Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)

“Zamislite što bi bilo sa crnogorskim sveštenikom koji bi otišao u Beograd i koji bi npr. u hramu Svetog Save izjavio kako narod Srbije odlično zna da je u suštini crnogorski narod i kako bi se svi Srbi na popisu morali izjasniti kao Crnogorci? Koliko bi minuta trebalo državi Srbiji da uhapsi ili trajno deportuje tog sveštenika sa njene teritorije? Deset najviše!“

Glavna zvijezda medijske kampanje reklamiranja nadolazećeg spornog popisa u Crnoj Gori, a koji ima za cilj da izbriše Crnogorce kao narod sa svojim jezikom, poviješću i tradicijom i da ih konačno posrbi je bez svake sumnje patrijarh Crkve Srbije Porfirije Perić.

Porfirije će da “objasni“ kako su svi Crnogorci Srbi

Tako je gostujući u Podgorici (neko prebroja osmi put, od klerikalne četničke kontrarevolucije 2020.) ovo kazao prvi mantijaš zavojevačke srbijanske crkve:

“Onaj ko ne zna ko je, dolazi u situaciju da mu neko drugi kaže ko je da mu neko drugi odredi ko je, a vi, braćo i sestre znate ko ste. Znamo da ste utemeljeni u SVETOSAVSKOJ i čistoj veri”.

Za one koji ne znaju šta je Porfirije htio reći ili koji ne mogu iščitati suptilno zlo, tu je koncern “Vijesti“, a koji je odmah lupio prevod-naslov:

“Ponosni smo što govorimo srpskim jezikom, što smo dični pripadnici srpskog naroda i vjernici SPC.“

I odmah da vam kažem, ovo je jedna od rijetkih situacija kad “Vijesti“ ne lažu sa prevodom. Jer suštinski, Porfirije i jeste duhovni maneken srpskog sveta i produžena fizička i metafizička ruka Aleksandra Vučića, a koji na monetarne baterije države Srbije i emotivno gorivo Crkve Srbije pali požare koji bi trebali užeći sve što je crnogorsko u Crnoj Gori.

Perić je dakle došao da kaže puku šta i kako treba da radi pred popisivačem i njegovim papirom. A treba da kaže pripadnik puka da je Srbin, vjernik Crkve Srbije, čuj mene Srpske pravoslavne crkve. I stvar je posve jasna.

Ako ima neko da mu opet nešto nije jasno, tu je slučajni predsjednik Jakov Milatović, koji svojim prisustvom daje i legitimitet, ali bojim se i legalitet Porfirijevom kršenju ustava sekularne, građanske države koja ga je ugostila.

Litijaška vlada je tu, vrijeme je da se odradi popisna asimilacija

Nakon najnovijih inputa Beograda da se saobrazi vlada na čijem čelu Skupštine će biti osvjedočeni i po svom priznanju ustoličeni četnički vojvoda Mandić, red je da se čitava priča usmjeri prema popisu, a koji će za svakog onog ko bude sudjelovao u njemu biti najobičnije posrbljavnje, bez obzira šta će kazati popisivaču. I to treba odmah da je jasno.

Ima nekih koji kažu da je Porfirije došao na sastavljanje najnovije litijaške vlade, mada mislim da je ta priča završena u Beogradu i da Porfirije može samo otvoriti šampanjac sa Milatović-Spajić tandemom, koji su pokazali da su beogradski vazali.

I ponavljam, po ko zna koji put, nisu ovdje problem (samo) četnici, koji tačno znaju kako će, što će i na koji način će to izvesti – ovdje je problem ona srednjičarska dojč-većina, koja gleda, čudi se i u čudu se pita više za sebe i u sebi da je ne bi ko čuo, a što se ovo radi??? Bez da se pomjera.

Svima vikend osim FCJK

Jedina institucija koja radi svoj posao ili jedna od rijetkih je Fakultet za crnogorski jezik i književnost, koji se oglasio saopštenjem i koji ne koristi vikend da se uz dojč čudi, nego radi:

“U državi koja drži do svoga ustava takav bi provokator i agitator bio hitno proćeran bez prava povratka u zemlju kojoj gazi Ustav, dostojanstvo i čast! Jer nije to sloboda govora no demonstracija sile koju mu omogućava zvanični Beograd i Podgorica. Zvanični doček Porfirija od strane predśednika Crne Gore Milatovića i njegove “elite”, u kojoj je i rektor jedinoga državnog univerziteta u Crnoj Gori – ruski agent Vladimir Božović, ostaće trajna sramota Crne Gore. Odnos zvanične Podgorice prema Porfiriju zapravo je odnos prema porukama koje je on crnogorskim građanima uputio pred popis”, navode u saopštenju FCJK.

Koliko su građani Crne Gore uljuljkani u svoju bezbrižnost svjedoči i činjenica da se niko ozbiljnije nije upustio u promišljanje, a kao li delanje glede činjenice da im stranac Porfirije kroji novi ustav razarajući onaj građanski za koji su se borili.

Šta bi bilo kad bi bilo?

Evo vam jedan misaoni eksperiment:

Zamislite što bi bilo sa crnogorskim sveštenikom koji bi otišao u Beograd i koji bi npr. u hramu Svetog Save izjavio miješajući se u popis i krojeći novi ustav Srbije kako narod Srbije odlično zna da je u suštini crnogorski narod i kako bi se svi Srbi na popisu trebali izjasniti kao Crnogorci. Koliko bi minuta trebalo državi Srbiji da uhapsi ili trajno deportuje tog sveštenika sa njene teritorije? Deset najviše!

E u tome je problem!

Problem je što i veliki, ogromni dio sedativizirane crnogorske javnosti ne da ne vidi ništa loše u srbizaciji Crne Gore, nego to shvata kao nekakvu povijesnu istinu, a što je notorna laž.

Ali, ako progutate Porfirijeve i ine laži da su npr. Njegoš ili Marko Miljanov Srbi, onda sve ide lako. I ne čudi se narod, a trebao bi- kako ovi Srbijanci uvijek nađu mrtva usta koja se ne mogu braniti i svojataju ih kao srpska.

No pravi problem su živa crnogorska usta što šutnjom ispunjavaju prostor dok in neko nepozvan posrbljava kako mu se ćefne!