi, s dva člana posade.

Namijenjeni su za duboke prodore unutar neprijateljskog teritorija jer na razini mora mogu krstariti nadzvučnim brzinama i imaju veliki taktički radijus. Uobičajena borbena konfiguracija iznosi četiri tone ubojnih sredstava za napade na ciljeve na zemlji. Međutim, brojni su razlozi zbog kojih se ruski piloti ne usuđuju za dublje prodore.

Dolaskom zapadnih PZO sustava srednjeg dometa, rizik letenja u zračnom prostoru Ukrajine, pa i do 100 kilometara u ruskoj pozadini, drastično je narastao. Još se nije smirila rasprava oko nedavnog obaranja četiri letjelice unutar zračnog prostora Ruske Federacije, a ukrajinska PZO notira i obaranje Suhoja Su-35 oko 100 kilometara od linije fronta iznad Crnog mora.

Rusima je glavni cilj Kijev

Prema tvrdnjama Kijeva posao je odradio Patriot s raketom PAC-2 dometa do 160 kilometara. Činjenica da niti jedan od članova posade nije uspio preživjeti pogodak vrlo je zabrinjavajuća za ruske pilote. U svakom slučaju, zračnim i svemirskim snagama Rusije nedostaje pilota spremnih za krajnje rizične misije iznad Ukrajine.

Iz tih razloga, treba sagledavati i intenziviranje ruskih napada krstarećim raketama, dronovima kamikazama i balističkim projektilima. Rezultati postignuti po vojnim objektima vrlo su skromni u odnosu na količinu utrošenih sredstava.

Najveći uspjeh bio je uništenje skladišta ubojnih sredstava u zapadnoj Ukrajini. Većina nastale štete odnosi se na civilne ciljeve i objekte kritične infrastrukture. U ruskoj proljetnoj kampanji glavni cilj je glavni grad Kijeva.

Visoka frekvencija ispaljivanja raketa

Napadi su masovni, koncentrirani iz više pravaca i s različitim sredstvima. Tipičan takav napad dogodio se 16. svibnja kada je u samo 120 sekundi ukrajinska prijestolnica napadnuta s 18 projektila, od toga šest hipersoničnih H-47M2 Kindžala.

U samo dvije minute, PZO sustav Patriot ispalio je salvu od najmanje 30 raketa. Baterijom PZO sustava Patriot, koja uobičajeno ima osam lansera s po četiri rakete, upravlja posada od tri člana. Međutim, frekvencija ispaljivanja bila je izuzetno visoka.

To ukazuje da je sustav radio u automatskom modu kad je neutralizirao i “nepobjedive” Kindžale. Udar na lokaciju baterije Patriot izvršen je tek šest minuta kasnije. Jedna eksplozija bila je dovoljna da Rusi proglase uništenje raketnog sustava.

Rusija može proizvesti dva Kindžala mjesečno

Prvo, to nije bilo moguće jednim pogotkom jer se baterija nalazila raspoređena na međunarodnom aerodromu Igor Sikorski na površini od preko dva četvorna kilometra. Drugo, da su Rusi povjerovali u tvrdnju o uništenju baterije Patriot, ponovno bi napali Kijev, što se nije dogodilo.

Očito da je primarni cilj obnovljene ruske “bombarderske” kampanje iscrpljivanje rezervi raketa ukrajinske PZO. Na taj bi se način stvorili operativni uvjeti za djelovanje još uvijek neiskorištenog ruskog jurišnog zrakoplovstva. Koliko će u tome uspjeti pokazat će vrijeme.

Naime, vidi se da su procjene podcijenile ruske kapacitete proizvodnje suvremenih raketa velikog dometa. Ruska Federacija može proizvesti dva “Kindžala” mjesečno. Također, od krstarećih projektila, ruska vojna industrija može isporučiti 25 komada krstareće rakete tipa Kalibr i 35 raketa tipa H-101.

Situacija se stalno popravlja u korist Ukrajine

Taktičkih balističkih raketa “Iskander-M” Rusi proizvode do pet komada mjesečno. To ukazuje da je Rusija, unatoč sankcijama, dogovorila nabavu mikroelektroničkih dijelova za proizvodnju. Činjenica da je na ostacima ruskih projektila datum proizvodnje 2023. godina dokazuje sposobnost kontinuirane proizvodnje. Ipak, krstareći projektili kao što su H-555 i supersonični H-22 više se ne proizvode tako da je njihov gubitak nepovratan.

Ruska sposobnost nastavka proizvodnje krstarećih i taktičkih balističkih raketa ipak nije presudna. Njihova brojnost relativno je mala u odnosu na broj potencijalnih objekata napada. Stoga se ne može postići strategijski učinak djelovanjem krstarećih i taktičkih balističkih projektila. Zabrinjava podatak da broj napadnih dronova i dronova-kamikaza također nije u opadanju. Očito da namjenska industrija Irana dobro opskrbljuje Vojsku Ruske Federacije.

Ukrajinska strana dokazala je kako može oboriti napadno sredstvo iz zraka ako se nađe u zoni djelovanja PZO sustava. Problem je relativno mali broj PZO baterija i raketa, kako onih zapadnog tako i bivšeg sovjetskog porijekla. Na sreću, situacija se stalno popravlja u korist Ukrajine.

Premještanje baza unutar Bjelorusije

Ukrajinci su već ranije uspjeli maknuti ruske strategijske bombardere daleko od svojih granica. Rusija je rasporedila dva Tu-160 i 14 strateških bombardera Tu-95, koji mogu nositi konvencionalne i nuklearne krstareće rakete, u zračnu bazu Olenya na poluotoku Kola svega 200 kilometara od granice s Finskom i Norveškom. Radio promatrač koji nadzire rusko strateško zrakoplovstvo rekao je da zrakoplovi iz te baze sudjeluju u borbenim misijama u Ukrajini.

Također, u strahu od ukrajinskih napada, Rusi su premjestili osam aviona Su-34 i dva Su-30 iz zrakoplovne baze u Baranovićima u bazu Mačulišči u Bjelorusiji, 200 kilometara sjevernije. Sve je to posljedica, između ostalog, i dolaska britanskih krstarećih projektila Storm Shadow. Nedavno obaranje zrakoplova u ruskoj pozadini ograničilo je primjenu planirajućih bombi dometa od 50 kilometara. Ove vrste bombi kalibra od 500 do 1500 kilograma bile su ozbiljna prijetnja jer su jeftine, ima ih mnogo i vrlo su razorne.

Ukratko, rusko ratno zrakoplovstvo još uvijek se koprca ne bi li svojim izravnim sudjelovanjem opravdalo ogromna utrošena sredstva i očito lažno stvorenu reputaciju moćnog borbenog sustava. Mislim da im formiranje posebne jurišne skupine u tome baš i neće puno pomoći. Na drugoj pak strani, Ukrajinci nastoje svesti ruske napade iz zračnog prostora na minimalnu moguću mjeru. Utrošak PZO sredstava je velik. Zapovjedništvo u Kijevu potpuno je svjesno činjenice da je svaki veći napad bez pouzdane i održive protuzračne obrane vrlo rizičan.