Piše: Aleksandar TRIFUNOVIĆ (Buka)

Prije dva milenijuma mudri Ciceron je zapisao: “Kako se imperija bliže svom kraju, njeni zakoni postaju sve luđi.”

Očekivano, i pored svih upozorenja struke, novinarskih udruženja, civilnog sektora, sindikata i rijetkih profesora ovdašnjeg Univerziteta, od ponoći na stranu stupaju izmjene Krivičnog zakona Republike Srpske, kojim se kleveta ponovo kriminalizuje. Ozbiljan je ovo korak unazad za ionako ućutkanu društvenu zajednicu u Republici Srpskoj i uvod u njenu kretenizaciju.

Budimo realni, svake godine sve manje ljudi ionako pušta glas protiv nepravde. Tako će ove izmjene, onim koji bi i inače ćutali, dati još jedan mali ali dovoljan izgovor zašto javno ne govore. Već od same najave ovog Zakona, obazrivost se povećala pa se smanjuje i ovako premali broj analitičara ovdašnje zbilje, što govore za tih par medija koji se prozivaju izdajničkim, iako se ti rijetki trude isključivo da publici saopšte istinu, ne podilazeći joj. Sa ekonomske strane, medijska scena u Republici Srpskoj će da se smanjuje, a nakon prvih krivičnih procesa, a biće ih vjerujte, slijediće talasi odustajanja od novinarske profesije i postavljanja pitanja svrhe rada u ovdašnjim medijima, jer i istina može biti razlog za tužbu.

Ova situacija će neminovno dovesti do smanjivanja kvaliteta i čitanosti medija u RS, a povećavanje čitanosti medija iz ostatka zemlje, Federacije BiH i regije, prvenstveno Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Predviđam da će i jedan broj novinara da nastavi svoj rad u ovim okruženjima.

Ovo je od početka bio i cilj, ugušiti slobodnu misao, stoga katastrofa u najavi ne treba nikog da iznenadi, drugim riječima, niko sa ovolikom količinom informacija o štetnosti novih zakonskih rješenja ne bi trebao da se sada pravi blesav. A društvo koje ovo posmatra kao privatnu bitku tamo nekih novinara protiv vlasti će se ubrzo i prekasno uvjeriti kako su samo u krivu bili što nisu ni pokušali uticati na ovakav Zakon.

Onaj ko se navikao na slobodu, zna da je sloboda vrijedna borbe, i taj nikad neće prestati da misli i govori, jer sloboda je predivna navika i veličanstvena ovisnost.

Ćutnja, tišina sa druge strane nisu nikakva mudrost, to je namjerna i svjesna potištenost kojom se sami poništavate zarad mnogo gorih od sebe.

Vjerujte, lakše će biti živjeti sa presuđenom krivicom, nego sa dosuđenom i nametnutom slobodom.

A Ciceron je, trebam li na to uopšte podsjećati, bio u pravu