Nismo vjerovali da ćemo se ikada baviti problemom jednog kioska. Istini za volju, ovaj je svojevrsna tradicijska baština budući da postoji već sedamdesetak godina na poznatom mostarskom Rondou. No, sada je predmetom rasprave ovdašnje javnosti jer mu prijeti uklanjanje. Vlasnici tamošnjeg tržnoga centra smatraju da je na njihovoj zemlji.

Jedan obični kiosk na koji su građani Mostara i više nego navikli i smatraju ga neizostavnim dijelom Rondoa izazvao je buru. Vlasnici tržnog centra i ugostiteljskog objekta iza kioska tvrde da je on na njihovoj zemlji.

“Bio je zid i bili su elementi iza kioska kad sam ja došla. Bile su i zelene površine te najljepše kajsije u Mostaru. Oni su sve to izbetonirali, hoće sad neku zelenu površinu, pa onda narodu smeta, pa su se sad sjetili nakon 20 godina da je to njihova zemlja”, priča vlasnica kioska Anica Vučić.

Odlukom Gradskog vijeća o programu razmještanja kioska, ovaj je ostao na Rondou, no kasnije se, kažu u vodstvu Grada, uvidjelo da je dio na privatnoj zemlji. Njegovim micanjem, kaže gradonačelnik Mario Kordić, ušlo bi se previše u pješačku zonu. Razmišlja se o kompromisnom rješenju:

“Dvije lokacije su ponuđene, jedna je na širem dijelu da to bude integracija kioska i autobusnog stajališta, atraktivna lokacija, deset metara dalje, i tu ne bi smetala jer bi bila sastavni dio autobusnog stajališta.”

Druga je prostor od Rondoa prema Ulici kralja Tvrtka. No, da je njezin kiosk na privatnoj zemlji, vlasnica je čula nedavno.

“Sve dadžbine plaćam Gradu Mostaru. Meni je Grad Mostar dao dozvolu za uzurpirano da bih dobila dozvolu za rad. Svih 25 godina zemljarinu plaćam Gradu Mostaru”, priča Anica Vučić.

“Smatram da se iza priče o kiosku krije neka mnogo dublja priča, neka uknjiženja, ne znam je li Planinica u toku, možda Vihovići, ne znam koji sve objekti mogu biti, odnosno uknjižbe. Dala sam podršku gospođi koja radi u kiosku, oni žive od toga”, poručuje Boška Ćavar, nezavisna vijećnica u Gradskom vijeću Grada Mostara.

Za građane Mostara nema dvojbe. Kiosk je na Rondou desetljećima i tu treba ostati:

“To je najveća glupost. Ljudi kupuju štampu, novine, cigare. Moraju hodati 500 metara da traže.”

“Jedina trafika da valja. Ko je god ukloni nije sav svoj.”

“Što bi je izmještali kad stoji. Meni su 72 godine. Ne dirajte mi ravnicu. Pustite je da stoji gdje treba.”

Da kiosk ostane na svom starom mjestu, građani su iskazali i potpisavnjem peticije. Više od 1.300 Mostaraca je dalo svoj glas da se ovaj, kako ga vide, jedan od simbola grada ne makne, pa čak ni da se premjesti.

Više u prilogu FTV-a.