Piše: HRVOJE KLASIĆ (Net.hr)

Proteklih su dana širom Srbije postavljeni jumbo plakati koji obavještavaju o otvaranju muzeja i otkrivanju spomenika posvećenih osnivaču i zapovjedniku četničkih odreda iz Drugog svjetskog rata, 'đeneralu' Draži Mihailoviću.

Organizator, Udruženje ljubitelja prirode Naša Drina, ističe da se radi o "podsetniku da se borimo za ono što je ispravno, da se sećamo svojih junaka i da negujemo ljubav prema našoj otadžbini".

Nitko više nije iznenađen, kamoli šokiran

Od ljudi s kojima sam ovih dana u Beogradu pričao nitko nije bio iznenađen, a kamoli šokiran ovom inicijativom. A i zašto bi jer se radi tek o jednom u nizu primjera revizije srpske prošlosti koja (javno) traje nekoliko desetljeća i koja se najbolje očituje upravo u normalizaciji i revitalizaciji srpskog nacionalističkog pokreta odgovornog za nacionalno i vjerski uvjetovane masovne zločine.

Sve se počelo zahuktavati krajem 1980-ih kada srpski (a uskoro i hrvatski) nacionalizam postaje moćno oružje u borbi protiv komunističkog jugoslavenstva. Umjesto suprotstavljanja jugoslavenskom jednopartijskom nedemokratskom režimu demokracijom, višestranačjem i jačanjem pravne države, prihvatljivije rješenje bilo je prigrliti nedemokratske, totalitarne, ali ovaj put ne internacionalne nego nacionalno (i vjerski) isključive pokrete koji su se u prošlosti borili za Veliku Srbiju (ili Hrvatsku). Jesu li ti "patrioti" u toj borbi surađivali s onima koji su okupirali Srbiju (i Hrvatsku), tj. njemačkim nacistima i talijanskim fašistima, postalo je potpuno nebitno.

U modu se vratile duge brade i duga kosa

Dakle, krajem tih 1980-ih u Srbiji ponovo u modu dolaze duge brade i duga kosa, na "događanjima naroda" viju se četničke zastave, sve glasnije pjevaju četničke pjesme i oblače četničke uniforme. Istovremeno se osnivaju političke stranke i pokreti koji se smatraju nastavljačima četničke tradicije, dok se njihovi čelnici ponosno kite titulama četničkih vojvoda. U ratu koji kreće u Hrvatskoj, a svoj krvavi epilog dobiva u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, najradikalniji pripadnici srpskih paravojnih formacija nazivat će se upravo četnicima.

Na Ravnoj Gori 1992. niče memorijalni kompleks posvećen četničkom pokretu kojim dominira dvometarski kip Draže Mihailovića. Početkom 2000-ih, točnije 2004., u Srbiji je četnički pokret zakonski izjednačen s partizanskim, tj. pripadnicima Jugoslavenske vojske u otadžbini i Ravnogorskog pokreta (čitaj: četnicima) priznato je da su (zajedno s partizanima) sudjelovali u Narodnooslobodilačkom ratu. U godinama koje su slijedile četništvo će se kao prihvatljiv i poželjan oblik srpskog patriotizma etablirati kroz školske udžbenike, sudske rehabilitacije, stavove političara, svećenika, sportaša, pjevača, glumaca i ostalih javnih ličnosti.

Osnivači muzeja pripremili 'iznenađenja'

U svrhu stvaranja slike četnika kao tragičnih likova koji su u teškim vremenima bili rastrgani političkim, vojnim i moralnim dilemama, ali uvijek spremni žrtvovati vlastite živote za svoju zemlju, svoj narod i svoju vjeru, snimljena je i igrana serija "Ravna gora" (2013.). S ciljem relativiziranja ili potpunog negiranja kolaboracionističkog aspekta četničkog pokreta snimljen je 2023. i igrani film "Heroji Halijarda", koji četnike nastoji pozicionirati isključivo kao američke i britanske saveznike. I eto, nije li onda logično da, nakon svega navedenog, Beograd napokon dobije spomenik i muzej posvećen vođi četničkog pokreta?!

Uoči otvaranja predsjednik Udruženja Naša Drina pojasnio je da će u muzeju biti "izložene stvari koje je (Mihailović) imao kod sebe dok se skrivao, tokom Drugog svetskog rata i pred hapšenje. Između ostalog, biće tu nekoliko pari naočara, perorez, torba, fotoaparat… Ostalo je iznenađenje". Da stvar bude kontroverznija, ili, nazovimo to pravim imenom, luđa, spomenuti predsjednik je ujedno i član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije, nasljednice Saveza komunista Srbije, čiji su članovi u Drugom svjetskom ratu u četnicima vidjeli isključivo suradnike okupatora i ratne zločince. Kakva su iznenađenja srpskoj javnosti pripremili osnivači muzeja ne znam. Ali sa sigurnošću znam kakvih iznenađenja neće biti.

Dokumenti govore: četnici su bili kvislinzi

Neće biti brojnih dokumenata koji dokazuju spremnost Draže Mihailovića i četnika na suradnju s njemačkim i talijanskim okupatorima. Npr. dokument koji Draža Mihailović preko svojih emisara šalje u listopadu 1941. njemačkoj komandi u Beogradu, naslovljen "Četnički odredi jugoslovenske vojske pod komandom pukovnika Draže Mihailovića stavljaju se na raspolaganje za borbu protiv komunista u saradnji sa nemačkim Vermahtom"; dokument koji opisuje razgovor Draže Mihailovića s Nijemcima u selu Divci (11. studenoga 1941.) kojom prilikom je izjavio da nema namjeru ratovati s Nijemcima, te im kao znak dobre volje predao 350 zarobljenih srpskih partizana koji su potom najvećim dijelom strijeljani; dokument u kojem jedan četnički komandant u razgovoru s Nijemcima (4. rujna 1942.) kaže kako je Mihailović "zapovedio pomirljivo držanje prema okupatorima"; dokument iz proljeća 1944. u kojem četnički komandant Drugog kosovskog korpusa opominje Mihailovića zbog pretjerane javne suradnje s okupatorima i kvislinzima; njemački dokument iz srpnja 1944. u kojem ministar Trećeg Reicha za ishranu konstatira da će se Draža Mihailović pobrinuti za isporuku 86.000 tona žita za Njemačku i da je 1943. Mihailović "bio izdašni liferant žita", kao ni dokument u kojem njemačka Komanda Jugoistoka u kolovozu 1944. procjenjuje situaciju i konstatira: "Prikupljanje žetve, sječa stabala i eksploatacija visokovrijednih minerala u sadašnje vreme mogući su samo pomoću četničkih bandi".

Naposljetku, neće biti ni brojnih dokumenata o sastancima Mihailovića i njemačkih oficira krajem 1944. i početkom 1945. na kojima je dogovarana zajednička borba protiv partizana, ali i zajednički bijeg iz Jugoslavije.

Draža tražio pomoć od Stepinca i Pavelića

Sigurno neće biti niti brojnih dokumenata kojima Dražini komandanti potpisuju sporazume o suradnji s ustašama i zaklinju se na lojalnost poglavniku Anti Paveliću, ali ni dokumenata kojim Mihailović moli za pomoć i suradnju nadbiskupa Stepinca i Antu Pavelića.

Sumnjam da će se kao iznenađenje na izložbi pojaviti i dokument s početka 1943. u kojem jedan četnički komandant piše Draži Mihailoviću: "Pitanje muslimana moramo rešavati na razne načine u raznim krajevima. Sandžaklije se moraju klati", dok se drugi hvali i konkretnim uspjesima: "Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena… Sva imovina je uništena… Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece."

Umjesto junaštva, nekoliko 'pari naočara'

Za potrebe ovog teksta izdvojio sam tek nekoliko od doslovno više stotina dokumenata koji ukazuju na ogromno nesuglasje između onoga što su četnici tijekom Drugog svjetskog rata doista bili i onoga što bi velik broj Srba danas volio da su tada bili.

I zato, kad malo bolje razmislim, da ja imam takve dokaze o junaštvu, ljudskosti i patriotizmu, i ja bi naglasak na izložbi stavio na "nekoliko pari naočara, perorez, torbu, fotoaparat…".