Piše: Dragan BURSAĆ (Al Jazeera)

Milorad Dodik je odlučio da ide do kraja. Ovaj put do kraja zdravog razuma, na stranputice bezumlja, po kojima odavno luta, a sad kreće punim gasom. Tako je u utorak, ničim izazvan, odlučio da će predložiti zakon kojim se, pazite sad, proglašavaju neprijatelji Republike Srpske. “Da budu zapisani u istoriji kao neprijatelji srpskog naroda i Republike Srpske i Ustava Bosne i Hercegovine. Sve su strane sudije bile protiv Ustava Bosne i Hercegovine”, rekao je Dodik zapjenjeno novinarima u Banjaluci.

I onda kad pogledamo ovakvog Dodika – i kao političara, i kao čovjeka koji je odavno izgubio i moralni i intelektualni kompas – posebna je čast biti zakonski “neprijatelj Republike Srpske“.

Zašto?

Moralna obaveza je biti protiv

Ako je ovakav Dodik sinonim za entitet i ako on sa pozicije predsjednika tog entiteta ne samo da negira genocid, nego ga i psuje, vaša je moralna obaveza biti na suprotnoj strani. Ako Dodik kaže da hodža arlauče, da su tabuti sa žrtvama genocida lagani i prazni, da su Potočari vojno groblje, onda je kategorički imperativ biti neprijatelj te i takve misli. A Dodik danas, na žalost pripadajućeg naroda, jeste Republika Srpska, šta god vi mislili o tome. On je ovaploćenje svake moguće moći u manjem bh. entitetu. On jeste ono što svaki čovjek diljem planete percipira kao RS. I povijesno, i ideološki, i zakonski, i kulturološki.

A RS jeste nastajao na kostima ubijenih civila – od Prijedora i Kozarca, Korićanskih stijena i Tomašice, preko Srednje Bosne, do Srebrenice, Višegrada, Foče, Vlasenice… RS jeste nastajao na jednoj strašnoj politici, politici ništenja i negacije drugog i drugačijeg, politici koja je kreirala najveće zločine na evrospkom tlu nakon Drugog svjetskog rata, zaključno sa genocidom u Srebrenici. RS jesu vodili presuđeni ratni zločinci, kojima je ultimativni cilj bio istrijebljene, prije svega, Bošnjaka. A onda je  Dodik nastavio ideološki kontinuitet svojih prethodnika predvođenih zločincima Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem, Biljanom Plavšić i Momčilom Krajišnikom.

Pa je biti neprijatelj takvog entiteta, sa takvim organskim porijeklom, takvim nakanama i ideologijom, zapravo jedna vrsta časti i obaveze, pogotovo ako se smatrate ljudskim bićem nastanjenim u RS-u, koje djeluje u javnom diskursu. Dodik, (ne)čovjek koji je planirao nagraditi studentice Slađanu i Valentinu zbog veličanja ratnog zločinca Ratka Mladića, koje su ne samo negirale nego i slavile genocid rečenicom “neka smo vas pobili“, danas pravi spisak za odstrel kojim će konačno pokazati ko su ljudi sa kojima se ne slaže.

Ko će se naći na spisku ‘neprijatelja RS-a’?

Kako vidimo iz prvog izlaganja, Dodik je predložio da to budu sudije, strane sudije i općenito aparat međunarodne zajednice. Tako je naveo da su oni krivi za “intervencionizam“ u sprečavanju RS-a da “napreduje“ šta god to značilo o dodao: “Posljednja karika jeste priča o imovini. Da bi spriječili Republiku da napravi iskorak, onda se pokušava produkovati problem oko imovine. Onda je tu i Ustavni sud, lažni visoki predstavnik i, naravno, ovi iz Sarajeva, koji su servilni u pogledu toga da naprave unitarnu Bosnu i Hercegovinu. To je sinhronizovani napor koji čine stranci i dio podaničkog političkog Sarajeva, koji idu za tim da tu smetnju, po njima, koja se zove Republika Srpska, ako ne mogu da je ukinu, onda da je do te mjere obesmisle da ona sama će sebe ugasiti”, rekao je Dodik.

Dakle, na spisku će se naći sudije Ustavnog suda, naći će se, nema sumnje, i visoki predstavnik, koga Dodik sa svojom klikom ne priznaje, naće se i ljudi iz, kako im Dodikovi gaulajteri tepaju, “političkog Sarajeva“ i svi oni koji su se na neki način zamjerili Dodiku. Ovu histeričnu reakciju gruntovnog vlasnika RS-a možemo objasniti dvojako:

1. Pokušava po sistemu “može goreg od goreg“ da pričom o “neprijateljima RS-a“ smetne sa glavne teme, a to je uvođenje zakona o kleveti, preciznije – verbalnog delikta u stvarnosti ionako sumornog entiteta.

2. Mnogo ozbiljnije, Dodik i narečena mu klika ostaju bez međunarodne materijalne podrške, prije svega bez novaca iz fondova Evropske unije. A bez tih novaca finansiranje uhljeba na entitetskim jaslama, koji su mu glasačka mašinerija, postaje jako, jako teško.

Koliko je realno donošenje zakona?

No, trebamo se svi zamisliti i zapitati – nije li onda u redu da se gotovo svi građani RS-a, osim njegove partijske klike, nađu na spisku neprijatelja RS-a? Jer ti isti građani pod Dodikom doživjeli su ekonomski pogrom, pa su doslovno trbuhom za kruhom rastjerani od režima u Banjaluci – od mrske im Federacije Bosne i Hercegovine, preko Slovenije, Austrije i dalje u bijeli svijet, na Zapad. Nikako ne u Rusiju, koja živi samo u rusofilsko-četničkoj mašti kao nekakva panslavenska pravoslavna dembelija.

Dodik ako ostane bez novaca ostaje i bez tog bazena glasova i glasača. Oslanjao se on na sliku Vladimira Putina, ali neki drugi kandidati, predvođeni Jelenom Trivić, na pogon Aleksandra Vučića, pretenduju da na lokalnim izborima uzdrmaju laktaškog vožda. Pa se vrlo lako može desiti da Dodik, poput Nerona, sam spali i zadnji most spasa za sebe, a on vodi preko Beograda za Moskvu i Sankt Peterburg. A to će se desiti ako na spisak “neprijatelja RS-a“ stavi i takozvanu opoziciju, koja bi to jedva dočekala i preko zakona o neprijateljima RS-a samo profitirala.

Čisto da znate potomstvu odgovoriti

No, na koncu, zapitajmo se koliko je realno donošenje ovakvog jednog zakona, čak i za tiranina Dodika? To će zavisiti od mnogo faktora, a prvi je kako će i hoće li proći uvođenje i implementacija verbalnog delikta u RS-u. Ali ako se desi da zakon o kleveti (uvijek čitaj o verbalnom deliktu) bude proaktivan i bez otpora sproveden na terenu, Dodik će onda preko nacrta, pa prijedloga, pa fingirane javne rasprave, još jednom unormaliti nenormalno, pa ćemo za par mjeseci pričati o zakonu o neprijateljima RS-a kao o ustavno-pravnoj realnosti na vratima.

Da ponovim za kraj – kada vidim da je predlagač ovog zakona laktaški tiranin Dodik, koji se sprda sa genocidom i psuje ga, koji nudi studentsku stipendiju negatorima genocida, bit će izuzetna čast naći se na Dodikovom spisku “neprijatelja Republike Srpske“. I to iz istog razloga iz koga je Dodik predložio ovaj zakon – zbog zapisa u istoriji. A pitaće vas i vaša potomke istorija brže nego što mislite – jeste li bili uz moralnu karikaturu Milorada Dodika ili ste neprijatelj ovog nakaradnog sistema?

Čisto da znate potomstvu odgovoriti.