"Više nikada, ali više nikada ove žene ne smiju progovoriti o femicidu, pravima žena i ravnopravnosti. Danas su pokazale da nemaju empatiju za druge, i da su obični tasteri svojih šefova. Stidite se."

Ovim riječima, prepunim ogorčenja i razočaranosti, komentarisala je bivša državna parlamentarka Aleksandra Pandurević ishod današnjeg glasanja u Parlamentu BiH gdje je data podrška Staši Košarcu da i dalje nastavi obavljati funkciju ministra u Vijeću ministara BiH pored brojnih uznemirujućih informacija o porodičnom nasilju koje je u javnost iznijela njegova bivša supruga.¸

Protiv njegove smjene glasalo je, što je Pandurevićku evidentno teško pogodilo, i nekoliko žena - državnih parlamentarki: Darijana Filipović (HDZ), Sanja Vulić (SNSD), Ljubica Miljanović (SNSD), Rejhana Dervišević (SDP), Mia Karamehić Abazović (NiP), Sabina Ćudić (Naša stranka).

ŠTA SE DOGAĐALO U DOMU KOŠARCA?

Niko nije ostao ravnodušan kada je sredinom prošle godine pred Privremenom Istražnom komisijom za stanje u pravosuđu u sali Doma naroda BiH Sanja Stanković, bivša supruga Staše Košarca, svjedočila o užasima koje je prošla u braku sa sadašnjim državnim ministrom Stašom Košarcem.

"Da li su prijetnje da će Vas progutati mrak, da nigdje ne piše da djeca moraju da imaju majku, udar pogotovo zatvorenom šakom u potiljak, lomljenje zuba, napad na život ili tijelo? Mene je bivši suprug gledao u oči i rekao da će vrlo lako naći doktora da napiše da sam luda, da će me progutati mrak, a sve to je nažalost čulo moje dijete. Tužilaštvo nije ništa poduzelo da utvrdi da li je to tako. Da li je tako moj bivši suprug Staša Košarac ugrozio moje spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje? Da li je prisustvo djeteta ovakvim dešavanjima ugrožavanje njegovog spokojstva?", ispričala je tada Sanja Stanković pred članovima parlamentarne komisije.

PRVO GLASANJE KAO FARSA, DRUGO KAO TRAGEDIJA

Nismo u javnom prostoru do sada imali priliku slušati Darijanu Filipović ili Sanju Vulić da se čvrsto i beskompromisno bore za prava i položaj žena u društvu. Posebno se Sanja Vulić uglavnom ostavljala dojam "partijskog vojnika" koji prati glavni tok politike svoje stranke, što je jednom i manifestirala u državnom parlamentu riječima pokornosti partijskom šefu - "Milorad Dodik za mene nije Tito, on je za mene Bog".

No, to nije bio slučaj sa njihovim kolegicama iz parlamentarnih klupa, posebno Sabine Ćudić i Mie Karamehić Abazović. One su u javnosti uvijek ostavljale dojam slobodoumnih i progresivnih političarki i deklarisanih feministkinja. Zagovaranje ravnopravnosti žena u svakom pogledu su sastavni dio njihovog političkog, ali i svakog drugog javno djelovanja. No, kada je došla prilika da se ovi deklarisani principi koje javno manifestiraju dokažu u praksi, tu je već nastao problem. 

Kada je pokrenuta inicijativa za smjenu Košarca, Sabina Ćudić je obećala podršku za smjenu Košarca, ali na dan sjednice bila je odsutna. 

"Zbog poslovnog putovanja nažalost nisam mogla prisustvovati jučerašnjoj sjednici parlamenta. Odsutna sam do četvrtka - na poziv ECFR-a (European Council on Foreign Relations) boravim u Parizu i govorim na temu otvaranja pregovora sa EU. Kao što sam informisala kolegu Borenovića jučer, može računati na moju podršku da ova inicijativa bude razmatrana u Parlamentarnoj skupštini BiH, te da se posebno preispitaju eventualni propusti pravosuđa", pravdala je Ćudić svoje odsustvo.

Njena kolegica, Mia Karamehić Abazović, bila je još direktnija. Ona je čak kritikovala opoziciju što je nisu pozvali da bude jedna od potpisnica inicijative za smjenu Košarca, a kasnije joj zamjeraju izostanak podrške. 

Ako su tada uspjele ubijediti javnost da su dosljedne i principijelne i da nemaju toleranciju za nasilje nad ženama, tačno mjesec dana kasnije slika je sasvim jasna čak i u gradu okovanom smogom.

Populizam, lažni izgovori, lažna suosjećajnost sa žrtvom... sve je to postalo jasno kada su, kako piše Pandurević, prilikom glasanja postale "obični tasteri svojih šefova", jer i Ćudić i Karamehić dobro znaju da bi smjena Košarca dovela koaliciju u takvu krizu da bi sve privilegije i moć koja od nje dolazi bila dovedena u pitanje. Zato su lako procijenile kako (i za koga) treba glasati. 

(S. B.)