Osteoporoza je jedna od najčešćih bolesti modernoga društva čiju dijagnozu nije moguće postaviti samo na temelju simptoma.

Dosadašnja se praksa liječenja svodila na nalaz denzitometrije, odnosno mjerenje mineralne gustoće kostiju te na temelju dobivenih nalaza, primjenom lijekova.

Međutim, takva klinička praksa nije postigla značajnije rezultate. Jedan od osnovnih problema je nedovoljno poznavanje skeleta ili koštano - zglobnog sustava, nepostojeći sustav edukacije liječnika koji bi oboljele od osteoporoze mogli adekvatno savjetovati i liječiti, a javnost poučiti načinima prevencije i zdravim stilovima života za očuvanje zdravlja kostiju i zglobova.

Da bi se osteoporoza uspješno liječila, potrebno je promijeniti paradigmu i koncept liječenja.

medicina u središte stavlja čovjeka i promatra ga kao jedinstvenu cjelinu te sukladno njegovim individualnim karakteristikama, predlaže najbolje i optimalne metode liječenja.

U fokusu je pacijent, a ne njegova bolest. No, da bi bilo kakav medicinski tretman bio uspješan, potrebno je prethodno znanje i kliničko iskustvo liječnika u pružanju sveobuhvatne i personalizirane medicine kojoj danas teže sve napredne zemlje svijeta. Uz to, nužno je razvijati društvenu svijest o potrebi prevencije.

Upravo personalizirani pristup pacijentu nudi Poliklinika K-centar, na čelu s ravnateljem prof. dr. sc. Daliborom Krpanom, koja je prvi i vodeći centar u Hrvatskoj specijaliziran za kronične koštano-zglobne bolesti i u kojem se provodi najsuvremeniji koncept liječenja temeljen na osobnostima svakog pojedinog pacijenta, vrhunskim metodama liječenja i timskom radu iskusnih stručnjaka.

Sveobuhvatna medicina, u kontekstu osteoporoze, stavlja naglasak na proučavanje skeleta ili kostura, tog savršenog kompleksnog sustava koji se donedavno čak nije smatrao organom.

Skelet djeluje kao skladan simfonijski orkestar u kojemu kosti, hrskavice, mišići, tetive, ligamenti i sva tkiva moraju uravnoteženo funkcionirati.

Naime, problem osteoporoze je prijelom koji nastaje kada je čvrstoća kosti slabija i kada je narušena struktura koštane građe koja pruža fleksibilnost kostima. Iako ortopedija, fizikalna medicina, reumatologija i endokrinologija donekle zadiru u područje razumijevanja ovog savršenog organa, potrebno je poznavati biologiju kosti te pospješiti proces obnavljanja kostiju i koštanoga sustava kako bi se osteoporoza, ta tiha ubojica i epidemija današnjice, uspješno liječila i prije svega, spriječila.

Osteoporoza je i dalje jedan od najvećih javnozdravstvenih problema čija pojavnost raste sa životnom dobi. Pogađa više od polovine žena starijih od 50 godina te više od 30 posto muškaraca iste starosne dobi.

Oko nje postoje brojne zablude poput ustaljenog mišljenja kako je uzrok njena nastanka smanjena masa kosti, što je netočno jer se često javlja i bez gubitka koštane mase. Često se može čuti i kako je osteoporoza posljedica normalnog starenja, što nije istina, budući da ne postoji nešto što se, uvjetno rečeno, može nazvati starom kosti. Također, menopauza nije jedini uzrok.

U prosjeku, unutar našeg tijela ne postoji kost starija od desetak godina jer se prirodnim procesom koštane pregradnje stalno razgrađuje, obnavlja i pomlađuje. Osteoporozu je najbolje definirati kao stanje slabe čvrstoće i fleksibilnosti kostiju pri čemu i najmanja trauma poput bezazlenog pada, naglog pokreta čak i pri podizanju predmeta, može uzrokovati neželjeni prijelom.

Ne postoji jedinstvena metoda ili nalaz koji će sa sigurnošću utvrditi koja je osoba u većoj rizičnoj skupini od prijeloma. Postoje tek određeni parametri poput rendgenske denzitometrije, odnosno rendgenskog snimanja mineralnog sadržaja kostiju i izračuna mineralne gustoće, te krvnih pretraga koje mogu ukazati na pojavu ili čak uznapredovalost osteoporoze kod oboljele osobe. Osteoporoza je često prisutna i uz uredan nalaz denzitometrije, s obzirom na to da određena patološka stanja u mineralizaciji ili kalcifikaciji tkiva mogu pridonijeti stvaranju lažno urednog nalaza te pogrešne ili nepotpune dijagnoze.

Dakle, pravilna dijagnoza i izbor metoda liječenja moraju se temeljiti na individualnoj procjeni koju donosi liječnik. Zato su vrlo važni iskustvo i znanje o biologiji kosti koje danas nažalost, još uvijek nije dio redovite edukacije liječnika.

Osteoporoza se može spriječiti i liječiti, no ipak ostaje potcijenjena, nedovoljno dijagnosticirana i nezadovoljavajuće liječena. Komplikacije osteoporoze mogu se spriječiti i prevenirati, prvenstveno edukacijom.

Podučavanjem javnosti o važnosti odgovarajućih tipova tjelovježbe, ali i svim mogućnostima provođenja određenih terapijskih metoda kao što je terapijska nuklearna magnetska rezonanca kojom se uspješno stimuliraju stanice koje tvore kost, kako bi brže i bolje obnovili strukturu kosti, a time i skeleta u cjelini.

Jer, često propisana terapija lijekovima, prema iskustvima pacijenata i znanstvenim pokazateljima, ne sprječava pojavnost prijeloma. Nužno je razviti personalizirani pristup pacijentu jer se naša tijela razlikuju, a time i terapija nije za sve jednaka. Uz terapiju, u prevenciji osteoporoze veliku ulogu ima zdrav stil života i životne navike poput pravilne prehrane koja podrazumijeva i uzimanje propisane doze vitamina D i naposljetku, redovitih i specijaliziranih vježbi koje kontrakcijama mišića pospješuju pravilnu koštanu pregradnju.

(Ordinacija.hr)