Bosna i Crna Gora imaju mnogo toga zajedničkog.

Prije svega, veliki broj građana koji ne žele da države Bosna i Crna Gora postoje. Da su u pitanju anarhisti i libertijanci, razumio bih. Ali ti ljudi nisu protiv svake države: oni samo mrze države Bosnu i Crnu Goru.

Njihova argumentacija puna je, kako bih vam rekao, visokih etičkih imperativa. Hoće to: što veći pasjaluk, to uzvišenija argumentacija. Ta je argumentacija ujedno i cinična. Jer, ne zaboravimo: riječ cinik dolazi od grčke riječio κύων, dakle: kion – pas.

Piše Andrej Nikolaidis

U Crnoj Gori, recimo, potivnici države Crne Gore kao svoje razloge navode: kriminal, korupciju, narko-klanove. Istovremeno, ti bi ljudi nogu i ruku dali da Republika Srpska postane država. Njihovi etički razlozi za protivljenje državnosti Crne Gore najednom nestaju, kada ih treba primijeniti na RS. To što je bh. entitet Republika Srpska utemeljen na genocidima, etničkom čišćenju, elitocidu, urbicidu, masovnim silovanjima i koncentracinim logorima oni ne vide kao razlog da RS ne bude država.   

Zvuči vam poznato? Nije li tako i u Bosni? „Jebo ti državu kojom Seka komaduje“; „Jebo ti državu koju vode age i begovi“; „Jebo ti državu koju su pravili Titovi robijaši“; itakodaljeitomeslično.

1. Ali budimo, onda, konsekventni. Dakle: jebo ti državu koju vodi UZP; jebo ti državu čiji su temelj udarili haški osuđenici. Ali gle čuda: nema toga. Etička insuficijencija, da je tako nazovem, pronalazi se samo na strani branitelja Bosne.

Jer se od Bosne, kao i od Crne Gore, od njihovih osporavatelja zahtijeva bezgrješno začeće. Kada treba razvaljivati Bosnu, sve je dozvoljeno. Kada Bosnu treba braniti, nije dozvoljeno ništa.

Tako se stigne do toga da Bosnu navodno razvaljuju oni koji traže demokratiju, Evropu, NATO i građanski ustav. Dok, eto ti čuda, Bosnu od njih brane oni koji zahtijevaju etno-feudalizam i izbore sa unaprijed poznatim pobjednicima. Onda, gle čuda, u Bosni imaš navodno građanske stranke kojima je prihvatljivo sve osim građanskog ustava: jer je, po njima, građanski ustav najveći neprijatelj građanske Bosne.

Potom: i Bosna i Crna Gora poligon su na kojem se nemilice uvježbava teza o „jednakosti svih nacionalizama“.

U Crnoj Gori, oni koji su tu zemlju predali velikosrpskom nacionalizmu i to dobro naplatili, prije svega URA i ekipa okupljena oko „Vijesti“, smislila je tezu o istovjetnosti srpskog i crnogorskog nacionalizma.

Razumijete: ti su ljudi svoje služenje velikosrpskom nacionalizmu čitavo vrijeme pravdali tezom da je svaki nacionalizam loš i isti. Pa su, tako, tvrdili su, isti velikosrpski nacionalizam koji je zapalio Jugoslaviju i počinio genocode, i crnogorski nacionalizam koji je svoju malignu prirodu emitovao mitinzima na Cetinju, sa kojih su okupljeni Dubrovnik i Sarajevo molili za oprost.

Sve su to, razumijete, ista nacionalistička govna: i oni koji su počinili genocid i oni koji su ustali protiv genocida. Isto su, razumijete, velikosrpski nacionalizam, koji je zapalio Hrvatsku, Bosnu i Kosovo, i nacionalizam 200 000 Crnogoraca koji ne pristaju da budu asimilovani, koji odbijaju da postanu Srbi, i koji, pritom nisu zapalili ništa i nisu ubili nikoga. Pa šta? Svaki nacionalizam je jednako loš. Zaista? Jednako je loš njemački nacionalizam, koji je doveo do holokausta, i antikolonijalni nacionalizam Alžiraca? Mrš, fukaro od fukare.

Nije li slična stretagija jednačenja krivice primijenjena i u Bosni? Pa su tako navodno jednaki herojska Armija BiH i koljačka Vojska RS-a. Ne čitamo li, koliko juče, da je integrativni bošnjački nacionalizam, zapravo, ono što razara Bosnu? Jer srpski i hrvatski nacionalizam su, zapravo, nužna i odbrambena reakcija na onaj bošnjački? Znate kako: bošnjački nacionalizam ima hiljadu i jednu odvratnu manifestaciju. Ali da ćete mi čupati nokte i u mene ukucavati eksere, neću izjednačiti nacionalizam onih koji su odbili da budu poklani sa nacionalizmom koji je od prvoga dana sukoba računao da će počiniti genocid. Neću nacionalizam branilaca države izjednačiti sa velikodržavnim projektima od kojih je Armija Bosnu branila.

Jebite se sa vašim pseudoliberalnim mudrolijama. Ne može borba za slobodu biti jednaka borbi za uspostavu lokalnih imperija. Ne može antikolonijalna borba biti jednaka borbi za dominaciju i asimilaciju. Ja, očito, etnički nisam ni Bošnjak ni Crnogorac: ali sam politički Bosanac i Crnogorac. I da: ja sam i „Šiptar“. Oni koji se bore za slobodu i opstanak: to su moji.