Šta je zajedničko eskalaciji na sjeveru Kosova, puzajućoj secesiji koju sprovodi Dodik i trenutku kada je Crna Gora bila na ivici građanskog rata – inauguraciji Joanikija na Cetinju?

Odgovor: velikosrpski nacionalizam i njegova ideja-vodilja koja ima mnogo imena ali samo jedan sadržaj – Velika Srbija, Homogena Srbija, Srpski svet...

Šta je zajedničko ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i NATO intervenciji u Jugoslaviji?

Odgovor: velikosrpski nacionalizam i njegova ideja-vodilja koja ima mnogo imena ali samo jedan sadržaj – Velika Srbija, Homogena Srbija, Srpski svet.

Sa izuzetkom hrvatske agresije na BiH (koja je, opet, itekako bila uslovljena činjenicom da je Tuđman sa Miloševićem, kao tadašnjim ovlaštenim licem velikosrpskog nacionalizma sklopio dogovor o podjeli Bosne) i Makedonije, akter svih sukoba i kriznih situacija na Balkanu u posljednjih 30 godina je isti.

Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu

Desi li se novi sukob na Balkanu, ima li ikoga, igdje, ko misli da ga neće izazvati velikosrpski nacionalizam?

Kad je tako, šta je odgovor takozvane Međunarodne zajednice: čitaj Kvinte, čitaj USA, čitaj Zapada? Zabrana ideologije koja je sprovela genocid u Bosni i region destabiliše 3 decenije? Uklanjanje pokretača svih procesa nestabilnosti?

Ne, naravno. Rješenje je: dok ti velikosrpski nacionalizam punom parom radi na stvaranju Srpskog sveta; dok ti velikosrpski nacionalizam aktivno radi na otcjepljenju pola Bosne; dok ti velikosrpski nacionalizam satire Crnu Goru; dok ti velikosrpski nacionalizam upire da stvori RS na sjeveru Kosova; ti prdi o bošnjačkom i crnogorskom nacionalizmu; ti prduckaj o radikalizaciji Bošnjaka; nemoj smijeniti Vučića, nemoj smijeniti Dodika, nego smijeni Mila i Bakira, sutra smijeni Željka, pa uradi sve da smijeniš i Kurtija, jer oni su, a ne beogradsko velikodržavlje, istinski problem; neka tvoja NVO i „gradžanska“ posluga neprekidno laže i blati ljude koji u javnosti demaskiraju tvoju ciničnu, podlu i nemjerljivo štetnu politiku u regionu, ne bi li takve eliminisao a ostalima poslao poruku šta će im se desiti ako ti pruže otpor; dovedi na vlast u Sarajevu elitu koja će Dodiku nakon svakog šamara koji joj opali okrenuti drugi obraz, pa se nakon toga hvaliti kako je Dodik htio sukob, no oni su bili toliko mudri da su sukob sa njim izbjegli; razvali svaki otpor ideji Srpskog sveta; podijeli Zapadni Balkan na sfere uticaja Zagreba, Beograda i Tirane; smisli projekat Otvoreni Balkan, skloni i ućutkaj sve koji mu se protive, na vlast u Sarajevu dovedi bijednike koji će taj projekat podržati; smisli projekat Otvoreni Balkan koji fizički omogućava realizaciju sfera uticaja Beograda i Tirane; preko svog sluge, Visokog predstavnika, u Sarajevu obezbijedi uslove da Federacija BiH i praktično funkcioniše kao sfera uticaja Zagreba; učini sve to i nadaj se najboljem.

Idioti. Podmukli, korumpirani idioti. Vučić i Dodik, ili bilo ko drugi od bezbrojnih beogradskih i banjalučkih vučića i dodika će zbog vašeg popuštanja stati jednako kao što je Hitler stao nakon aneksije Sudeta.

Neka vaš Visoki predstavnik Dodika gađa mjerama koje ne može sprovesti. Mjere koje ne možeš sprovesti gore su od mjera koje nisi donio. Jer: država čiji zakoni ne važe na cijeloj njenoj teritoriji nije država. Na taj način potvrdi Dodikovu/beogradsku politiku prikazivanja Bosne kao propale i neodržive države. Nakon toga, neka Dodik najavi potpuno isključenje svog entiteta iz pravnog poretka BiH, što nije drugo nego secesija, neka najavi „jačanje entitetskih granica“, što nije drugo nego secesija.

Nakon toga, pošalji svoje sarajevske sluge da mu i dalje pušu u dupe. Učini to i nadaj se najboljem.

Vodi svoju odvratnu imperijalnu politiku lišenu ljudskosti, etike, principa i empatije. I nadaj se najboljem.

Sve se to, doduše, i to ne iz pozicije čovjeka vjere, nego čovjeka sumnje, može reći i ovako:

"Može nas spasiti samo jedan bog. Ostaje nam jedina mogućnost da se u mišljenju i opjevanju priredi spremnost za pojavu boga ili za odsutnost boga u propasti, da propadnemo u suočenju s odsutnim bogom" – Martin Heidegger, u razgovoru održanom 23. septembra 1966, objavljenom u “Der Spiegel” nakon njegove smrti, 31. maja 1976.