Ako niste sposobni funkcionirati u svakodnevnom životu jer ste toliko preplavljeni stresom, bijesom, strahom ili očajem, moguće je da imate ono što liječnici nazivaju živčanim slomom. Iako današnji stručnjaci za mentalno zdravlje više ne koriste taj termin, u širokoj je upotrebi među ljudima mada rijetko tko zna što to zapravo znači i kako mogu znati imaju li slom živaca.

Termin živčani slom koristimo kolokvijalno kako bismo opisali krizu u području emocionalnog ili mentalnog zdravlja, u kojoj se osobe osjećaju kao da više nemaju kontrolu ili su uplašene intenzitetom svojih osjećaja. Slom živaca može ponekad ukazivati na postojanje nekih problema mentalnog zdravlja, poput depresije ili anksioznosti.

Je li emocionalni slom isto što i živčani slom?

Ponekad ljudi koriste termine emocionalni i živčani slom bez razlike, no između ta dva stanja postoje neke razlike. Emocionalni slomovi često su kraćeg trajanja i javljaju se kao reakcija na neki poticaj. Emocionalni slom nastaje kad se ljudi ne mogu nositi s nekom neposrednom, trenutačnom okolnošću. Mogu postati toliko preplavljeni da jecaju, viču ili vrište nekontrolirano. Drugi mogu imati eksploziju bijesa – pa čak i udarati druge ljude. Neki, pak, paničare i povlače se u sebe. Emocionalni slom se događa kad su ljudi jednostavno preopterećeni nečim, no kad poticaj koji je uzrokovao emocionalni slom prođe, ljudi se osjećaju iscrpljeno, ali se relativno brzo vraćaju u normalno, uravnoteženo stanje.

S druge strane, živčani slom je mentalni „raspad sustava”. Češće je posljedica dugoročnog psihološkog stresa, a ljudi koji ga imaju mogu imati disocijativni poremećaj ili suicidalne misli. S obzirom na to da su nesposobni obavljati bilo kakve aktivnosti u svakodnevnom životu, obično traže nekakvu psihoterapiju. Slom živaca može trajati danima, tjednima, mjesecima pa čak i godinama. Kako obično dugo traje, potrebno je i duže vrijeme da se osoba od njega oporavi.

Koja je razlika između napadaja panike i sloma živaca?

Osnovna razlika između napadaja panike i sloma živaca je to što je napadaj panike vrlo specifičan tip reakcije na stres. Slom živaca nastaje kao posljedica iznenadnog ili prolongiranog perioda stresa te često u podlozi ima neki mentalni poremećaj. Napadaji panike su zapravo vrsta sloma živaca, to su epizode preplavljujućih osjećaja anksioznosti i straha koji se često javljaju naglo i bez očitog povoda i objašnjenja.

Napadaji panike mogu biti intenzivniji od sloma živaca, no kraće traju i obično završavaju u roku od 20 do 30 minuta. U tom smislu, za razliku od sloma živaca, napadaji panike uglavnom ne sputavaju ljude u svakodnevnom funkcioniranju. Ljudi koji imaju napadaj panike mogu imati osjećaj kao da će umrijeti iako zapravo nisu ni u kakvoj opasnosti. Simptomi uključuju bol i nelagodu u prsima, ubrzan rad srca, hiperventiliranje ili kratkoću daha, drhtanje, znojenje, vrtoglavicu, obamrlost, mučninu i navale vrućine ili zimice ili gastrointestinalne probleme. S druge strane, slomovi živaca su češće povezani sa znakovima i simptomima depresije, poput socijalne izolacije, jecanja i misli o samopovrijeđivanju.

Točan uzrok napadaja panike nije poznat. Neki napadaji panike su neočekivani dok drugi mogu biti ponavljajućeg karaktera. Neki ljudi mogu doživljavati napadaje panike samo u određenim okolnostima, primjerice u uskim prostorima (dizalima, spiljama, tunelima) ili u prisustvu nekih životinja, poput zmija i paukova. Genetsko nasljeđe, trauma, veliki životni događaji (dolazak bebe, novi posao, preseljenje), bolesti ili upotreba različitih supstanci također mogu izazvati napadaje panike.

Kako izgleda slom živaca

Slom živaca nije dijagnoza i ne znači neku specifičnu mentalnu bolest. No, može uzrokovati intenzivan mentalni stres. Neki ga opisuju kao da „vise na kraju užeta”. I u nedostatku resursa da se nose s prevelikim stresom, osjećaju se kao da se raspadaju. Osobe koje ga dožive mogu osjećati anksioznost, povlačiti se u sebe, osjećati se nesposobno za bilo što, oslabljeno te nesposobno da se koncentriraju i donesu bilo kakvu odluku.

Imam li slom živaca? Simptomi i znakovi

Različiti znakovi i simptomi mogu ukazivati na to da osoba doživljava slom živaca. Neki znakovi su mentalni i emocionalni, no uobičajeni su i fizički simptomi. Znakovi i simptomi variraju od osobe do osobe i ovise o uzroku koji leži u podlozi sloma živaca.

Emocionalni, mentalni i znakovi u ponašanju kod sloma živaca uključuju:

• Nekontrolirana anksioznost
• Izolacija - povlačenje iz društvenih aktivnosti, propuštanje dogovora i sastanaka, javljanje na posao da ste bolesni danima ili tjednima, obustavljanje svih dnevnih aktivnosti
• Emocionalna stanja - emocionalni ispadi, nekontroliran bijes ili jecanje, osjećaj duboke depresije ili ispražnjenosti
• Osjećaj preplavljenosti - nesposobnost usredotočivanja ili donošenja važnih odluka
• Paranoja i deluzije - vjerovanje da vas drugi promatraju ili uhode; nesposobnost razlikovanja što je stvarnost, a što mašta
• Haluciniranje - doživljavanje flashbackova stresnih ili traumatskih događaja, što može biti posljedica PTSP-a
• Disocijacija - osjećaj otuđenosti od sebe, vlastitih emocija i okoline
• Misli o samoozljeđivanju

Fizički simptomi sloma živaca uključuju:

• Pojačan ili smanjen apetit
• Poteškoće s održavanjem osobne higijene
• Nesanica te iscrpljenost povezana s njom
• Mišićna bol - bol i ukočenost mišića, naročito mišića leđa, vrata ili čeljusti
• Ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, osjećaj stezanja u prsima
• Podložnost bolestima ili infekcijama zbog oslabljenog imunološkog sustava
• Probavne tegobe - grčevi u trbuhu ili nepravilan rad crijeva
• Pretjerano znojenje - vlažni dlanovi, navale vrućine ili hladnoće
• Drhtavica, vrtoglavica ili mučnina

Uzroci sloma živaca

Gotovo sve može biti okidač za slom živaca jer svatko ima drugačiji stresni prag. Osobe koje se loše nose sa stresom ili imaju malu ili nikakvu socijalnu podršku često imaju nižu toleranciju stresa. Stoga su oni u povišenom riziku u teškim situacijama. No, čak i osobe s visokom otpornošću na stres mogu postati toliko preplavljene stresom da ne mogu obavljati uobičajene dnevne aktivnosti.

Neke okolnosti koje mogu ubrzati nastanak sloma živaca uključuju dugotrajnu nesanicu, kronične bolesti (ili pogoršanje kronične bolesti), izgaranje u školi ili na poslu, nezaposlenost ili financijski problemi. Osim toga, obiteljski problemi ili nasilje u obitelji, razvod (ili kraj dugotrajne intimne veze) ili iznenadna tragedija poput smrti bliske osobe mogu dovesti do sloma živaca.

Psihički poremećaji u podlozi, poput depresije, anksioznosti ili PTSP-a također mogu doprinijeti slomu živaca. Stoga osobna ili obiteljska povijest anksioznih ili depresivnih poremećaja može biti rizičan faktor. S vremenom postupno gomilanje intenzivnog stresa koji proizlazi iz jednog ili više takvih poremećaja može dovesti do sloma živaca.

Što učiniti ako mislite da imate slom živaca

Kao prvo, pokušajte se smiriti u tom trenutku. Ako neka osoba ili okolina uzrokuje stres ili ga pogoršava, udaljite se od njih na što duži vremenski period. Dajte svom umu i tijelu „time out”. Isprobajte tehnike opuštanja poput ležanja na travi i promatranja oblaka. Otiđite u kratku šetnju u omiljenom mirnom prirodnom okruženju. Isprobajte tehnike disanja, poput ove:

1. Zatvorenih ustiju udahnite kroz nos sve dok ne osjetite da vam je trbuh pun.

2. Zadržite dah 3 sekunde.

3. Polako izdišite zrak kroz skupljene usne (kao da zviždite).

4. Ponavljajte postupak nekoliko minuta.

Ako tehnike opuštanja ne pomognu ili doživljavate opetovane stresne reakcije, obratite se svom liječniku primarne zdravstvene zaštite ili psihijatru što prije. Oni vam mogu pomoći u dijagnosticiranju eventualnog mentalnog poremećaja u podlozi koji možda doprinosi vašem slomu živaca. Ako ste sami i doživite težak slom živaca, odmah nazovite hitnu službu i zatražite pomoć.

Kako se zaštititi od sloma živaca

Prevencija mentalnog sloma često podrazumijeva promjene u načinu života. Iako sljedeći savjeti nisu jamstvo da ćete biti zaštićeni od sloma živaca, mogu pomoći da se on izbjegne tako što će pomoći u smanjenju stresa i izgaranja.

1. Ograničite unos alkohola ili ga posve izbacite, kao i prekomjerne količine kofeina.
2. Vježbajte 30 minuta dnevno najmanje 5 dana tjedno (i šetnja je odlična tjelovježba).
3. Provodite urednu higijenu spavanja. Spavajte u tihom i mračnom prostoru, bez elektroničkih uređaja. Držite se ustaljenog ritma buđenja i odlazaka na počinak.
4. Opuštajte se tehnikama disanja, vođenjem dnevnika, metodama vizualizacije, meditacijom, jogom, tai chijem ili progresivnim opuštanjem mišića (napinjanje i opuštanje mišićnih skupina).
5. Radite mini pauze tijekom radnog dana. Ustanite i protegnite se ili gledajte kroz prozor 5 minuta svakih sat vremena.
6. Otiđite na savjetovanje. Razgovarajte sa stručnjakom za mentalno zdravlje o svojim osjećajima i naučite kako ih možete držati pod kontrolom. Potražite grupe potpore.
7. Pronađite vrijeme za druženje s ljudima koje volite i bavite se aktivnostima u kojima uživate.
8. Pronađite vremena da budete na miru sami sa sobom kad vam to zatreba.