Zamislite ovo. U kolima ste, na mjestu putnika. Vozač se znoji, jer mu je suvozač uperio pištolj u čelo. Noružani čovjek hoće da otme vaša kola. Koja piče li piče niz strminu.

Vi vičete na vozača: „Uzmi mu pištolj“.

Vozač odbija to učiniti. „Suvozač sa pištoljem stalno traži kavgu; e, u meni nema partnera za to“, govori on. „Odbijam logiku neprijateljstva. Koliko god me puta ošamari, okrenuću mu drugi obraz“, tvrdi šofer koji je utripovao da je Gandi. A onda vam sine: kakav Gandi; volan i vaš život u rukama je Isusa sa Ali Ekspresa.  

Piše Andrej Nikolaidis za Slobodnu Bosnu

„Otmi mu pištolj, majmune“, vičete i kunete ploču od pleksiglasa koja odvaja prednje od zadnjih siceva i sprječava vas da se sukobite da otmičarem. Na ploči je zalijepljen stiker na kojem piše „Dejton“.

„Ne, ne“, kaže vam vozač. „Naš cilj nije sukob. Na dnu strmine, ma ni 40 kilometara odavde, nalazi se kafana 'Europa’. Tamo smo se zaputili; tamo ćemo ručati i odmoriti. Čim tamo stignemo, nestaće svaki razlog za neprijateljstvo“.

Onda otmičar kroz prozor opali hitac upozorenja i kaže: „Stoj. Izlazite iz kola“.

Vozač koji sanja o ručku sa otmičarem u kafani „Europa“ dok mu cijev pištolja hladi čelo, uračunljiv je baš koliko su uračunljivi oni koji misle da će Dodik zbog evropskih integracija odustati od destrukcije i secesije. Dodik samo što nije izveo policiju na entitetsku granicu; Vučić samo što ponovo nije napao Kosovo, ovoga puta ne terorističkom bandom nego vojskom. Ali to nema veze: za četrdeset godina ćemo ući u EU. Na to se treba fokusirati. Nećemo valjda trošiti energiju na gašenje požara, kada imamo obećanje da će kuća koja gori biti uvrštena u katalog prestižnih imanja.

Misli li neko zaista da je ulazak BiH u Evropsku uniju moguć ako u toj uniji već nije Srbija? Misli li neko zaista da Vučić radi na ulasku Srbije u EU? Misli li neko zaista da Dodik radi ili će ikada raditi na evropskoj Republici Srpskoj? Misli li neko da su bjeloruski zakoni o medijima i NVO koje je Dodik donio koraci ka EU? Misli li neko zaista da će se velikosrpski nacionalizam, najednom, kao svijeća na vjetru, ugasiti i nestati tako što će teritorija koju je taj nacionalizam ogradio, zapišao i krvlju zalio postati dio EU?

Popuštati Dodiku i u ruke mu davati altke za secesiju, činiti to u ime „zajedničke evropske budućnosti“, nije taktički, nije čak ni insanski - nego je idiotski potez. Pritom, taj se kukavni idiotizam predstavlja kao primjer mudrosti i etičke uzoritosti. U ime onoga što druga strana ne želi, ti ćeš joj dati sve ono što želi. Iako to znači da ćeš ti ostati bez svega što želiš. Teško je dosjetiti se gore trgovine.

Antropološki pesimizam je neprocjenjivo vrijedan u politici. On je zdrava osnova političkog djelovanja koja čovjeka sprječava da sebe i druge gurne u katastrofu, kamo po pravilu, praktično neizbježno, vodi optimizam. Ko se kladio da će čovjek ispasti govno, pare nije izgubio. Dobrota je na ovome svijetu rjeđa od litijuma. I za razliku od litijuma, niko je ne želi. Bez brige: na ovome svijetu, niti jedno dobro djelo neće ostati nekažnjeno.

Olakšavajuća okolnost za naše Isuse sa Ali Ekspresa je to što u vlastitu takozvanu mudrost i toleranciju ni sami ne vjeruju. Ono što zovu mudrošću tek je ono što se njima najviše isplati. Koliko sutra, ako im se tako bude više isplatilo, ili stigne takva komanda, iz faze ljubljenja guzice „partnerima u izgradnji evropske BiH“ preći će u fazu najebavanja majke istim tim guzicama, onako kako SDA nikada nije. Nalazim da je to utješno. Manjak etičkih vrlina nije mana u politici: naprotiv. Glupost jeste. Nacija će preživjeti govno od čovjeka na mjestu lidera: već ih je kamaru preživjela. Idiota vjerovatno neće. Napokon, maslo niti jednog čovjeka koji je želio biti kralj nije za Ramazana.

Elem... Situacija je vaka. Niti mi zaista želimo u EU, niti EU zaista želi nas. Mi ne želimo takozvane evropske vrijednosti – samo evropske pare. Ako bi Bosna zaista postala Njemačka, gdje bi dijaspora pare zarađene u Njemačkoj s merakom trošila? EU još manje želi naše vrijednosti – koje su, uostalom, i nama kamen oko vrata. Žele tek radnu snagu: a to imaju i ovako.

Ljudi kažu: ovako više ne može. Nažalost, može. Nekoliko vjekova stagnacije ili propadanja tek je zrnce u pješčaniku koji mjeri istorijsko vrijeme.