Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)

Tkko bi u Vučićevoj Srbiji mogao pobijediti na izborima, ako ne Aleksandar Vučić?

Čak i kad se uopće ne kandidira.

Republičko izborno povjerenstvo potvrdilo je u ponedjeljak pobjedu Srpske napredne stranke na prijevremenim parlamentarnim izborima sa 47 posto glasova, dok je oporbena proeuropska koalicija "Srbija protiv nasilja" osvojila 23 posto.

Vučić je, dakle, skrojio državu po vlastitom modelu kako bi se u toj Srbiji mogao najlakše održavati na vlasti. Zato se govori o Vučićevoj Srbiji, kao o Putinovoj Rusiji ili Orbanovoj Mađarskoj, govori se o državi gdje je sve podređeno jednoj osobi i gdje jedna osoba drži pod kontrolom čitavu državu. I zbog toga je Vučića tako teško, praktički nemoguće, skinuti s vlasti. 

Izborna krađa

Opozicija, naravno, danas govori o izbornoj krađi, ali Vučiću krađa na dan izbora gotovo da više nije potrebna. Ta "krađa" u Srbiji odvijala se godinama: krađa institucija, krađa političke scene, krađa medija, krađa represivnog aparata, krađa nacionalnih simbola i mitova, krađa čitavog društva...

Izbori u takvoj zemlji, za političara kao što je Vučić (Putin, Orban), zapravo predstavljaju tek formalnost. Ili posljednji čin drame.

I za Vučića, kao i za mnoge druge autokrate i diktatore, vrijedi isto pravilo: što su dulje na vlasti, to ih je teže srušiti. Što dulje vladaju, dublje se ukopavaju u vlast, puštaju korijenje, pokoravaju institucije, uništavaju opoziciju, ovladavaju medijima, ali još važnije, osiromašuju, zanemaruju, zatupljuju građane kako bi lakše njima manipulirali. 

Oni kritični, buntovni i ambiciozni odavno su pobjegli iz Srbije ili se zakopali duboko u svoje biznise i privatne svjetove.

Vučić je u Srbiji uništavao perspektivu, sve dok nisu preostali samo oni koji ne vide perspektivu ni u kome drugome, osim u Aleksandru Vučiću.

Pouka za Hrvatsku

A to je pouka za ono što se događa u Plenkovićevoj Hrvatskoj.

Premda je Hrvatska, kao članica Europske unije, ublažena, saharinska verzija Vučićeve Srbije, u njoj su također uočljivi simptomi onoga u što bi se ova država mogla pretvoriti kada HDZ ide na parlamentarne izbore kao favorit u anketama.

Plenković je sporije, taktičnije, diskretnije Hrvatskoj u mnogim aspektima napravio ono što je Vučić napravio Srbiji. 

Pokorio je institucije, osvojio pravosuđe, pokupovao saborske žetončiće, relativizirao afere, slomio opoziciju, pokušao ovladati medijima, optuživao medije i prijetio novinarima, otvorio vrata tisućama Hrvata koji su se iselili iz države, još više proširio korupciju, klijentelizam i pogodovanje tajkunima, stvorio ovisnost interesnih skupina o vladajućem HDZ-u, a sve češće se postavlja kao jedini, najveći, neupitni vladar Hrvatske.

Tko bi u Plenkovićevoj državi mogao pobijediti ako ne Andrej Plenković?

Dva mandata su pogubna, a treći...

I zato je poučak Srbije jasna poruka Hrvatskoj što se može dogoditi ako jedna stranka i jedan političar osvoje tri (i više) uzastopnih mandata. 

Oporba nestaje, među građanima se širi apatija, vlast ogrezla u korupcijske afere dobiva potvrdu svoje politike, još hrabrije provodi samovolju, institucije se dodatno eutanaziraju, društvo postaje ovisno o vlasti, a država postaje partijsko vlasništvo.

Plenkovićeva Hrvatska bliža je Vučićevoj Srbiji (ili Orbanovoj Mađarskoj) nego što to želi priznati.