Povjesničar Hrvoje Klasić bio je gost u Novom danu na N1 u kojem je govorio o sukobu u Pojasu Gaze.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu obećao je da će se Izrael “boriti do pobjede” u Gazi, signalizirajući da nema stanke u bombardiranju nakon što je Hamas oslobodio dvije američke taokinje, a Egipat se priprema održati mirovni samit. Ukupno, ubijeno je više od 4.500 osoba u Gazi i njih više od 1.400 u Izraelu.

Ured UN-a za humanitarna pitanja naveo je da je uništeno više od 140.000 domova, što je trećina svih domova u Gazi, od kojih 13.000 u potpunosti.

“Civilne žrtve su neizbježne…”

Upitan je li ovaj sukob najopasnija situacija za globalnu sigurnost od Drugog svjetskog rata, Klasić odgovara: “Povijest nas uči da ovo nije ni blizu najgoroj situaciji. Palestincima i Izraelcima je ovo najgore što se događa, no moramo uzeti činjenice u obzir. Od Drugog svjetskog rata, u Korejskom ratu imamo situaciju gdje američki zapovjednik želi baciti atomsku bombu na Kinu, Kubansku krizu, Vijetnamski rat, Afganistan i Građanski rat u Angoli. Ovo što se događa je doista katastrofa, ali ni po žrtvama ni po posljedicama nije ni blizu najgoroj situaciji.”

Klasić vjeruje da je zbog prirode Hamasova djelovanja, nemoguće izbjeći civilne žrtve u ovom sukobu. “Pratim svjetske medije, čak i arapske medije. Nitko ne koristi termin Izraelsko-palestinski sukob, već rat Izraela i Hamasa, što je i točno. Hamas se skriva među ulicama, školama i bolnicama i naravno da će svaka ispaljena raketa izazvati reakciju iz Izraela. Možemo govoriti i o tome da se radi o prekomjernoj uporabi sile, no što da Izrael radi? Da ostavi Hamas da puca jer se skrivaju iza škole? Ne opravdavam, ali činjenica je da su civilne žrtve neizbježne”, kazao je.

“Hamas ima veliku podršku Palestinaca, posebice Palestinaca u Pojasu Gaze. Situacija je takva da većina Palestinaca koji podupiru Hamas, ne podupiru uopće postojanje Izraela kao države. To je jedna pat pozicija: tražite da vas se poštuje i da nema više žrtava, a s druge strane prijetite da nikada nećete pristati na Izrael. Ne samo da nećete priznati, već ćete ga granatirati sa svog područja. Tu nema rješenja”, dodao je.

Međunarodna zajednica desetljećima pokušava postaviti mir. Došlo je do gotovo dobrog sporazuma kada je SAD podržao napore da Saudijska Arabija postigne normalizaciju odnosa, no to Hamasu očigledno nije odgovaralo…

“Teško je odrediti kada bismo trebali počeli govoriti o uzrocima ove situacije. Neki će otići na Šestodnevni rat, nakon čega je došlo do okupacije Zapadne obale i Gaze, a neki u 1947. godinu kada je UN predložio plan o dvije države. Tada je izraelska strana to prihvatila, a Palestinci i Arapi iz okolnih zemalja nisu. Danas bi svaki Palestinac i svaki Arap koji govori javno o dvije države prihvatio to rješenje, međutim, problem je u tome što sve veći broj i Palestinaca i Arapa je ne samo protiv dvije države, već protiv Izraela”, objasnio je povjesničar.

Istaknuo je i nekoliko pozitivnih trendova iz povijesti, kao što je primjerice situacija nakon Jomkipurskog rata, kada je egipatski predsjednik dao govor pred Knessetom – trenutak koji je smatran iznimnim s obzirom na političku klimu tog vremena. Također, naglasio je i napredak u diplomatskim odnosima s Jordanom, poboljšanje odnosa s Marokom, UAE i Bahreinom, kao i činjenicu da je u prošlosti i iranski šah podržavao Izrael kao državu.

Sve oči su uprte u Iran

Sve oči su uprte u Iran i njihovu reakciju. Oni su se ogradili i rekli da nemaju veze s Hamasovim napadom, međutim daju podršku Palestini. Na pitanje koliko je opasno da se Iran aktivnije uključi u rat, Klasić odgovara: “Mislim da se Iran neće aktivnije uključiti. Nemaju što dobiti. Desetljećima su pod sankcijama i izolirani i ni ne trebaju se aktivno uključiti. Iran dobro zna: dok oni pomažu Hezbollahu to je jedna priča, ali kada bi se oni uključili aktivno, Amerikanci to sigurno ne bi gledali pasivno i znaju da to ne bi dobro završilo po njih.”

Postoji zabrinutost zbog rastućih antisemitskih i islamofobnih napada, koji se obično pojavljuju kao reakcija na događaje na Bliskom istoku i predstavljaju sigurnoske izazove i u Europi. Upitan zašto se to događa, Klasić odgovara: “Različiti ljudi na ovaj sukob gledaju različito. Ima puno više emocija nego činjenica i racija. Ljudi generalno nisu upućeni u različite perspektive oko toga što se događa na tom tlu i onda se zauzimaju strane, ali ne principijalno. Ja mislim da kada se pojavljuju oblici hrvatskog nacionalizma, prije svega je obaveza svakog Hrvata da se s tim obračuna. To je naša obaveza, ali isto tako mislim da bi morala biti obaveza i Palestinaca i Arapa i muslimana da osude svako zvjerstvo kada se ono dogodi u ime islama. Mi to nismo vidjeli. Zanimljiv je primjer s bolnicom. Prvih par dana smo imali velike prosvjede diljem svijeta. Sada se pojavilo s nekoliko strana da se možda doista dogodio džihad, odnosno da su Palestinci odgovorni za to. Zar sada to nije zločin? Gdje su prosvjedi? Radikale nikad nećemo umiriti, ali mora postojati mainstream koji će jednako osuđivati zločince bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost i jednako komemorirati žrtve.”