Kada je u septembru 2021. godine administracija Josepha Bidena najavila da je stvorila trojni pakt Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država, ili skraćeno AUKUS, govorilo se više o svemu drugom osim o Kini. Iako je bilo očito da je AUKUS rezultat želje starih saveznika da obuzdaju Kinu, o tome se nije govorilo. Ali i tome je došao kraj polovinom sedmice kada je drugi čovjek State Departmenta u priču oko AUKUS-a ubacio Tajvan, piše novinska agencija Patrija.

Zamjenik državnog sekretara SAD-a Kurt Campbell, obraćajući se Centru za novu američku sigurnost iz Washingtona, ove sedmice uspostavio je vezu između Tajvana i AUKUS-a, rekavši da će nove podmorničke sposobnosti poboljšati mir i stabilnost, uključujući moreuz koji razdvaja Kinu i Tajvan.

AUKUS-ove podmorničke sposobnosti „imaju ogromne implikacije u različitim scenarijima, uključujući i okolnosti koje prelaze moreuz“, rekao je Campbell, prenijele su agencije. „Tvrdio bih da bliska saradnja sa drugim narodima, ne samo diplomatski, već i na odbrambenim putevima, ima za posljedicu jačanje mira i stabilnosti uopšte“, dodao je visoki američki diplomata.

Protiv Kine i bez Francuske

Priča o AUKUS-u na neki način je i priča o tome kako funkcionišu savezništva i kako jedna sila reaguje kada bira između svog stvarnog interesa i interesa partnera. Na svojoj koži to je osjetila Francuska i predsjednik Emmanuel Macron, nešto prije nego će AUKUS zaživjeti i svijetu saopštiti da tri države žele zajednički graditi podmornice na nuklearni pogon, sarađivati u oblasti cyber sigurnosti, vještačke inteligencije, kvantnih tehnologija, podmorničkih istraživanja, istraživanju naprednih tehnologija, razmjeni informacija...

Macron je morao prihvatiti da je Australija odustala od sporazuma iz 2016. godine prema kome bi Francuskoj platila četrdeset milijardi dolara za flotu konvencionalnih podmornica i da sada želi osam nuklearnih podmornica sa američkom i britanskom tehnologijom.

Tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian opisao je odluku Australije „kao nož u leđa“. Francuska je izgubila unosan posao, a Biden je dobio prve kritike evropskih saveznika. Macronu je odluka Australije toliko teško pala da je u aprilu prošle godine iz Pekinga poručio da bi „najgora stvar za pomisliti bila da mi Evropljani moramo biti sljedbenici ove teme i prilagoditi se američkom tempu ili kineskoj pretjeranoj reakciji”, govoreći o Kini i Tajvanu, Ukrajini, sankcijama i drugim temama koje su bile na stolu.

Ovaj šamar Washingtona i Londona Francuska nije zaboravila, potpuno svjesna da se zvanična Canberra još jednom opredijelila za isprobano savezništvo koje spaja historija, jezik, kultura i čuveni projekat o skupljanju i dijeljenju informacija „Five Eyes“, koji pored Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Australije čine Kanada i Novi Zeland.

Obračun s Kinom

U Pekingu nisu nikada imali dilemu da je cilj AUKUS-a obuzdavanje druge najveće ekonomije na svijetu i da će se taj savez kasnije širiti, odnosno da će se njemu na različite načine približiti države koje strahuju od Kine. Još od njegovog osnivanja Kina je tvrdila da će AUKUS proizvesti napetosti u regiji i na koncu pokrenuti utrku u naoružanju.

Utrka u naoružanju nije problem za Kinu, posebno nije bio proteklih godina kada je njena vojska i posebno mornarica jačala. Trka brine kineske susjede, jer oni nemaju kapacitete da prate kineska ulaganja. Odatle se te države na različite načine približavaju državama AUKUS-a, posebno Sjedinjenim Državama koje su najveća pomorska sila svijeta. Oni smatraju da se samo zajednički mogu oduprijeti Kini, posebno u vremenu kada Peking ima probleme kod kuće.

Indija i Japan su bile prve države koje su računale na AUKUS i na Sjedinjene Države, a onda su postepeno u igru ulazile Južna Koreja i Filipini, dok su vrata otvorena za Vijetnam, Indoneziju i druge. Na koncu, pitanje je vremena koju će ulogu dobiti odmetnuti kineski otok Tajvan i tamošnja vlast. Sve ove države u blizini Južnog kineskog mora i dalje na Pacifiku strahuju od kineskog jačanja, posebno što Peking ne želi dati nikome ustupke, čak ni onda kada sud presudi, čemu je svjedočila filipinska vlada nakon što je Stalni arbitražni sud u Hagu presudio u korist Manile.

Koristeći strah od Kine Washington računa na savezništva u regiji. Kurt Campbell je u istom obraćanju rekao da se Biden sprema da 11. aprila na samitu ugosti japanskog premijera Fumia Kishidu i filipinskog predsjednika Ferdinanda Marcosa Jr., a onda i da održi bilateralni sastanak sa Kishidom. Campbell je rekao da će ovi sastanci označiti „masovnu modernizaciju“ američko-japanskih odnosa i veći angažman između tri zemlje, uključujući Južno kinesko more.

"Doći će do trilateralnog angažmana bez presedana... vidjet ćete obaveze sve tri nacije koje uključuju bližu koordinaciju i angažman u Južnom kineskom moru i drugdje", rekao je Campbell. To bi uključivalo korake koji bi omogućili Sjedinjenim Državama i Japanu da zajednički razvijaju vojnu opremu, rekao je.

Borba za Pacifik

Campbellovo javno povezivanje AUKUS-a i Tajvana, odnosno samita Sjedinjenih Država, Japana i Filipina sa Južnim kineskim morem samo dokazuje ono što američka administracija najavljuje još od mandata Baracka Obame – obuzdavanje Kine je sljedeća velika američka politička igra.

Zbog rata u Ukrajini i u Pojasu Gaze američko okretanje Pacifiku ne ide onoliko brzo koliko bi to Washington htio, ali stvari se kreću u tom pravcu. Sva savezništva koje Sjedinjene Države prave na Pacifiku su povezana s otporom narastajućoj moći Kine, čak i AUKUS, nakon što je Australija saopštila da nije obećala da će podržati Washington ni u jednom vojnom sukobu na Tajvanu.

Ovaj obračun sa Kinom, za razliku od onoga sa Rusijom na istoku Evrope ili sa Iranom na Bliskom istoku, ima dvostranačku podršku u Sjedinjenim Državama, a prve ozbiljne udarce Kine nanio je bivši predsjednik Donald Trump sa brojnim sankcijama kineskim tehnološkim kompanijama. Tako je američko okretanje Pacifiku jedna od politika na koje novembarski izbori neće bitno uticati.