Prije pet godina Petar Nikitin stigao je u Srbiju iz rodne Rusije. U to je vrijeme potpuna invazija Ukrajine bila dio budućnosti koju je malo ko očekivao. Mjesecima prije nego što su ruski tenkovi prešli granicu, Nikitin je osnovao nevladinu organizaciju Rusko demokratsko društvo, a rođenjem njegovog projekta i početkom rata počela je njegova noćna mora, prenosi Stav.ba pisanje uglednog španskog lista El Confidencial.

"Nikad nisam imao problema dok se nisam politički aktivirao", objašnjava. Ljetos, kada se vratio s putovanja, granične vlasti na Aereodromu Nikola Tesla pokušale su mu zabraniti ulazak u zemlju iako je imao sve uredne boravišne dozvole. Prema riječima ruskog aktiviste, njegov slučaj je način da se pokaže kako neki Srbi doživljavaju Ruse poput Nikitina.

Od 24. februara 2022. više od 150.000 ljudi iz Rusije stiglo je u Srbiju, jednu od zemalja koja im je otvorila vrata, uz druge zemlje poput Gruzije, Armenije ili Turske. Masovni dolazak Rusa ogolio je složenu zajednicu u kojoj žive oni koji su stigli početkom rata u Ukrajini, iz političkih razloga, i oni koji su stigli u drugom valu, bježeći pred pozivom ruske vojske.

Evgeny Irzhansky, također ruski državljanin i prijatelj Petra Nikitina, živio je tri godine u Španiji prije nego što je stigao u Beograd i od 2022. radio kao organizator događanja. Kada je počeo pravi rat, postavio se protiv vlade Vladimira Putina. Prije invazije, Evgeny i njegova supruga dobili su srpsku boravišnu dozvolu, ali je 28. augusta pozvan u Ministarstvo vanjskih poslova na ispitivanje, nakon čega mu je dozvola poništena. "Nisam učinio ništa loše da me protjeraju iz zemlje, da me smatraju prijetnjom nacionalnoj sigurnosti."

Baš kao i u slučaju Irzhanski, novinarka kritična prema Kremlju, Natasha Tyshkevich, zadržana je dva dana na aerodromu dok nije morala otići u egzil u Njemačku. Srbiju je morao napustiti i aktivist Vladimir Volohonski. Ovi primjeri pokazuju da je odnos Srbije i Rusije u najmanju ruku složen. Divljenje prema Rusiji u toj balkanskoj zemlji slijed je nekoliko faktora koji nisu nužno antizapadni.

Jedan od njih vezan je za rusku književnost i pravoslavnu baštinu. Drugi, na lokalnu psihu zbog sankcija nametnutih Rusiji, koje oživljavaju sjećanje na dešavanja tokom 90-ih.

Taj osjećaj suosjećanja i razumijevanja prema Rusiji i njenim građanima dopire do svih društvenih i političkih slojeva u Srbiji, iako ponekad ovisi o tome hoće li se primatelji povinovati stereotipu i ne postati kritičari. Rusofili, ali kako ko i kada. Historija je također odraz ovakvog načina razmišljanja. Historijski gledano, Rusija se smatrala garantom i zaštitnikom Srba. Od Katarine II u osmansko doba, preko Nikole II tokom Prvog svjetskog rata ili Crvene armije tokom Drugog svjetskog rata, sve do Vladimira Putina.

Međutim, odnosi su prošli kroz više puta uspone i padove, poput poglavlja koje je bivši ruski predsjednik Boris Jeljcin napisao o srpskom vođi Slobodanu Miloševiću. "Ponašao se apsolutno neprincipijelno. Njegov glavni ulog u odnosima s Rusijom bio je da će Rusi biti ogorčeni mojom vanjskom politikom, neslogom u društvu, onom koja nas je gurala prema političkoj i vojnoj konfrontaciji sa Zapadom."

Trebalo je neko vrijeme da Beograd zaboravi te riječi i nastavi gledati na Moskvu kao saveznika. Sve dok mu je to odgovaralo na međunarodnoj pozornici, kako ističe Dimitar Bechev u svom eseju „Rival Power: Russian's Influence in Southeast Europe.“

Rusija je saveznik s pravom veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kada je Kosovo proglasilo nezavisnost 2008. godine, jedan od prvih poteza Beograda bio je pregovaranje o povlaštenom tretmanu za Moskvu, prodajom Gazpromu 51% udjela u najvećoj srbijanskoj naftnoj i plinskoj kompaniji, Naftnoj industriji Srbije (NIS), po cijeni nižoj od tržišne.

Između 2001. i 2019. Putin je četiri puta posjetio Srbiju, mnogo više nego evropski čelnici, s izuzetkom mađarskog predsjednika Viktora Orbána, više partnera nego saveznika srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, te čelnika bosanskih Srba Milorada Dodika. Vlada Srbije je, otkako je Vučić došao na vlast, pojačala kontrolu nad medijima i s izrazito proputinovskom agendom.

Kada je počela ruska invazija na Ukrajinu, provladin tabloid Informer objavio je naslov da je Ukrajina napala Rusiju. Ankete su pokazale da društvo ne razmišlja previše drugačije. Tada je 63% okrivilo Zapad za rat. Nadalje, podaci su pokazali da je Putin najcjenjeniji vođa, s 45% onih koji su za njega, znatno iznad 12% koliko je bilo onih koji su za druge međunarodne čelnike poput kineskog Xi Jinpinga. Istodobno, podaci o podršci Evropskoj uniji nikada nisu bili tako niski od formalizacije evropske kandidature 2009. godine (kreću se između 35 i 45%). Većina Srba ne vjeruje EU (61 posto), ali s druge strane, više od 80 posto srbijanskog parlamenta je za ulazak u Uniju

Ova ambivalentna pozicija se nastavlja. Srbija odbacuje sankcije EU Rusiji, ali poštuje ukrajinski teritorijalni integritet, pa se protivi ruskoj aneksiji Krima. Na sastanku Aleksandra Vučića i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog održanom krajem augusta konsenzus je bio nepovredivost granica. Ukrajina, iako je krenula prema zapadnom svijetu, ne priznaje nezavisnost Kosova.

Sukob između Srbije i Kosova postao je jedan od kamena temeljaca vanjske politike Beograda. U sve više multipolarnom, a manje multilateralnom svijetu, strategija zemlje uključuje garanciju nacionalnog suvereniteta. No evropske zemlje ne gledaju blagonaklono na plan. Evropska komisija je u svom najnovijem izvještaju o napretku kritizirala vanjsku agendu Beograda. No, ova je strategija, ma koliko ambivalentna bila, predvidljiva i malo koga je iznenadilo da je crvena linija Vlade Srbije priznanje Kosova. Do te mjere da je jedini put kada je srpska štampa bila kritičan prema Putinu to bilo u aprilu 2022. godine, kada je ruski predsjednik uporedio nezavisnost tzv. Republike Donbas sa slučajem Kosova.

Unatoč političkom izazovu, Srbija je uspjela prodati svoju ulogu stabilizirajućeg faktora i pridobiti naklonost SAD-a i EU-a. Od početka velike invazije na Ukrajinu, Beograd je pridonio isporuci oružja za kijevsku vojsku a izveo je i vojne vježbe s nekoliko zemalja NATO-a. Veza te balkanske zemlje sa NATO je, na zabrinutost Vladimira Putina, bliža nego što su htjeli javno priznati. Ostalo je još samo nekoliko mjeseci do druge godišnjice rata u Ukrajini, međunarodna zajednica ne želi skrenuti pažnju s tog fronta, a ideja pokušaja udaljavanja Srbije od Rusije u ovom je trenutku privlačnija od podržavanja stvari kosovskog premijera Albina Kurtija.