Mehmed Alagić je rođen u selu Fajtovći, opština Sanski Most, 08.07.1947. g. od majke Fermane Cerić i oca Redže.

Po izbijanju agresije na BiH bio je u sastavu 17. krajiške brigade kada ustrojava vojsku  i postaje komandant Operativne grupe ( OG ) Bosanska krajina. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. Korpusa Armije RBiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer na njegovu incijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH. Postaje komandant 7. Korpusa ARBiH gdje biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mehmed Alagić je, uz generala Dudakovića, prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu. Sedmi korpus, sada se to može reći, napravljen "od nade". Skupa sa nekoliko krajiških komandanata (prije svega Fikretom Ćuskićem, Sakibom Mahmuljinom, Asimom Koričićem, Rasimom Imamovićem), Alagić je "pozajmio" nekoliko brigada iz vec postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih. Korpus je ubrzo dobio naziv "krajiški", mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića, Ćuskića, i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.

Travnik nije bio mjesto iz kojeg se najbliže dolazi do Bosanske Krajine, ali je, po Alagićevoj logici, bilo baš najbliže preko Vlašića! Prostor Travnika je bio nemjerljivo strateški značajan, na njemu su se presijecale silnice želja Tuđmana i Miloševića. Alagić im nikad nije dopustio da ostvare svoje želje. Zaokruživanje Sedmog Korpusa kao cjeline Alagić je izveo brzo i energično. Alagić se vodio logikom: sve za odbranu. On nije polagao račune ni općinskim ni regionalnim ni državnim organima, oni su račune polagali njemu. Svi privredni resursi u regionu bili su u službi i "pri ruci" Sedmom Korpusu. Gotovo da nije bilo vojnosposobnog čovjeka koji nije bio mobiliziran. Svaki čovjek, po Alagiću, ima svoje mjesto u odbrani zemlje. U vrijeme velikih operacija, kakva je na primjer bila "Vlašić" cjelokupno stanovništvo Travnika je bilo u službi Sedmog Korpusa: od vojnika, preko radnih vodova, do žena koje su spremale hranu za borce.

Sva ta organizacija, vjera u Boga su na kraju pomogle realizaciju jedne od najvažnijih akcija Armije RBiH, oslobođenje planine Vlašić. 

Mehmed Alagić je vodio neprekidno borbe i sa Hrvatskim vijećem odbrane i četnicima i redao uspjeh za uspjehom. Oslobađajući mnoga sela i gradove  u srednjoj Bosni dolazi do Sankog Mosta, gdje zajedno 5. i 7. Korpus ARBiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića, ulaze u Sanski Most u noći sa 9. na 10. oktobar 1995. godine.

Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. opštine BiH.

Generalovo srce prestaje da kuca u večernjim satima 07.03.2003. g. u Sanskom Mostu. Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 20 000 ljudi koji su došli iz čitave BiH. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.

Bit će upamćen kao ratnik i prvi poslijeratni gradonačelnik Sanskog Mosta.